S vremena na vreme volim da ponovo slušam Elvisa. Prvi disk koji sam kupila kada sam bila mala bio je Elvisov. Čak sam gledala i njegove filmove, koji su zaista trash ali ipak, to je – Elvis. Za mene i milione autostopera širom sveta Elvis je legenda i nikad neće umreti. Postoji nešto magično i prelepo u njegovom glasu, načinu na koji je pevao gospel i bio jednostavno živ.
Blue Moon- ovo mi je omiljena verzija (ne znam zašto, ali setim se Dejvida Linča kad je slušam). Treba mi zagrljaj posle ove pesme.
Blue moon, You saw me standing alone, Without a dream in my heart, Without a love of my own.
Blue moon, You knew just what I was there for. You heard me saying a pray for Someone I really could care for.
Blue moon, You saw me standing alone, Without a dream in my heart, Without a love of my own.
Blue moon… Without a love of my own.
'He had total love in his eyes when he performed. He was the total androgynous beauty. I would practice Elvis in front of the mirror when I was twelve or thirteen years old.' K.D. Lang..I hear ya!
Svi koji vole Elvisa znaju da je čovek više voleo da peva gospel i romatične pesme u stilu Love Me Tender, a ne one brze rane radove, ali ipak način na koji je pevao ove brze je awesome! Moja omiljena (dobro, jedna od omiljenih) je RIP IT UP :)
'A lot has been written and said about why he was so great, but I think the best way to appreciate his greatness is just to go back and play some of the old records... Time has a way of being very unkind to old records, but Elvis' keep getting better and better.' Huey Lewis
Girls, big and brassy, Girls, small and sassy, Just give me one of each kind I’m just a red blooded boy And I can’t stop thinkin’ about Girls! Girls! Girls! Girls!…but that’s just Elvis
'It was like he came along and whispered some dream in everybody's ear, and somehow we all dreamed it.' Bruce Springsteen
To be continued…ali kao tekst (kao racionalno i potkovano Elvis znanjem, dobro ne racionalno).
After so many drive-in waitresses becoming movie stars, there has been this real drought, when along came class; somebody who actually went to school, can spell, maybe even plays the piano. She may be a wispy, thin little thing, but when you see that girl, you know you’re really in the presence of something. In that league there’s only ever been Garbo, and the other Hepburn, and maybe Bergman . It’s a rare quality, but boy, do you know when you’ve found it.
-Director Billy Wilder about Audrey Hepburn-
Odri Hepbern je bila jedinstvena, krhka, draga, šarmantna, prelepa i inspirativna. Bila je izuzetak u holivudskom poor unfortunate souls svetu. Nije imala tragičnu sudbinu kao Vivijen Li, nije bila neshvaćena kao Merilin Monro, nije bila lepotica poput Rite Hejvort, nije bila glamurozna poput Elizabet Tejlor niti se trudila da bude tough kao Ketrin Hepburn. Od trenutka kako smo je videli u Roman Holiday njen lik je ostao u našim romantičnim srcima, bila je nežna i prirodna, tiha i ispunjena životnom radošću.
Pored svih ovih idolatarija koje napisah, nikako da se upustim u pisanije o Odri. Imam neki čudan osećaj da je suvišno bilo šta pisati o njoj, da je previše toga i napisano o njoj kao modnoj ikoni, glumici zlatnog doba Holivuda i njenom radu za UNICEF, a opet kao da sve te pohvale nisu ni toliko potrebne koliko je samo lepo gledati neki od njenih filmova, biti zamišljen nad njenim likom i inspirisan njenom ženstvenošću i unutrašnjom lepotom. Odri je jedna od onih ljudi zbog kojih je svet izgledao divniji i nema nikoga u njenoj ligi, ni ranije, ni sada.
Nothing is impossible, the word itself says 'I'm possible'! - Audrey Hepburn
I'm an introvert... I love being by myself, love being outdoors, love taking a long walk with my dogs and looking at the trees, flowers, the sky. - Audrey Hepburn
If my world were to cave in tomorrow, I would look back on all the pleasures, excitements and worthwhilenesses I have been lucky enough to have had. Not the sadness, not my miscarriages or my father leaving home, but the joy of everything else. It will have been enough. - Audrey Hepburn
'm like cat here, a no-name slob. We belong to nobody, and nobody belongs to us. We don't even belong to each other. Holly Golightly (Breakfast at Tiffany's)
Sada, cinici možda ne vole ovu pesmu, ali ja mislim da je baš divna, ona mi baš rasterava hate. To je bila pesma koju je Odri volela da čita svojoj deci, napisao ju je Sem Levinson i većina je zna.
For attractive lips, speak words of kindness.
For lovely eyes, seek out the good in people.
For a slim figure, share your food with the hungry.
For beautiful hair, let a child run his or her fingers through it once a day.
For poise, walk with the knowledge that you never walk alone.
People, even more than things, have to be restored, renewed, revived, reclaimed and redeemed; never throw out anyone.
Remember, if you ever need a helping hand, you’ll find one at the end of each of your arms.
As you grow older, you will discover that you have two hands, one for helping yourself, the other for helping others.
The beauty of a woman is not in the clothes she wears, the figure that she carries or the way she combs her hair.
The beauty of a woman must be seen from in her eyes, because that is the doorway to her heart, the place where love resides.
The beauty of a woman is not in a facial mode but the true beauty in a woman is reflected in her soul. It is the caring that she lovingly gives the passion that she shows. The beauty of a woman grows with the passing years.
If I'm honest I have to tell you I still read fairy-tales and I like them best of all. Audrey Hepburn
Filmska magija je savršena kombinacija dobre priče, scenarija, režije i glume. Kada su romanse u pitanju, da bi nas film zaista očarao potrebna je i dodatna filmska magija, neka vrsta elektriciteta izmedju glavnog glumca i glumice. Sve kockice se slože i više nemamo dve zvezde u filmu, već treću: savršen tandem koji želimo iznova i iznova da gledamo.
Neki od najboljih parova su:
Doris Dej i Rok Hadson
Doris i Rok su obeležili pedesete u starom Holivudu i predstavljali idealni američki par. Snimili su tri urnebesne komedije Pillow Talk, Lover Come Back i Send Me No Flowers. Down with love (2003) sa Juenom Mekgregorom i Rene Zelveger sniman je kao tribute Doris i Roku, ali ovo dvoje nisu bili najsrećniji izbor za njihove naslednike. Interesantno je to da su Doris i Rok u privatnom životu bili zaista bliski, ali Doris nikada nije znala da je on u stvari homoseksualac…hm, wtf?
Širli Meklejn i Džek Lemon
Hipersubjektivno (kao i skoro sve na ovom blogu): najsladji, najromantičniji, najluckastiji ljudi na filmu. Kada ih uparite sa Bili Vajlderom magiji nema kraja. Snimili su dve komedije u Vajlderovoj režiji The Apartment i Irma La Douce.
Ingrid Bergman i Keri Grant
Ingrid i Keri igrali su u dva filma, Hičkokovom Notorious i romantičnoj komediji Stenlija Donena Indiscreet. Njihov dugi, senzualni poljubac u Notorious proglašen je za najerotičniji poljubac u istoriji filma. Also, they were buddies
Vivijen Li i Lorens Olivije
Oni su bili jedan od najglamuroznijih i najromantičnijih parova dvadesetog veka. Iste godine kada je Vivijen Li igrala Skarlet u Gone With The Wind, Olivije je bio romantični Hitklif u Wuthering Heights. Kada su se venčali, u novinama su osvanuli naslovi ‘Skarlet i Hitklif zauvek’ . U pozorištu su bili Ofelija i Hamlet, Magbet i njegova Lejdi, Marko Antonije i Kleopatra. Igrali su zajedno u tri filma: Fire Over England, 21 days i That Hamilton Woman. Jedino je That Hamilton Woman film koji je postigao veći uspeh, a to je inače i omiljeni Čerčilov film. Takodje jedan od najlepših parova na filmu, Olivijeovi su izgledali kao doomed lovers i bili su apsolutno šarmantni.
Klerk Gejbl i Džin Harlou
Seksipilna plavuša Džin Harlou i stari dobri Klerk Gejbl snimili su šest filmova zajedno. Ona je bila moderna,slobodna, pomalo vulgarna i očaravajuće duhovita. On je bio muževan i šarmantan. Smatrao je Džin za dobru prijateljicu i toliko ima je bilo prijatno dok su bili zajedno da je Klerk govorio da je ona one of the boys . Red Dust i Saratoga ostaće su njihovi najvoljeniji filmovi.
Ketrin Hepbern i Spenser Trejsi
Sjajan tim i u stvarnom životu i na filmu bili su Ketrin Hepbern i Spenser Trejsi.Oni nisu bili glamurozni ni romantični kao Olivijeovi ili Elizabet Tejlor i Ričard Barton. Oboje su bili intelektualni tipovi. Imali su jake ličnosti i težak karakter i su smatrani za vodeće glumce u Holivudu. Zajedno su snimili devet filmova, a najpoznatiji su Woman of the Year,Adam’s Rib i Guess Who’s Coming to Diner. Srećom, zbegli su današnje davanje nadimaka koji podsećaju kao namaz za hleb npr. Brangelina i ostali golden age ikone. Ketrin Hepbern je imala sjajnog partnera i u svojim ranijim filmovima. Bio je to Keri Grant. Pored njega je bila mnogo šarmantnija i slobodnija. Ipak, njeni filmovi i ličnost su ostali vezani za Spensera Trejsija, njenu veliku ljubav.
Elizabet Tejlor i Montgomeri Klift
Kao i Ketrin Hepbern, Elizabet Tejlor je u kasnijem periodu svog života snimila nekoliko filmova sa svojim off screen partnerom Ričardom Bartonom. Ipak, njen omiljeni filmski partner bio je Montgomeri Klift.Njihov prvi zajednički film bio je kultni klasik A Place in the Sun, a kasnije su usledili Raintree County i Suddenly, last summer. Trebalo je da igraju zajedno i u filmu Džona Hjustona Reflections in a Golden Eye, ali je Montgomeri Klift preminuo pre početka snimanja filma, a Marlon Brando je preuzeo ulogu. Montgomeri i Elizabet proglašeni su za najlepši par u istoriji filma, a verovatno sve ovo znate…ako ste ikada skrenuli levo od Albukerkija i nasli mene
Sofija Loren i Marčelo Mastrojani
Sofija Loren i Marčelo Mastrojani su zajedno bili neodoljivi, šarmantni. Ostaće zauvek najpopularniji i zasigurno jedni od najvećih italijanskih glumaca . Zajedno su glumili u sedam filmova od kojih su najuspešniji Marriage Italian Style i Yesterday, Today, Tomorrow Vitoria de Sike.
Odri Hepbern i Piter O’Tul
Njah, neko bi izabrao Gregori Peka ili Hemfri Bogarta, ali ja volim Pitera. Budimo iskreni, Džordž Pepard i Odri u Breakfast at Tiffany’s – zero chemistry. Inače, Odrini partneri su uglavnom bili stariji od nje, možda je to bila prosta slučajnost ili je Odri delovala toliko ranjivo da joj je trebalo naći father figure, ali kod mene to ne prolazi i ja biram mladog Pitera, jednako elegantnog i slatko uvrnutog kao što je i Odri bila. Zajedno su snimili samo jedan film How to Steal a Million?
Meg Rajan i Tom Hanks
Meg i Tom su par koji je obeležio romantične komedije devedesetih. Zajedno su glumili u tri filma: Joe Versus the Vulcano, Sleepless in Seattle i You’ve Got Mail. Ona je bila slatka, romantična devojka iz komšiluka koju bi svaki muškarac poželeo da ima za ženu.On pomalo sarkastični, u dubini duše romantični tip koji čeka na ženu svojih snova. Možda je ključ njihove magije u tome što su zajedno delovali neobično obično, iskreno i prirodno.
Džoni Dep i Vinona Rajder
Igrali su samo u jednom filmu zajedno – Bartonovom Edward Scissorhands i zaista su delovali kao savršen par. Edward Scissorhands je bio film o drugačijim, neshvaćenim ljudima i načinu na koji se društvo ophodi medju njima. Džoni je igrao misunderstood Edvarda, a Vinona devojku koja se zaljubljuje u njega. Možda su se tako savršeno slagali jer su i u stvarnom životu bili zajedno i jer su oboje ekscentrici i individualisti. Divno bi bilo pogledati još jedan film sa Džonijem i Vinonom, za dobra stara vremena.
Robert Dauni Džunior i Marisa Tomei
Ko god je gledao slatku romantičnu komediju Only You zna o čemu pričam! Teško je upariti Roberta sa nekim, a Marisa Tomei jednostavno deluje kao njegova bliznakinja. Takodje su igrali zajedno u Čaplinu (mada je Marisa imala manju ulogu).Devedesete su imale svoje trenutke!
Kijanu Rivs i Sandra Bulok
Njihov prvi film bio je akcioni blokbaster Speed. Još tada bilo je očigledno da Kijanu i Sandra poseduju that special something. Tek 2006. godine opet će zajedno zaigrati u drami The Lake House. Zanimljivo je da se u The Lake House tokom celog filma glavni likovi ne sreću, te su Kijanu i Sandra imali samo 5 zajedničkih minuta na kraju filma. Doduše i Meg i Tom su imali samo toliko u Sleepless in Seattle, oh well..
Penelope Kruz i Havier Bardem
Kada je Vudi Alen režirao Vicky, Cristina, Barcelona, mora da je znao da ako sve ostalo u filmu ne bude išlo kako treba, barem će imati Penelope i Haviera. Strasni Španci i njihova otkačena, nekonvencionalna veza bila je najbolja stvar u ovom quirky filmu. Da nešto posebno postoji izmedju Penelope i Haviera bilo je jasno i ranije, kada su snimali film Bigasa Lune Jamon, Jamon, a u filmu Sin Noticias de Dios, Havier je gangster koga je Bog kaznio, tako što ga je na onom svetu zarobio u žensko telo- Penelopino.
Juen Mekgregor i Rene Zelveger
Oboje su slatki, nevini i deluju kao da će zauvek imati 25 godina (ok, Rene je tu sada malo zakazala, ali ipak). Njihov prvi film Down with Love, obećavao je puno, ali da li zbog loše režije, usiljene priče ili jednostavno loše filmske karme, nije ispunio ta obećanja. Medjutim, ono što je vredno u filmu upravo je hemija izmedju Juena i Rene, koja nije prošla nezapaženo. Posle Dole sa ljubavlju, snimljen je mali slatki film Miss Potter, u kojem Juen i Rene igraju očaravajući par koji nažalost nema srećnu sudbinu.
Žilijet Binoš i Rejf Fajns
Predivna francuska glumica Žilijet Binoš i jednako divni Rejf Fajns igrali su Keti i Hitklifa u Wuthering Heights 1992 godine. Kasnije su zaigrali u hitu The English Patient. Kada su zajedno u filmu prosto osećate nežnost i instiktivno razumevanje koje postoji medju njima. Žilijet i Ralf su sir u mojim makaronima
Ovo je moj prostor ionako, pa ću da podelim slike for viewing pleasure only. Nema se inspiracije toliko za pisanje, leto je, moreeee. Ovo je potpuno nasumično, tu i tamo ima omiljenih slika, neke upravo i nadjoh. Mnogo Marlona, jer sam upravo pročitala a dishy book by Tarita, his third wife i uživela se potpuno u njegov život.
Uzgred, da li ima bolje slike od poslednje? Larry & Viv …
Marlon & Kim Hunter in A Streetcar Named Desire
Hey, Stella! again Marlon and Kim Hunter
Marlon & Jack Nicholson (The Missouri Breaks (1976))..a scary one though
Genius lasts longer than beauty. (from Dorian Gray).Still Marlon was beautiful
Marlon& Elizabeth Taylor...they were chummy
When Academy Awards were fun (Bette, Marlon and Grace)
And we go to…
I had to overcome the name Rock. If I'd been as hip then as I am now, I would have never consented to be named Rock. Rock Hudson
Beautiful Carole Lombard
Simon Dermott: There's the bathroom, take off your clothes. Nicole Bonnet: Are we planning the same sort of crime? (from How to Steal a Million (1966) with Audrey Hepburn and Peter O'Toole)
I don't mind living in a man's world, as long as I can be a woman in it. Norma Jean
Rita & Orson smokin' hot!
Cary Grant & Amelia Earhart
Kate Hepburn and Clark Gable, classy!
The beautiness of Deanna Durbin
Monty Clift photographed by Stanley Kubrick
You know the passage where Scarlett voices her happiness that her mother is dead, so that she can't see what a bad girl Scarlett has become? Well, that's me. Vivien Leigh
Larry&Viv, take that Brangelina!
Quotes on stardom:
Stardom is like making love in a hammock – ahappy experience but one of uncertain duration. David Niven
To be a star is to own the world and all the people in it. After a taste of stardom, everything else is poverty. Hedy Lamarr
It’s either some kind of electricity or some kind of energy. I don’t know what it is, but whatever it is, I’ve got it. Katherine Hepburn
I’m not a film star, I am an actress. Being a film star is such a false life, lived for fake values and for publicity. Vivien Leigh
Stars are ageless, aren’t they? Norma Desmond from Sunset Boulevard (1950)
Prošlo je više od mesec dana kako je Elizabet Tejlor preminula. Htela sam da napišem jedan dug članak o Elizabet, koji bi obuhvatao i njen privatni zivot i njene filmove, ali najzad odlučih da napišem nesto kratko, ali iz srca. Možda zbog toga što pisati o privatnom životu Elizabet Tejlor i nije za mene pravi gušt, kao recimo pisanje o životu Vivijen Li ili Montgomeri Klifta. Priznajem, Elizabet mi nije bila ni baš uvek na umu kad pominjem omiljene glumice. Medjutim, trenutka kad sam čula da je preminula obuzela me je iskrena tuga, kao da se rastajete sa dragom osobom, velikom osobom koja će vam uvek nedostajati. Razlog za to jasan je ako imate na umu da sam ja jedan stari black white nerd i zaljubljenik u Stari Holivud.
I've been through it all, baby, I'm mother courage. Elizabeth Taylor
Kada sam bila sasvim mala mislim da sam gledala sve filmove u kojima je Elizabet igrala kao dete zvezda. Posebno se sećam Lassie Come Homei Jane Eyre koja me i danas rasplače. Sećam se da mi je njen lik bio drag. Zatim sam gledala sve one filmove koje je Elizabet štancovala (Father of a bride, Rhapsoy, Ivanhoe) i znam da sam bila fascinirana njenom lepotom i energijom kojom je zračila. Bilo je neke miline u njenom tankom glasiću, prodornim krupnim očima, načinu na koji je gledala stvari, načinu na koji se smejala. Kada sam odrasla pomalo sam zaboravila Elizabet i više se divila jakim glumicama kao što su Ketrin Hepbern i again Vivijen Li. Zaslužan za ponovo otkrivanje Elizabet je Montgomeri Klift, moja omiljena tragična ličnost i sjajan glumac.
I believe in mind over matter and doing anything you set your mind on. E.Taylor
Neću ovde pisati o njihovom prijateljstvu koje služi kao dokaz o velikom srcu Elizabet Tejlor…(wikipedia će poslužiti ovog puta ). Prvi film u kome su zajedno igrali bio je A place in the sun i to je upravo film koji sam pogledavši ga shvatila da je Elizabet abrilliant actress i lik koji je u stvari simbol čitavog starog Holivuda i jednog prohujalog vremena.
The problem with people who have no vices is that generally you can be pretty sure they're going to have some pretty annoying virtues. I hear ya Elizabeth!
Stari Holivud je bio svet za sebe, u osnovi svet where troubles melt like lemon drops...naravno ne bukvalno, to je samo tako delovalo publici, pa i meni sada..ali bio je svet ideala, glamura i misterije koja je okruživala njegove zvezde. Bio je to svet gde su filmovi bili veći od života i kao protagonisti tih filmova glumci i glumice su bili veći od života. Ne, nije bilo Meril Strip i preterane karakterne glume, ali glumci su bili savršeni i samo prenoseći emocije publici na taj način što su potpuno utiskali svoj lik u lik koji glume.Bili su to već poznati likovi Spensera Trejsija i Hemfri Bogarta na koje je publika navikla i zavolela ih, tako da joj je možda bilo i više stalo do onoga što oni glume, naprosto zbog toga što su to Spens i Bogi. Nešto kao kada imate omiljenog profesora.Elem, sve to opet vodi do Elizabet, za koju verujem, kao što već i napisah da je simbol tog doba. Ona je nečujno i lako spela da udje u srce svakog pravog filmskog romantika ( znate one ljude koji vole da gledaju Casablanca dok pada kiša, e takvih )još kao dete i zatim bez imalo vidljivog truda kao devojka i onda i kao prava žena, kao mačka na usijanom limenom krovu. Bila je deo filmske magije, bila je inspirativna žena, imala je oči od kojih vam se čini da je svet zaista dobro mesto, mesto where trouble melt like lemon drops iako njen život, ispunjen tragičnim momentima i nije uvek to bio.
Divan tribute A thing of beauty- Elizabeth Taylor
Scena iz A Place in the Sun (1951), možda i mog omiljenog klasičnog filma, pisaću o njemu ili na http://libartes.com/ ili u sledećem postu, pa ću se uhvatiti i besprekorne glume Elizabet Tejlor
Piter O’ Tul je neodoljivo ekscentrični irski glumac koji je sasvim izvesno last of a dying breed of real movie gentlemen.
Peter O'Toole in Lawrence of Arabia (1962)
Rodjen je 1932. godine u malom mestu Konemara u Irskoj u skromnoj working class porodici. Iako tokom čitavog života ostaje vezan za Irsku (čak uvek nosi na sebi nešto zeleno), odrasta u Lidsu, Engleskoj, pošto se porodica već 1933. godine tamo preselila. Piter voli da kaže da je odrastao u criminal class sredini, budući da su čak tri njegova druga iz detinjstva kasnije obešena zbog ubistva (ah the Brits!).
Kao da unazadjujuća all in all you’re just another brick in the wall sredina nije bila dovoljna da ubije ambiciju, ni Piterova prodica nije bila od pomoći. Njegov otac, kladioničar bio je gotovo konstantno pijan i nezainteresovan za malog Pitera. Majka, medicinska sestra, poreklom iz Škotske, takodje nije imala dobru komunikaciju sa sinom, ali mu je ipak učinila jednu veliku uslugu..usadila ljubav prema literaturi
'He looked like a beautiful, emaciated secretary bird ... his voice had a crack like a whip ... most important of all you couldn't take your eyes off him ... acting is usually regarded as a craft and I claim it to be nothing more except in the hands of the odd few men and women who, once or twice in a lifetime, elevate it into something odd and mystical and deeply disturbing. I believe Peter O'Toole to have this strange quality.' Richard Burton
Već sa tri godine, znao je da čita, ali je bio toliko lošeg zdravstvenog stanja da nije krenuo u školu sve do jedanaeste godine. Za školu nešto nije mario i već u trinaestoj godini je napušta i počinje da uči zanat trgovanja polovnih jaguara u lokalnoj prodavnici. Medjutim, jednu ambiciju je ipak imao, a to je bilo novinarstvo. Tako je u želji da uči od novinara počeo kao njihov potrčko i uskoro napisao i nekoliko članaka. Uskoro je ipak zaključio da to nije njegov životni poziv i mladić koji je je nažvrljao jednom u svom notesu zakletvu I will not be a common man, I will stir the smooth sands of monitony, shvata da umesto pisanja priča o drugim ljudima i dogadjajima on želi da bude dogadjaj…što je dovelo do jednostavnog izbora životnog poziva – glume:)
Sreća se osmehnula Piteru kada je, pozvan da odsluži vojni rok, prekinuo sa poslom novinara i kao dosta mladih vojnika koji su se istakli u službi dobio priliku da bira šta želi da studira o trošku države. Piter je naravno izabrao glumu. Glumu je studirao na Kraljevskoj akademiji dramske umetnosti u Londonu, u klasi sa Albertom Finijem i Alanom Bejtsom. And since then he’s been stiring the smooth sands of monotony…
Veliki talenat za glumu nije prošao neprimećeno i veoma brzo Piter se našao na londonskim daskama koje život znače, a 1958. godine bio je Hamlet u Olivijeovoj postavi čuvenog Šekspirovog komada. Sam Lorens Olivije rekao je da je Piterov Hamlet thegreatest ever. U pozorišnim krugovima smatrali su ga naslednikom Lorensa Olivijea, ali Piter nije imao dovoljno discipline sa pozorišni život. Patio je od nesanice i bio veoma nervozan (..povraćao pred skoro svako izvodjenje predstave..poor fella). Neki u tome nalaze razlog početka njegovog legendarnog opijanja sa Ričardom Bartonom i Ričardom Harisom, ali on sam tvrdi da je smešno reći da je tražio ( i da su svi oni tražili) spas od problema i nesigurnosti u piću. Piter O’Tul i dva Ričarda su jednostavno voleli da piju : I loved the drinking and waking up in the morning to find out I was in Mexico. It was a part and parcel of being an idiot. Ni ja nikako ne mogu da zamislim Pitera na AA sastanku, jednostavno verujem da je čovek živeo život punim plućima. Zaista se opijao do daske, budio na čudnim mestima, voleo da ide bez ključeva i novčanika..Jednom je obećao supruzi da će je odvesti do Rima, pa pogrešno skrenuo i završio u staroj Jugoslaviji
'He can do anything. A bit cuckoo, but sweet and terribly funny.' Katharine Hepburn
Doba ’60-tih bilo je njegovo doba u svakom smislu.Ne samo što je živeo kako je hteo, već je i postao prava filmska zvezda. 1962. godine Dejvid Lin je snimio kultni klasik Lawrence of Arabia, a Piter je nezaboravno odigrao mladog idealistu T.E. Lorensa. Svi kritičari se slažu da ne postoji drugi glumac koji je mogao odigrati Lorensa. Piter se izdvajao ne samo lepotom ( Noel Coward je prokomentarisao If you’d been any prettier it would have been Florence of Arabia), već intenzitetom glume, urodjenim smislom za sarkazam i dostojanstvom. Kao i Ričard Barton, bilo je očigledno da je Piter treniran za Šekspira i da je učio od majstora kakvi su bili Olivije i Gilgud. Njegova dikcija je bila besprekorna, nekad je bio i pomalo teatralan za razliku od američkih glumaca koji su imali more realistic pristup glumi. Medjutim, za razliku od Olivijea i Gilguda koji su uvek delovali kao da ih kamera ne voli dovoljno na filmu, Piteru je film išao jednako dobro kao i pozorište. U godinama koje su usledile stvorio je čitav niz nezaboravnih karaktera u filmovima kao što su The Rulling Class, Becket, The Lion in the Winter, Goodbye Mr. Chips,How to steal a million, What’s new pussycat, My favorite year, The Stunt Man. Neverovatno je to koliko je Piter O’Tul drugačiji u svakom od tih filmova. Delimično je razlog sigurno to što je bio hard working actor koji je bio posvećen i učenju tehnikalija u glumi, a ne samo neko ko se oslanjao na emotivnost i intuiciju u glumi. Drugi razlog jeste i talenat i velika imaginacija..Gluma je za Pitera O’Tula:..using imagination to link emotion )
'Well, it was pitch dark and there he was. Tall, blue eyes, slim, quite good-looking... in a brutal, mean way, Papa. A terrible man! ' from William Wyler's 'How to steal a million' (1966)
1976. godina bila je kritična za Pitera…tada je podvrgnut operaciji pri kojoj mu je otklonjen pankreas i od tada je na invalidskoj dijeti. Njegovo zdravstveno stanje otežalo mu je dobijanje uloga i jedno vreme se mislilo da će zauvek igrati epizodne uloge ostarelih lordova i kraljeva, ali je dokazao suprotno ulogama u My favorite year, The Stunt Man i The Last Emperor. Što se privatnog života tiče, Piter je zaključio da he can still make whoopee, but now sober!
Bio je nominovan za Oskara čak osam puta, ali ni jednom ga nije dobio…2003 je zato dobio Lifetime Achievement Award koji je isprva odbio, jer kako tvrdi ne voli nikakve časti ( odbio je i titulu od kraljevske porodice).
Poslednji film za koji je nominovan je Venus (2006) u komepraktično igra sebe..ostarelog glumca koji pred kraj života ima platonsku vezu sa mladom devojkom. Niko drugi do O’Tula zapravo ne bi mogao izneti ulogu kako sam kaže-dirty old man-a:)Čudno je to da ni kod jednog drugog glumca koji je sad već u dubokoj starosti nemam osećaj da kad ga slušam i gledam nije zapravo star. Kod mene Piter nikako ne može da ostari..
Anywho…Piter sada uživa u Šekspirovim sonetima, tvrdi da je to najveći čovek koji je ikada živeo, planira da napiše treći deo svoje autobiografije ( Loitering with intent : the child, Loitering with intent : the apprentice), igraće u filmu ’Mary Mother of Christ’, sa Al Paćinom i dear Džonotanom Ris Mejersom. And I hope he still makes whoopee.
For me, life has either been a wake or a wedding. Peter O'Toole
Divan tribute nekog kreativnog fana, sa muzikom Maurice Jarr-a iz Lawrence of Arabia
The Rulling Class je britanska farsa snimljena 1972. godine. Ujedno je i kritika britanskog društva i prilično pesimistična slika ljudske prirode. Piter je nazvao ovaj film..a comedy with a tragic relief. Zaista vredno u filmu je Piterova gluma..igra ludog tipa koji prvo umišlja da je Hrist ( u tom delu je baš divan) ali zatim da je Džek Trbosek ( u tom delu je baš scary…ali glupi you tube nema dobar klip sa tim prvom delom, pa se odlučih za ovaj gde tripuje da je Džek Trbosek).
How to steal a million je sladak mali film sa Odri i Piterom. Možda nije najbolji ni Odri, ni Piteru, a ni Vajleru koji je već bio režirao Roman Holiday sa Odri, ali je opuštajuć i očaravajuć Piterovu ulogu je isprva trebalo da tumači Gregori Pek i film je trebalo da bude mali tribute to Roman Holiday. Meni je ipak drago što nije. Piter je prema mom mišljenju bio Odrin najbolji partner u filmovima.Odri je gotovo u svim poznatijim filmovima igrala sa dosta starijim partnerima, a u Breakfast at Tiffany’s onaj plavi tip Džordž Pepard je prilično bezličan pored Odri. Piter i Odri zajedno su zaista prava uživancija, a i u real life su se lepo slagali. p.s. kako su trejleri bili glupi…
I was always a character actor. I just looked like Little Red Riding Hood. Pol Njumen
Paul Newman...the sweet bird of youth..:)
Ne znam kako da započnem ovaj članak, pa reko’ da ga započnem kao bajku pa dokle stignem…
Bio jednom jedan lepi Jevrejin madjarsko- poljsko -slovačkog porekla čija se porodica kao i mnoge porodice početkom 20og veka obrela u Americi, u Ohaju. Ime lepog Jevrejina bilo je Pol Leonard Njumen (on je jedan od retkih kojima Holivid nije promenio ime). Pol se može se reći, od samog starta svog ‘Ohajo života’ izdvajao od ostale dece, što lepotom, što pameću. Kao i sva lepa deca, bio je hrabren od strane majke da se okuša u pozorištu (to su one školske produkcije za koje mi nešto ne marimo da uključimo decu nego sve nešto smuti pa prospi). Tako je njegova prva uloga kad beše mali bila uloga dvorske lude u Robin Hudu. Medjutim, kako je mali Pol rastao interes za glumu nije više pokazivao. Njegova najveća želja bila je da pilotira, ali se ispostavilo da je daltonista..eh..destiny has funny ways…
Elem, Pol je odvojskovao svoje za vreme rata, a kasnije je završio studije drame na Jejlu i počeo da pohadja časove glume kod Li Strazberga u Njujorku. Usledio je i uspeh na Brodveju..a u medjuvremenu je uspeo da se i oženi sa manje poznatom glumicom Dzeki Vit.
Pol Njumen sa drugom zenom, glumicom Dzoan Vudvard. Jedan, ako ne i jedini uspesan brak u Holivudu koji je trajao od 1958, sve do njegove smrti 2008. Pol je jednom rekao:Why fool around with hamburger when you have steak at home? ))
Pol & Dzoan
I kako to ide kod lepih ljudi, život im često pruži ruku, pa je Holivud veoma brzo postao zainteresovan za Pola. E sad, da me Pol čuje (zamislimo samo da mu je uopšte stalo) verovatno bi se slatko nasmejao i ponovio svoju rečenicu ‘Being handsome and a couple of cents can get you a coffee’. Stvar je u tome da je Pol Njumen bio jedan zaista prelep čovek, ali da je njegov uspeh uvek ležao u pravom radu i posvećenosti glumi. Danas, a naravno i ranije, bilo je u Holivudu zaista mnogo lepih lica koja nisu imala pojma da glume i od njih..ništa ne ostade . Medjutim,u slučaju Pola Njumena kockice su se drugačije postavile. Tako je Pol zaista retka kombinacija lepote, talenta i što je je još čudnije za Holivud—normalnosti (ali na dobar način).
Nego..Holivud i Pol:)
Pol se pojavio u Holivudu početkom ’50-tih godina, Klift-Brando-Din dobu, kada je Holivud raskidao sa starim stilom glume i kad nisi bio glumac ako nisi pohadjao časove kod Li Strazberga ili Stele Adler (mrzim tu priču, ali neka im…). Kao i pomenuta tri glumca Pol je bio kombinacija talenta i lepote, ali na svu sreće nije u sebi nosio unutrašnje demone koji su uništili ovo troje. Mora se doduše priznati da ni Polov talenat za glumu nije zaista bio toliko veliki kao npr Brandov. Sam Pol je kasnije priznao kako mu je, posebno na početku karijere bilo teško da glumi, da nije bio instinktivan glumac kao njegova žena Džoan Vudvard i da mu je dugo trebalo da stekne osećaj za istinu u laži .
Ali dok su i Brando i Klift dopustili da im talenat propada zbog ličnih demona, Pol je sedeo iz dana u dan u Strazbergovom studiju za glumce, posmatrao, isprobavao, oštrio talenat i sticao sigurnost. Zato, ako nekad pogledate njegove rane filmove The Silver Chalice (1954), The Rack (1956), pa čak one gde je bio jako dobar Somebody up there likes me (1956), Cat on a hot tin roof (1958), a zatim pogledate dva neprevazidjena ‘rebel‘ filma Hud (1963) i Cool hand Luke (1967) ili neki uspešniji film iz 60-tih, shvatićete koliko se njegov stil glume promenio i kako je postao mnogo izražajniji. Sve zahvaljujući posvećenosti glumi i zanemarivanju lepote…Kažu da zaista nije mario za lepotu i da je bio a very humble man.
The Sting (1973)
Butch Cassidy and the Sundance Kid (1969)
Reći za Pola da je bio odličan glumac i skroman čovek je prilično malo pošto je njegov život bio toliko ispunjen da čitav blog može da mu se posveti. Bio je i reditelj, strasno je voleo auto trke (čak se trkao u 80-oj i pobedio), bio je preduzetnik, politički aktivista-liberal… i najbitnije od svega osnovao je kompaniju hrane Newman’s Own čiji je sav profit odlazio sirotištima i još uvek odlazi (kompanijom upravlja njegova porodica).
Moja omiljena scena iz Cool Hand Luke, Pol peva Plastic Jesus:
I don’t care if it rains or freezes
Long as I got my plastic Jesus
Sitting on the dashboard of my car
Comes in colors, pink and pleasant
Glows in the dark because it’s iridescent
Take it with you when you travel far
Get yourself a sweet Madonna
Dressed in rhinestone, sitting on a
Pedestal of abalone shells
Going ninety, I ain’t scary
Because I got the Virgin Mary
Assuring me that I won’t go to Hell
Get yourself a sweet Madonna
Dressed in rhinestone, sitting on a
Pedestal of abalone shells
Going ninety, I ain’t scary
Because I got the Virgin Mary
Assuring me that I won’t go to Hell.
Polovi citati
I never ask my wife about my flaws. Instead I try to get her to ignore them and concentrate on my sense of humor. You don’t want any woman to look under the carpet, guys, because there’s lots of flaws underneath. Joanne believes my character in a film we did together, ‘Mr. and Mrs. Bridge’ comes closest to who I really am. I personally don’t think there’s one character who comes close . . . but I learned a long time ago not to disagree on things that I don’t have a solid opinion about.
I had no natural gift to be anything–not an athlete, not an actor, not a writer, not a director, a painter of garden porches–not anything. So I’ve worked really hard, because nothing ever came easily to me.
I picture my epitaph: ‘Here lies Paul Newman, who died a failure because his eyes turned brown.’
I’m a supporter of gay rights. And not a closet supporter either. From the time I was a kid, I have never been able to understand attacks upon the gay community. There are so many qualities that make up a human being… by the time I get through with all the things that I really admire about people, what they do with their private parts is probably so low on the list that it is irrelevant.
I don’t think there’s anything exceptional or noble in being philanthropic. It’s the other attitude that confuses me.
Study your craft and know who you are and what’s special about you. Find out what everyone does on a film set, ask questions and listen. Make sure you live life, which means don’t do things where you court celebrity, and give something positive back to your society.
Kada je Nevena pisala o nekom novom glumcu? -Nikad, nikad…iako ne poriče da ima divnih, talentovanih mladjih glumaca. Evo kršim pravilo i pišem o jednom novom, svežem licu koje će tek za nekoliko decenija biti u kategoriji ‘divnih, pomalo zaboravljenih glumaca’ koje ja ne zaboravljam (dobro recimo da ga moja deca neće zaboraviti, ’cause I will expire and go to my maker :) ).
Tom Hardy
Elem, novo sveže lice je u prošlom postu najavljeni Tom Hardi. Ako je neko gledao najnoviji Nolanov blockbuster film ‘Inception‘ sigurno je u glumačkoj postavi pored svih ‘većih’ imena primetio i jednog interesantnog, zgodnog Britanca koji je uspeo da zasija u maloj ulozi, potvrdi Olivijeovu čuvenu: ‘there are no small parts, just small actors‘ i unese malo humora u prilično bleak ‘Inception‘. Tako je Tom Hardi sada već prošlog leta osvojio Holivud, uvek gladan nove letnje zvezde.
Iz predstave 'Man of mode' na West End-u..hm..izgleda nešto nalik pomodarstvu prisutnom danas u JDP-u..ali valjda je bolje..a i ne bih se zalila da gledam Toma
Razlog zašto verujem da Tom Hardi neće deliti sudbinu sa Bredli Kuperom (inače volim darlin’ Bradley) jeste što Tom spada u one ‘serious ‘ glumce tipa Kristijan Bejl ili Geri Oldman i već se iskalio na londonskim daskama koje život znače i britanskim indie filmovima. Tako da šta god da Holivud pripremi za njega..snaći će se Najgore što može da se desi jeste da utroši talenat kao Kristijan Bejl na neke glupe akcione filmove Ovo je bio mali intro i ja zabrinuta za Tomovu budućnost..dok uvezujem predmete u sudu punih 8 sati..a Tom sada verovatno leškari u svojoj vili…neka zaslužio je Sad ozbiljno..zašto se divim Tomu i volim Toma:
1. Tom je actor’s actor…daje sve od sebe u svakoj ulozi, dakle nije štekara na osećanjima (najbolje mu ide sa negativcimai izgubljenim dušama za sada).
2. Tom me podseća na jednog od omiljenih mi glumaca…Marlon Branda. Pomalo likom, a pomalo i ludačkom energijom. I njemu bi se mogao pripisati komentar Ričarda Bartona na glumu Montgomeri Klifta :Monty, like Garbo and Brando, had the extraordinary facility of giving you a sense of danger.You were never quite sure whether he would blow his lines or explode. Moja rečenica bi išla..Tom like Monty and Brando
3. Tom ima sve odlike ‘tragic figure ‘( koje na čudan način bude nežnost u meni ) kao Brando ili Vivijen Li…bolje rečeno imao je te odlike, sad je ok. Naime, prilično rano je postao alkoholičar i imao unutrašnje demone, ali sad izvukao i nesreću sipa u uloge , a ne čašu..mislim nadam se..čovek ima 33 godine, mlado je to.
4. Tom je nekonvencionalni Englez. Kada govorimo o engleskim glumcima, obično imamo na umu Kolina Firta i uštirkane Engleze. Tom kao da je omašio zemlju…sem akcenta uopšte se ne uklapa medju finu englesku gospodu ( a iz dosadne srednje klase je), koju inače jako volim. Jednostavno ima nečeg slobodnijeg, neengleskog u njemu..to ćete shvatiti ako pogledate nešto sa njim..teško mi da se izrazim:)
5. Iako je od onih glumaca koji svoj posao shvataju veoma ozbiljno, čini mi se da ne shvata sebe suviše ozbiljno i volim to. Uvek su mi bili škakljivi oni tragično ozbiljni glumci koji mogu da raspredaju o glumi čitav dan i na taj način pričaju o sebi u superlativima. Tom je čovek koji kapira da je glumac ‘jedno biće koje se igra i pritom naš omiljeni psihoterapeut’ ali ne i Dostojevski…To sam kao skapirala iz pročitanih intervjua..
6.Last but not the least Tom ima pravi star quality…nema definiciju ali je o tome najbolje rekla stara, dobra Ketrin Hepbern ‘It’s either some kind of electricity or some kind of energy. I don’t know what it is, but whatever it is, I’ve got it.’…hm..Tom has it
Završih sa hvalospevom…ako ne verujete pogledajte :
1. Stuart a life backwards (BBC, 2007) je prilično divan mali film radjen po romanu Aleksandra Mastersa o real life alkoholičaru, narkomanu, beskućniku (koji je povrh svega bolovao od mišićne distrofije) i zaista divnoj, izgubljenoj duši Stjuartu Šorteru. Ovo je jedan od onih zaista potrebnih filmova danas..onima koji govore o ljudima na margini društva, o kojima se obično ne snimaju filmovi, ali koji zaslužuju da njihova priča bude ispričana. Sa obzirom da Tom nije bio mnogo daleko od Stjuarta bio je savršen izbor za Stjuarta, a on a i ja mislimo da mu je najbolja uloga do sada..
2. Bronson (2008) je britanski indie film, radjen u stilu ‘Paklene pomorandže’ o životu Majkla Petersona a.k.a Čarlsa Bronsona, ‘najnasilnijeg britanskog zatvorenika‘. Lik Bronsona u stvari je okidač za priču o ugnjetavačkom britanskom sistemu, pobuni i korenu nasilja. Nažalost, sam film zaista ne obradjuje temu uspešno i nije ‘must see’ ali je Tom zaista fantastičan, dijaboličan i brandovski nastrojen u ovom filmu.
3. Wuthering Heights (2009)..mislim da bih mogla blog da napišem o Visovima i da sam baš davež..ali šta mogu. Ovo je poslednja adaptacija romana i po mom malom mišljenju pored 1939 i 1992..najbolja verzija (a ima ih..). Izgleda da nijedna adaptacija do sada nije uspela da potpuno uhvati Bronte duh i smisao romana. Uvek nešto nedostaje…Verzija sa Tomom Hardijem, možda na prvi pogled deluje kao da je pravljena za mladje generacije i da nije verna romanu.Tom Hardi pomalo podseća u prvim scenama na ‘Tim Bartonovog ‘ Hitklifa.Anywho, Tom je zaista kao krojen za Hitklifa i ima veoma moćan screen presence (to što stalno upadam sa engleskim, ne mogu da odolim -zabavnije je.. znam da ponekad iritira). Glumica koja igra Ketrin, Šarlot Rajli je inače Tomova verenica u pravom životu. Kao Ketrin je solidna, mada nije dovoljno jaka i deluje kao da će je Tom pojesti u nekim scenama. O Visovima ću još daviti…u nekom od narednih postova.
4. Oliver Twist ( BBC,2007)…njega ja još uvek nisam celog pogledala..čuvam ga. Tom igra Bil Sajksa, obično omraženog lika. Ali ova današnja deca poludeše zbog Toma, pa prave fan you tube slajdove..‘Marry me Bill Sikes’..hm..?!
5. The Take ( Sky 1, 2009) je adaptacija romana Martine Kol. The 80s, londonsko podzemlje, luda (meni omiljena) radnička klasa i zaplet u stilu grčke tragedije. Tom igra glavnu ulogu, psiho sitnog kriminalca koji je moderna verzija Fjodora Karamazova. Zaista dobra mini serija i gleda se u jednom dahu!
Ali teško može da se skine..za ovo treba cryptload program, skida se brzo:
6. The Virgin Queen (BBC, 2005)..drama o privatnom životu i vladavini Elizabete I. Već sam pisala o seriji u nekom od prethodnih postova. Zašto volimo Toma Hardija kao Robert Dadlija? -Zato što je u ovoj verziji Dadli a motherfuckin’ man da budem nepristojna i iskrena..:))
U sledećem, nadam se skorijem postu, kad uhvatim vremena..vraćam se starom Holivudu-tema: Pol Njumen )
Bila je jedna od najvećih zvezda nemog filma i jedna, ako ne i prva holivudska antizvezda. Dvadesetih godina prošlog veka, Lulu je bila superiorno depresivna, prezirala lažni holivudski glamur, psovala kao kočijaš, gutala Šopenhauera i pozirala potpuno gola za umetničke fotografije. Bila je modna ikona, promovisala dramatic make-up i zadužila ženski svet čuvenom bob frizurom. Nadimak Lulu dobila je po ulozi u filmu Pandorina kutija (1929) u kome je igrala mladu ženu neobuzdane seksualnosti koja uništava i sebe i one oko nje.
“In writing the history of a life I believe absolutely that the reader cannot understand the character and deeds of the subject unless he is given a basic understanding of that person’s sexual loves and hates and conflicts. It is the only way the reader can make sense out of innumerable apparently senseless actions.
To paraphrase Proust: how often do we change the whole course of our lives in pursuit of a love that we will have forgotten within a few months. We flatter ourselves when we assume that we have restored the sexual integrity which was expurgated by the Victorians. I too am unwilling to write the sexual truth that would make my life worth reading. I cannot unbuckle the Bible Belt. That is why I will never write my memoirs.”
Louise Brooks, “Why I Will Never Write My Memoirs”, Lulu in Hollywood
“For two extraordinary years I have been working on it – learning to write – but mostly learning how to tell the truth. At first it is quite impossible. You make yourself better than anybody, then worse than anybody, and when you finally come to see you are “like” everybody – that is the bitterest blow of all to the ego.
But in the end it is only the truth, no matter how ugly or shameful, that is right, that fits together, that makes real people, and strangely enough, beauty.”
Louise Brookson writing her memoirs
“I have been taking stock of my 50 years since I left Wichita. How I have existed fills me with horror for I failed in everything. Spelling, arithmetic, writing, swimming, tennis, golf, dancing, singing, acting, wife, mistress, whore, friend, even cooking. And I do not excuse myself with the usual escape of not trying. I tried with all my heart.”
Louise Brooks, Looking for Lulu
Louise Brooks on the outrage that followed the release of Pandora’s Box:
“Besides daring to show the prostitute as the victim; Mr. Pabst went on to the final damning immorality of making his Lulu as “sweetly innocent” as the flowers which adorned her costumes and filled the scenes of the play…So it is that my playing of the tragic Lulu with no sense of sin remains generally unacceptable to this day. Three years ago, after seeing Pandora’s Box at Eastman House, a priest said to me, “How did you feel? Playing that girl!” “Feel? I felt fine! It all seemed perfectly normal to me.” Seeing him start with distaste and disbelief, and unwilling to be mistaken for one of those women who like to shock priests with sensational confessions, I went on to prove the truth of Lulu’s world by my own experience in the 1925 Follies, when my best friend was a lesbian and I knew two millionaire publishers, much like Schoen in the film, who backed shows to keep themselves well supplied with Lulus.But the priest rejected my reality exactly as Berlin had rejected its reality when we made Lulu and sex was the business of the town.
At the Eden Hotel, where I lived in Berlin [while filming Pandora’s Box], the café bar was lined with the higher-priced trollops. The economy girls walked the streets outside. On the corner stood the girls in boots, advertising flagellation. Actors’ agents pimped for the ladies in luxury apartments in the Bavarian Quarter. Race-track touts at the Hoppegarten arranged orgies for groups of sportsmen. The nightclub Eldorado displayed an enticing line of homosexuals dressed as women. At the Maly, there was a choice of feminine or collar-and-tie lesbians. Collective lust roared unashamed at the theater. In the revue Chocolate Kiddies, when Josephine Baker appeared naked except for a girdle of bananas, it was precisely as Lulu’s stage entrance was described by Wedekind: “They rage there as in a menagerie when the meat appears at the cage.”
I revered Pabst for his truthful picture of this world of pleasure which let me play Lulu naturally. The rest of the cast were tempted to rebellion. And perhaps that was his most brilliant directorial achievement-getting a group of actors to play characters without “sympathy”, whose only motivation was sexual gratification.”
“A well dressed woman, even though her purse is painfully empty, can conquer the world.
‘Most beautiful dumb girls think they are smart and get away with it, because other people on the whole, aren’t much smarter’…respect Lulu!
Retka slika na kojoj je neko uhvatio Lulu da se smeje. Lulu se zaklela da se nikad nece nasmejati u javnosti, neki njen trip..doprinelo je celoj njenoj ‘poker face’ pojavi.
‘Everybody wants to be Cary Grant. Even I want to be Cary Grant’. Cary Grant (1904-1986)
Keri Grant
Siv je dan..i Keri Grant je savršeni antisiv Najzad mi je nadošla inspiracija da piskaram o divnom čoveku Grantu.
Keri Grant je rodjen kao Arčibald Aleksandar Lič davne davne 1904 u Bristolu, Engleskoj. Arči je bio niža srednja klasa i nije imao tipično srećno detinjstvo..što bi Tolstoj rekao..’svaka nesrećna porodica nesrećna je na svoj način..’
‘ I was an only child, and first saw the light of day — or rather the dark of night — around 1:00 a.m. on a cold January morning, in a suburban stone house which, lacking modern heating conveniences, kept only one step ahead of freezing by means of small coal fires in small bedroom fireplaces; and ever since, I’ve persistently arranged to spend every possible moment where the sun shines warmest. My father made no more than a modest living and we had little money. Yet today I am considered, except among the wealthy, to be wealthy. I received only a sketchy education by most scholastic standards, lacked confidence and the courage to enjoy life, but on the screen seem to have successfully epitomized an informed, capable and happy man.’ Cary Grant autobiography
Kad zamišljam malog Arčija stalno mi se motaju po mislima ona musava deca iz Šerlok Holms filmova ili Pink Flojd deca ‘If you don’t eat yer meat, you can’t have any pudding. ‘ Surovo ali verovatno istinito Medjutim to čini njegovu priču i razvojni put još fascinantnijim.
My mother made my first pair of long trousers. They were white flannel for wearing at the local annual church bazaar and open-air carnival, where I was to be allowed to take tickets on the merry-go-round. Those homemade trousers didn’t seem to fit or appear as well, nor was the flannel of the same quality, as the shop-bought ready-made versions of white flannels I s aw on other boys. I was crestfallen and my day at the carnival spoiled. The long hours of my mother’s labor and love went unappreciated, until now as I look back upon it. How sad that we can’t know what we know until we know it. I wonder if the appearance of my name on so many best-dressed lists is a consequence of the boyish shame from wearing those homemade flannel trousers. Cary Grant autobiography
Kada je Arči imao 9 godina njegova majka je doživela nervni slom i bila poslata u mentalnu instituciju. Arči naravno nije znao za to, već mu je rečeno da je majka otišla na ‘dug’ odmor. To je bio dogadjaj koji je obeležio njegovo detinjstvo. Majka je zapravo bila jedina osoba sa kojom je bio blizak, dok je oca smatrao pravičnim, ali strogim i hladnim čovekom. Dvadeset godina kasnije saznao je istinu o svojoj majci i počeo je redovno da je posećuje u instituciji i da se brine o njoj. Samo što Arči više nije bio Arči već poznati filmski glumac Keri Grant, za koga su svi čuli, sem njegove majke.
It was only recently that I recognized a clue to the cause of mother’s retreat within herself. Some years prior to my birth my parents had another child. Their firstborn. A baby boy who, alas, died of some sort of convulsions after only a few months of life. My mother, I learned, sat beside his cot night and day, loving, caring and praying for him, until she was exhausted; and one night, after the doctor ordered her to bed for a few hours to avoid a collapse, her baby died as she slept. Perhaps such a shock, the suppression of such a memory, was the reason for her ultimate withdrawal from the world. Cary Grant autobiography
Nego..kako je musavi Šerlok Holms dečak postao Keri Grant? Arči je bio savršena kombinacija sanjara, kockara, vrednog radnika i recimo da je ostalo učinila srećna zvezda. Kada je imao 14 godina Arči je bio zanesen svetom putujućih glumaca komedijaša koji su nastupali po cirkusima ( Pender grupa). Napustio je školu, lažirao potpis svog oca u pismu u kojem mu on dozvoljava da se pridruži grupi i..recimo da ne znam deo kako i zašto su ga putujući glumci poveli sa sobom, tu je jednostavno srećna zvezda učinila svoje. Ubrzo je Arči pokupio akrobatske trikove i postao pravi vodviljski glumac.
Touring the English provinces with the troupe, I grew to appreciate the fine art of pantomime. No dialogue was used in our act and each day, on a bare stage, we learned not only dancing, tumbling and stilt-walking under the expert tuition of Bob Pender, but also how to convey a mood or meaning without words. How to establish communication silently with an audience, using the minimum of movement and expression; how best immediately and precisely to effect an emotional response — a laugh or, sometimes, a tear. The greatest pantomimists of our day have been able to induce both at once. Charles Chaplin, Cantinflas, Marcel Marceau, Jacques Tati, Fernanel, and England’s Richard Herne. And in bygone years Grock, the Lupino family, Bobby Clark, and the unforgettable tramp cyclist Joe Jackson; and currently the more familiar Danny Kay, Red Skelton, Sid Caesar, and even Jack Benny with his slow, calculated reactions. Surprisingly, Hitchcock is one of the most subtle pantomimists of them all; it’s such a pity he doesn’t do it professionally, so that everyone might have the joy of watching him as I have.
Bio je osmi član Penderove grupe koji je izabran da nastupa na Brodveju u Americi. Predstava Good Times u kojoj je nastupao postala je brodvejski hit, a za Amerikance zgodni Arči postao je hot property. Vremena su se menjala u Holivudu, krajem 20tih godina nemi filmovi prestali su da se snimaju i kad je došlo vreme da se progovori, mnogi glumci ostali su bez posla. Došlo je vreme Keri Granta…
Keri Grant..being cool
Njegovo prvo holivudsko ime bilo je Keri Lokvud. Ime je ostalo, ali prezime su promenili u Grant. Naime, inicijali C. G. pokazali su se srećnim kad je u pitanju bio Klerk Gejbl, pa su oprobali G i kod Kerija. Početkom 30tih Keri je igrao u manje poznatim holivudskim filmovima sve do 1932 godine kada je zaigrao pored Marlen Ditrih u The Blonde Venus, a godinu dana kasnije pored Me Vest u She done him wrong . Medjutim u tom periodu Keri Grant još uvek nije postao onaj Keri Grant. U godinama koje slede Keri Grant je bukvalno stvorio svoju screen personu – zgodnog sofisticiranog duhovitog džentlmena koga jednostavno ne možete nikako staviti ni u jedan kalup iako izgleda da je pravljen po kalupu. Keri Grant je jednostavno jedinstvena ličnost out of place and out of time. A možda je ‘Keri Grant’ postojao samo na filmu.
I have spent the greater part of my life fluctuating between Archie Leach and Cary Grant; unsure of either, suspecting each. Cary Grant
Glavni razlog Grantovog uspeha..opet kocka..Keri Grant je odbio da potpiše ugovor sa bilo kojom od velikih producentskih kuća u Holivudu, koje bi mu komandovale u kom će filmu igrati . Odlučio je da bude slobodan i bira filmove u kojima će igrati. Na njegovu veliku sreću filmovi koje je izabrao bili su osudjeni na uspeh. Pogodno tlo za stvaranje Keri Grant persone bile su screwball komedije krajem 30tih godina. U screwball komedijama ili tzv ‘seks komedijama bez seksa ’(o kojima sam već pisala) humor je bio sofisticiran, dijalozi su bili brzi, a žene su bile obično dominantni likovi za razliku od današnjih wimpy ženskih likova u romatičnim komedijama. Klark Gejbl i Gari Kuper takodje su se oprobali u ovim komedijama, ali postoji očigledna razlika kad gledate screwball sa njima i sa Keri Grantom. Dok su Gejbl i Kuper zgodni i muževni, pored ženskih likova oni deluju tromo i gotovo da nema hemije izmedju glavnih likova. Sa druge strane Keri Grant je sasvim drugi tip. On dopušta ženi da bude dominantna i da ga zavodi, a nikad ne izgleda kao da je manje muževan zbog toga. Allas, screwball komedije sa Keri Grantom..jednakost muškaraca i žena..barem na filmu. Interesantno je to da su screwball komedije imale sofisticiran humor kao da su pisane za visoko društvo, a u stvari su bile kritika načina života visokog društva posle Velike depresije i ciljana publika je bila ‘raja’..na kraju su ih gotivili i bogataši i sirotinja..i naravno Kerija u njima.
His Girl Friday (1940) 'A big fat lummox like you hiring an airplane to write: "Hildy, don't be hasty. Remember my dimple. Walter." Delayed our divorce 20 minutes while the judge went out and watched it.'
Bringing up baby (1938) screwball koji je postavio standarde screwball-u..Keri Grant&Ketrin Hepburn drugi put zajedno u filmovima, zajedno čine treću zvezdu
Tako je Keri Grant postao kralj screwball komedija, a za one koji to stavljaju u isti koš sa romantičnim komedijama, nikad nije bilo boljeg leading man tipa. Kao da je toliko teško naći čoveka koji je zgodan a u isto vreme luckast i duhovit i koji svesno od sebe pravi prilično divnog idiota?..Hm..to i jeste teško..
The secret of comedy is doing it naturally under the most difficult circumstances. And film comedy is the most difficult of all. At least on stage you know right away if you’re getting laughs or not. But making a movie, you have no way of knowing. So you try to time the thing for space and length and can only hope when it plays in the movie theaters months later that you have timed the thing right. It’s difficult and it takes experience. I’ll always remember the great actor, A.E Matthews who said ‘Dying’s tough – but not as tough as comedy’. Cary Grant
Screwball period za mene jesu Kerijeve najbolje godine, ali postoji i druga strana Keri Granta a to suHičkokovi filmovi ( meni omiljeni Notorious, Suspicion) .U njima je Keri Grant potvrdio da je sjajan glumac, a ne samo neozbiljni komedijaš, kako su govorili. Poseban test za glumca su upravo Hičkokovi filmovi. U njegovim filmovima, glumac mora da doslovce glumi očima i bude veoma ekspresivan inače su to za Hičkoka samo fotografije koje govore. Poznato je da je Keri Grant bio jedini glumac koga je Hičkok voleo.
Nažalost Keri Grantu sve do pred kraj života nije priznato da je sjajan dramski glumac. Bio je čudna kombinacija nekog ko se na prvi pogled može opisati kao tipski glumac i veoma veštog i zaista inteligentnog glumca. Kada je pokušao da igra sasvim običnog tipa sa kokni akcentom u njegovom najličnijem filmu None but the lonely heart (1944), u stvari lika koji potiče iz slične sredine kao Arči Lič film je doživeo neuspeh kod publike, jer jednostavno nije htela nekog lika iz Engleske obučenog u radničku odeću koji karakterno glumi. Svi su hteli Keri Granta u finom bondovskom smokingu jer ga je njegov imidž svuda pratio i postao je bukvalno zarobljen u njemu.Sa jedne strane nije bio zadovoljan sobom kao glumcem u tom periodu, a sa druge strane nije bio spreman na dalje rizične uloge takvog tipa, jer je vredno radio da bi uopšte postao tip u smokingu.
Film Penny Serenade(1944) je jedini film u kojem je imao po holivudskim standardima ozbiljnu ulogu koja mu je donela nominaciju za Oskara
Sa dolaskom nove generacije ‘metod’ glumaca Klifta, Branda i Dina ’50 tih godina i satirične komedije Bili Vajldera ( koji je uvek žalio zbog toga što nije snimio film sa Grantom) Keri Grant je osećao da je njegovo vreme prošlo. Jedini filmovi koje je snimao 50tih u stvari i jesu bili samo Hičkokovi filmovi i poneka komedija koja nije bila u rangu komedija iz ’30tih. Zauvek je ostao ‘crno& beli’ džentlmen iz zlatnog doba Holivuda i iako je mogao više, Mrs Lovett kaže da je to više nego dovoljno.
Arsenic and old lace (1944) 'Insanity runs in my family. it practically gallops'
Ovo je post o Keri Grantu..personi br 2 Arčija Liča..o Arčiju Liču teško je pisati..ono što nam je dao od sebe bio je -Keri Grant. Arči je imao puno brakova, nije bio savršeni džentlmen, imao je zanimljive susrete sa LSD pre nego što je LSD imao fazu Keri Granta tj fame…ali Arči je bio hardworking dreamer, odličan glumac i možda jedini muškarac kome je pošlo za rukom da makar na filmu bude Keri Grant.
‘There is before Brando, and there is after Brando’- Martin Scorsese
Da li se neko možda seća čuvene scene iz Formanovog ‘Amadeusa’..kada Salijeri u ludnici, svira ocu Vogleru prvo muziku koju je on komponovao..otac Vogler ga bledo gleda ne znajući kompoziciju. Zatim Salijeri svira mali deo iz Mocartove ‘Male noćne muzike’. Otac Vogler,prepoznaje melodiju i počinje da pevuši ali ne znajući ko ju je zapravo komponovao govori Salijeriju kako nije znao da je on to kompanovao a šarmantno je..upućuje mu kompliment da je jako talentovan. Salijeri se ogorčeno smeška i govori da je to Mocart komponovao..
Kakve veze to ima sa Brandom? Mnogo…
Marlon Brando ( 1924 – 2004) se i danas smatra najvećim filmskim glumcem svih vremena. Prenaduvano? Možda..možda ne. Svako ima na kraju krajeva svoje mišljenje. Ali ono što je neosporno jeste da je Brando najuticajniji glumac svih vremena, jedan od najtalentovanijih i jedan od najinteresantnijih. Ako nemate pojma ništa o filmovima, ako vam nije ni stalo do njih, ako vas najmanje u životu interesuju glumci, a pogotovu oni iz crno belog sveta.. ipak ste za Branda čuli. Svet se menja, sve se tehnologizuje..film se avatarizuje i iskrene emocije na filmu su retki momenti, ali filmski momenti kada Brando u ‘Kumu’ izgovara ‘I’m gonna make him an offer he can’t refuse’.. ili kada mnogo mladji Brando urla ‘Hey, Stella’ u ‘Tramvaj zvani želja’, to su momenti koji svako zna, svako pamti i voli..kao Mocartovu ‘Malu noćnu muziku’..koliko god grubo zvucalo
Mudar čovek, ne sećam mu se imena, reče jednom kako je genije onaj kome lako ide od ruke ono što svima drugima izgleda kao matematika. Brando je bio genije u glumi. Harizmatičan, ‘napet’, pun sirove seksualne energije, veoma muževan a u isto vreme ranjiv Brando je imao screen presence koji je ’50tih godina oborio sa nogu ne samo Ameriku već čitav svet. Pored Montgomeri Klifta i Džemsa Dina, Brando je bio jedini glumac koji je u isto vreme bio i karakterni glumac i leading man tip. Ono što je Branda činilo posebnim i što ga još uvek čini nezamenljivim i posebnim jeste upravo ono što je Lorens Olivije primetio ‘Brando acted with an empathy and an instinctual understanding that not even the greatest technical performers could possibly match.’ To je možda najbolji i najtačniji opis to Brando’s appeal Brando nikad nije bio lažnjak, neko ko ne može da oseti i razume lik koji igra, pa se služi glumačkim trikovima. Zato kad gledate film sa njim, nebitno da li je to klasik kao ‘Na dokovima Njujorka’ ili romantična komedija kao što je ‘Don Huan de Marko’ uvek osećate da vam Brando prenosi istinu koju je našao kod lika, da oseća i razume lik duboko i da je to dead serious i da se nećete izvuci ako i vi to ne osetite. Zaključak..Brando: jedan od glumaca čija gluma može uticati na vas i promeniti vam stav, srušiti predrasude koje imate prema nečemu ili vas jednostavno može navesti da doživite katarzu. Jedan citat Sare Bernar, najčuvenije glumice na svetu, potpuno ide uz njega ‘He who is incapable of feeling strong passions, of being shaken by anger, of living in every sense of the word, will never be a good actor’.
Čudna i pomalo tužna istina je ta da je sam Brando izgubio veru u moć glume i u filmove kao umetnost. Često je govorio kako je gluma jeftin zanat, uzaludan posao i da nema dosadnije stvari od snimanja filmova i da je u svemu tome samo zbog novca. Zbog takvih izjava svet koji ga je bio podigao na tron, veoma brzo ga je i razapeo i okarakterisao kao arogantnu, egocentričnu ličnost i veliko razočaranje. Pored svih odgledanih intervjua, dokumentaraca i jedne posebno zanimljive knjige ‘Razgovori sa Brandom’, jedino mogu da tvrdim da Brando nije bio buntovnik samo na ekranu, već i u životu.
‘With so much prejudice, racial discrimination, injustice, hatred, poverty, starvation and suffering in the world, making movies seemed increasingly silly and irrelevant’ Marlon Brando
Bio je idealista, neko sa prilično umetničkim, nekonvencionalnim pogledima na svet ali duboko uveren da preko filmova ne može menjati svet. Zašto? Zato što se u 70% slučajeva filmovi prave da bi zabavili masu, a ovih ostalih 30% umetničkih koji se nekako prokjumčare ali i cenzurišu ipak nisu dovoljni da bi čoveka osvestili i učinili boljim. Moguće, iako za sad biram da ne verujem u to.
Za života Brando je bio veoma društveno svestan, borio se za prava ugnjetavanih – Indijanaca i Afroamerikanaca i mnogo novca je potrošio na izgradnju domova i škola za one za koje je Amerika bila slepa. Da je bio društveno svestan kao recimo Odri Hepbern koja je bila član UNICEFA i takodje pomagala ugroženima, od strane američke javnosti Brando bi bio proglašen svecem. Medjutim, iako je njemu bilo stalo i do takvih akcija, on se najviše zalagao za kontraverzne teme ( npr želeo je da se prizna genocid nad Indijancima i da im se vrate neke njihove teritorije) koje Amerika jednostavno nije želela da čuje ’60tih i ’70tih, dok bi danas bio hvaljen kao veliki liberal. Želeo je da snimi dokumentarce i čak je pisao i scenario za film o Indijancima, u želji da napokon sruši Džon Vejn sliku o Indijancima kao krvožednim crvenokošcima i Amerikancima kao dobrim momcima,ali svaki studio bi ga odbio. Ironično je to što je 1992, kada je došlo pogodno vreme, Kevin Kostner dobio Oskara za Ples sa vukovima, koji je upravo film koji bi Brando želeo da snimi. Kostner je izjavio kako nije hteo da ponudi ulogu Brandu u filmu jer se plašio njegovog ekscentričnog ponašanja na snimanju. Yeah right.
20 godina ranije Brando je osvojio Oskara za Kuma, ali se na svečanosti nije pojavio on, već je poslao mladu Indijanku koja je u njegovo ime odbila Oskara i govorila o načinu na koji su Indijanci prikazani u Holivudu.
Ithink awards in this country at this time are inappropriate to be received or given until the condition of the American Indian is drastically altered. If we are not our brother’s keeper, at least let us not be his executioner. Marlon Brando
Prilično nediplomatski i tvrdoglav način da se dodje do cilja..ali iskreno potpuno ide uz ceo Brando paket. Ono što nikako nije želeo, a imao je svaku mogućnost, jeste da izigrava zabrinutu zvezdu koja bi mnogo stvari u javnosti trebalo da prećuti da bi uopšte njegove reči doprle do javnosti.. sa Brandom je bilo sve ili ništa. Zato su mnogi intervjui sa njim u kojima je bio nepopustljiv i brutalno iskren o stanju kulture i društvene svesti u Americi, jednostavno cenzurisani ili sasečeni. Zato je u poslednjim godinama svog života retko kada i davao intervjue i za svoje ciljeve novac pridobijao snimajući filmove.
Ask most kids about details about Auschwitz or about how the American Indians were assassinated as a people and they don’t know anything about it. They don’t want to know anything. Most people just want their beer or their soap opera or their lullaby. Marlon Brando
We’ve somehow substituted craft for art and cleverness for craft. It’s revolting! It’s disgusting that people talk about art and they haven’t got the right to use the word. It doesn’t belong on anybody’s tongue in this century. There are no artists. We are businessmen. We’re merchants. There is no art. Pablo Picasso was the last one I would call an artist
Brandov lični život bio je nalik grčkoj tragediji..ali Mrs Lovett je više zainteresovana za Branda glumca i političkog aktivistu nego za njegovo devetoro dece,brakove sa egzotičnim lepoticama, gojaznost u kasnijim godinama i život na Tahitiju, daleko od očiju javnosti. Jednostavno jer mislim da iako je Brando interesantna i kompleksna ličnost, dovoljno je sebe dao u filmovima da bih sada bunarila po njegovom privatnom životu..(mislim nije da nisam..ali reših da ostavim čoveka na miru u tom pogledu).
Nasumični Brando trivia
Pomenut u nekoliko pesama : Vogue ( Madonna), Advertising space ( Robbie Williams) , Marlon Brando’s laundromat ( Pony up!), “I’m Stuck in a Condo with Mr. Marlon Brando ( The Dickies)
Često citirao Šekspira i recitovao pesme Dilana Tomasa.
Imao kratku aferu sa Merilin Monro. Bio je njen omiljeni glumac.
Brando o M. M.:
Marilyn was a sensitive, misunderstood person, much more perceptive than was generally assumed. She had been beaten down, but had a strong emotional intelligence — a keen intuition for the feelings of others, the most refined type of intelligence. We had an affair and saw each other intermittently until she died in 1962. It’s been speculated that she had a secret rendezvous with Robbert F Kennedy] that week and was distraught because he wanted to end an affair between them. But she didn’t seem depressed to me, and I don’t think that if she was sleeping with him at the time she would have invited me over for dinner. I’m sure she didn’t commit suicide. I have always believed that she was murdered.
M. M. o Brandu:
Marlon’s kinda hard to tie down, they say. He’s never sure what he wants to do. He and Monty Clift have a lot in common, though they’re totally different people, but they don’t plan their careers too well and they’re not ambitious enough for their talents.
Smatrao Montgomeri Klifta svojim jedinim rivalom 50tih godina i divio mu se kao glumcu.
Smatrao je Džoni Depa najtalenovanijim glumcem 90tih, a Al Paćina najboljim glumcem svih vremena.
Džoni Dep je jedno od svojih privatnih ostrva nazvao po Brandu.
Čuvena scena iz ‘Taksiste’ kada De Niro stoji pred ogledalom i govori ‘You talkin’ to me’..inspirisana scenom iz ‘Odsjaja u zlatnom oku’ Džona Hjustona, kada Brando stoji u uniformi pred ogledalom i govori sam sa sobom.
Bio idol Džemsu Dinu i Elvisu Prisliju. Ni jednog ni drugog nije podnosio..tough luck..
Vivijen Li je obožavala Branda. Govorila je da on jedini ume tačno da imitira glas Lorensa Olivijea.
Jedinu zamerku koju su mu svi nalazili jeste što nije imao dobru dikciju. Zvali su ga The Mumbler..ali Brando ih je ušio kada je zaigrao Marka Antonija u Juliju Cezaru i imao ne samo savršeni engleski akcenat već je naučio da recituje Šekspira što baš nije lako ni engleskim glumcima.
Mrzeo je savršenost..a imao savršeno lice. Zato je bio najsrećniji kada mu je nos bio slomljen ’50 i neke godine..nije hteo nikakvu operaciju već je želeo da mu nos ostane malo kriv..;))
Bio prijatelj Majkla Džeksona.
Film u čijem je snimanju najviše uživao bila je komedija ‘The Bedtime story’ sa Dejvidom Nivenom. Rimejk te komedije je čuveni film sa Majkl Kejnom i Stivom Martinom iz ’80tih ‘Prljavi prevaranti’.
Mrzeo promovisanje filmova i zvezde sa velikom željom da pričaju o svom privatnom životu.
Njegov pepeo je rasut na Tahitiju i u Dolini Smrti.
Ne mogu da se setim ničeg više u ovom trenutku…
Moja dva omiljena Brando citata:
Acting is the least mysterious of all crafts. Whenever we want something from somebody or when we want to hide something or pretend, we’re acting. Most people do it all day long
When I lie on the beach there naked, which I do sometimes, and I feel the wind coming over me and I see the stars up above and I am looking into this very deep, indescribable night, it is something that escapes my vocabulary to describe. Then I think: ‘God, I have no importance. Whatever I do or don’t do, or what anybody does, is not more important than the grains of sand that I am lying on, or the coconut that I am using for my pillow.’ So I really don’t think in the long sense.
Scena iz ‘Na dokovima Njujorka’..jedna od najčuvenijih scena u istoriji filma i jedan od najpoznatijih citata.
‘You don’t understand. I coulda had class. I coulda been a contender. I coulda been somebody, instead of a bum, which is what I am, let’s face it’.
Mrs Lovett to Brando, a man who was definitely a contender..;)
‘The sadness of our existence should not leave us blunted, on the contrary–how to remain thin-skinned, vulnerable and stay alive?’ Montgomery Clift
Montgomeri Klift je moj omiljeni glumac svih vremena. Nema nikog u filmskog delu srca Mrs Lovett sem Monti Klifta. Da živim u Americi i imam svoj posao snova – filmski istoričar, verovatno bih smarala sve okolo esejima i istraživanjima o njemu. Ovako mi ostaje piskaranje o njemu.
Svi su čuli za Marlona Branda i Dzemsa Dina, ali za Montgomeri Klifta čuo je mali broj ljudi van kruga filmskih zaludjenika. Brando se i danas smatra filmskim bogom, čovekom koji revolucionizovao način glume u američkom filmu. Smatra se da pre Branda glumci nisu zapravo glumili već da su iznova i iznova igrali jedan isti lik, a da su 50te godine i Brando doneli pravu glumu, potpuno stapanje glumca sa likom i traganje za istinom koju lik nosi. Ja nisam potpuno saglasna sa tim..ali u nekom drugom postu..
Anyway tako je Brando ušao u istoriju kao najveći filmski glumac 20og veka i utabao put De Niru, Paćinu, Dastinu Hofmanu..pa sve do Edvarda Nortona i Di Kapria. A u stvari ma koliko Brando bio divan glumac, njegov pristup glumi i nije sasvim originalan. Glumac na koga se on ugledao i divio bio je Montgomeri Klift. Ista priča je sa Dzemsom Dinom, koji je čak imao običaj da zove Montgomeri Klifta samo da bi mu čuo glas iako se nisu lično poznavali..Klift je samo mislio da je Dzems Din weird..Naravno ljudi pominju i Klifta kao jednog od značajnih glumaca iz 50tih godina 20og veka, ali ja mislim ne dovoljno. So to set the record straight…par redaka o značaju Klifta u filmskom svetu i njegovoj tragičnoj priči.
Monti je bio rodjen davne 1920 godine u Omahi, malom američkom gradu, gde mora da ima nešto posebno, pošto gomila poznatih ličnosti, izmedju ostalih i Marlon Brando, potiču iz njega. Ali detinjstvo u stvari nije ni proveo u Americi, već putujući po Evropi sa majkom, bratom i sestrom bliznakinjom. Njegova majka je bila nepriznata aristrokratkinja. Naime, njeni pravi roditelji su je dali na usvajanje i tek kad je bila starija saznala je istinu o svom poreklu. Od tada je bila odlučna da dodje do svoje prave porodice koja će je priznati. Smatrala je da svoju decu treba da gaji kao male aristokrate, ali koliko god bilo lepo progovoriti i francuski i nemački sa 5 godina, toliko je bilo heavy da se klinci ne druže ni sa kim i budu upućeni samo jedni na druge..mnogo godina na kauču..Elem, da ovo ne bi preraslo u Kasandru, dovoljno je reći da je Monti mrzeo svoje detinjstvo i nije imao baš sjajan odnos sa majkom do kraja života. Kada je para za baškarenje po Evropi nestalo, Kliftovi se vraćaju u Ameriku, a Monti služi kao ticket meal familije, pošto je već sa 13 godina počeo da radi kao muški model..beše toliko lep Svoju strast prema glumi rano je otkrio i njegov talenat je odmah primećen. Već sa 16 godina igrao je na Brodveju i nije bilo sumnje da je klinac poseban. Montiju je idol bio Lorens Olivije, obožavao je pozorište, nije ni razmišljao o Holivudu i govorio je kako želi da ima ‘the most fruitfull life a man can experience’. Svi su ga obožavali, bio je šarmantan, imao uvrnut smisao za humor i bio jako inteligentan, ali u isto vreme niko ga zapravo nije poznavao i izgledalo je kao da se u njemu odvija neki drugi, tajni život koji niko ne može da otkrije. Više puta je odbijao ponude iz Holivuda za snimanje filmova, dok najzad tek u 27oj godini nije pristao da potpiše ugovor sa filmskim magnatima, ali pod uslovom da sam bira filmove koje će snimati i reditelje sa kojima će raditi, što bukvalno nikom sem Keri Grantu nije pošlo za rukom u starom Holivudu.
Njegov prvi film bio je jedan od najboljih vesterna ikada, ‘Red River ‘sa Dzonom Vejnom u glavnoj ulozi. To je bila prava revolucija filmske glume. Dok Dzon Vejn kao predstavnik stare garde deluje sirovo i gotovo isto u svakoj sceni, Kliftov lik je iznijansiran i gotovo poetičan, hipnotišući. U još jednom remek delu ‘A Place in the Sun i kasnije u ‘From Here To Eternity’ Klift pokazuje svoj najbolji kvalitet..mogućnost da zaiista učini da gledalac satima posle filma razmišlja o liku koji je odigran a ne o tome kako je odigran, ma koliko briljnatan glumac bio. U tome je (za mene) glavna razlika izmadju Branda i Klifta. Kod Branda uvek pamtim performans, Brando nameće svoju personu hteo to ili ne, a Klift je povučeniji i kako je Karl Malden primetio, on ostaje u senci lika a zbog toga mnogo puta biva previdjeno koliko je u stvari odličan glumac.
I tako slava nije zaobišla Montgomeri Klifta, pozorištu se nije vratio..moja teorija je da je nije ni mogao pošto je već tada imao zdravstvenih problema i dugo ostajao u bolnici..a za pozorište glumac mora biti zaista zdrav i fizički snažan. Klift je sa druge strane zaradio u Meksiku neku čudnu boljku koja mu je uništila imunitet i imao je kolitis i još neke male gadove. ..A prema Holivudu je ostao hladan i bio u stvari prvi glumac koji je imao cool stav..’ja sam glumac a ne filmska zvezda’. Zato nikad nije odlazio na holivudske svečanosti, nije visio sa holivudskim zvezdama , mrzeo je publicitet i većina njegovih prijatelja su bili sasvim obični ljudi. Bila je doduše jedna filmska zvezda koja je bila njegov doživotni prijatelj..Elizabet Tejlor. Izgledali su kao blizanci i zaista su se voleli, ona je po svemu sudeći bila zaljubljena u njega a on je bio..pa..neodlučan. U više navrata govorio je kako je ona jedina žena koju će ikada voleti i srodna duša, a sa druge strane imao je veze i sa muškarcima. I tako dodjosmo do tačke o kojoj svi koji ga danas pominju bespotrebno psihijatrišu..Montgomeri Klift je bio biseksualac i uglavnom se to pominje kao uzrok njegove nesreće u životu..bio je kako kažu podeljen, kontradiktoran ,a svoju biseksualnost je mrzeo i želeo je da ima ženu i decu a opet se nije usudjivao na taj potez. Mrs Lovett se ne usudjuje da izvodi takve zaključke i ostaje na tome da zaista ne zna šta je izjedalo Montgomeri Klifta.
U Holivudu je Klift bio kao stranac koga su svi voleli i divili mu se, ali niko ga nije kapirao..a on je postajao sve povučeniji i razočaraniji u svoj život i filmove koji su mu nudjeni. Pre nego što je došao u Holivud poverio je prijatelju kako želi da kao Dostojevski u ‘Zapisima iz podzemlja’, dodje do dna covekovog da bi se kasnije uzdigao i na taj način bio bliži otkrivanju tajne koja je čovek…a smatrao je ( i sa pravom) da za to baš i nema priliku u Holivudu koji je prevshodno bio ‘the entertainment industry’.
I.. početak kraja za Montgomeri Klifta bila je saobraćajna nesreća prilikom vraćanja sa zabave koju je Elizabet Tejlor pripremila u njegovu čast dok su snimali drugi zajednički film. Verovatno da nije bilo Elizabet Tejlor koja je uspela da se uvuče u olupinu od njegovih kola i da izvadi iz njegovog grla izbijene zube na kojima se davio ( respect Liz! ) Montgomeri Klift ne bi preživeo te noći i kako god to zvučalo postao bi legenda kao Dzems Din. Ovako, Monti je preživeo ali mu celo je lice bilo unakaženo i neverovatno je da zapravo i nije imao plastičnu operaciju posle nesreće već su hirurzi učinili sve da mu se lice zapravo ne promeni već samo da mu crte lica znatno ogrube ( ok zvuči glupo ali stvarno je tako..neka rekonstruktivna operacija je u pitanju). Leva strana lica mu je ostala zauvek paralizovana, izgubio je mladalački izgled ali je ipak ostao začudjuće lep..
Iznutra Montgomeri Klift je govorio kako je zapravo ostao sve vreme ista osoba. Samo je sada ta neobjašnjiva tuga koja mu se ogledala u očima postala očitija. On je postajao sve nesigurniji i počeo da pije i da potpuno zavisi od lekova protiv bolova koje je uzimao jer nije prolazio dan a da ne oseća neki nivo bola u telu zbog saobraćajne nesreće. Njegova velika tuga jednim delom je zasigurno bila to što više nije mogao da glumi kao nekada. Nije mogao uopšte da koristi glavni alat svakog glumca – lice. Jedino što je ostalo nepromenjeno su njegove oči..sve se ogledalo u njegovim očima. Fascinirajuće je to da su njegove uloge posle nesreće možda čak i bolje od ranijih, jer je neka unutrašnja snaga zračila iz njega i divnih melanholičnih očiju. Ali opet.. nije mogao u potpunosti da se realizuje kao glumac a u privatnom životu nije mario ni za šta. Malo prijatelja je zaista ostalo uz njega do kraja, malo je bilo onih koji su podnosili njegove učestale ekscentričnosti i dečije ponašanje. U 45 godini umro je od srčanog infarkta, bio je sam, neosiguran i upravo je trebalo da snimi svoj četvrti film sa Elizabet Tejlor za koji je ona založila svoj novac samo da bi mu bila pružena prilika da ponovo glumi.
I tako ovaj post ne opravda svoj naslov jer kao ni u slučaju Merilin Monro ni Vivijen Li, zapravo ne znam i ne usudjujem se da dajem zaključke šta ih je činilo tragičnim figurama. Znam da me nešto privlači kod tragičnih ličnosti..there’s something about sadness..
Bila je ovo gomila retro žute štampe i ja kako uzdišem za idolom!
A moram i još neke stvari da dodam:
Dve poznate rok pesme su posvećene Montgomeri Kliftu ‘The Right Profile’ The Clash i ‘Monty got a raw deal’ REM
Montgomeri Klift je voleo dzez, Elu Ficdzerald i Frenka Sinatru ( posebno pesmu I’ ve got the world on a string)
Dao je poznati nadimak Elizabet Tejlor Besi Me..po pesmi ‘Besame mucho’
Bio je jedan od retkih američkih glumaca sa kojim su strani reditelji želeli da rade : Felini i De Sika sa kojim je i snimio film ali je loše primljen
Obožavao je Merilin Monro i govorio kako je najbolja glumica sa kojom je ikada radio
Patio je od insomnije i zaspivao tako što je smarao ljude preko telefona u pola noći i recitovao im nemačku poeziju ( a tako bi se divno družili..evo ni ja nikad ne mogu da spavam)
Nazivao je Marlon Branda silom prirode i kada je Brando imao zastoj u karijeri uvek je govorio kako će se vratiti veći neko ikad. Brando je sa druge strane poštovao Klifta i čak dolazio da ćućori sa njim posle nesreće da bi se vratio i počeo opet da glumi. Neposredno nakon toga snimili su zajedno Young Lions u kojem nemaju nijednu zajedničku scenu
Hičkok je govorio kako bi I Confess sa bio mnogo bolji film da su mu dali da snimi kraj kakav je hteo, sa vešanjem nevinog sveštenika koga je igrao Klift, zato što on uvek izgleda kao da mu je andjeo smrti na ramenu (kad ga Hičkok ušije sa ovakvim rečenicama..)
Bio je idol Robertu De Niru, Dastinu Hofmanu, Leonardu Di Kapriu, Danijelu Dej Luisu, Dzoni Depu i verovatno još gomili…
Lik Edvarda Nortona u filmu 25th hour nazvan je Monti Brogan po Montgomeri Kliftu
Moj omiljeni filmovi Montgomeri Klifta: A Place In The Sun i The Heiress
* jedna od najboljih scena u filmovima,beskrajno parodirana (npr u Simpsonovima) da nekad ne mogu više ni ozbiljno da je shvatim, zbog toliko iritantne Šeli Vinters da i meni dodje da je utopim u jezeru, ali Monti je i dalje divan i napeto je..A Place in the Sun
Ah vreme je za listu..Biram 10 koje volim, kako ulazimo u zonu živih zamerke rastu..Živeo stari Holivud!
1. Vivijen Li..what a suprise? ( I don’t want realism. I want magic! Yes, yes, magic. I try to give that to people. I do misrepresent things. I don’t tell truths. I tell what ought to be truth.’ -’A Streetcar named Desire)
Jefte, jefte…smorila sam sebe samu..Viv je savršena u svakom smislu i mogla bi da pojede za doručak ovih ostalih 9. Flawless!
2. Odri Hepbern ( You musn’t give your heart to a wild thing. The more you do, the stronger they get, until they’re strong enough to run into the woods or fly into a tree. And then to a higher tree and then to the sky. – Breakfast at Tiffany’s)
Odri je uvek bila jedina prava dama u Holivudu, dobro tu su bile i Grejs Keli i Debora Ker..ali ja volim Odri U filmovima imate osećaj da je toliko krhka da će prepući, a onda pokaže da je ipak tvrd orah. Divna, osećajna glumica i jedna od prvih holivudskih glumica koje su bile član Unicefa i organizovale dobrotvorne akcije, ali sa više stila i bez medijske pompe.
3. Ketrin Hepbern (You’ve got no faith in Johnny, have you, Julia? His little dream may fall flat, you think. Well, so it may, what if it should? There’ll be another. Oh, I’ve got all the faith in the world in Johnny. Whatever he does is all right with me. If he wants to dream for a while, he can dream for a while, and if he wants to come back and sell peanuts, oh, how I’ll believe in those peanuts!’ – Holiday)
Ima li gotivnije glumice od The Great Kate? Ona je prava ikona Holivuda i zasluženo nosi nadimak prve dame Holivuda. mada jedno je sigurno, a to je da Kejt nije bila tipična. Prezirala je glamur Holivuda, živela kako je htela i nikom ništa nije objašnjavala. Najviše puta nominovana za Oskara za najbolju žensku ulogu u istoriji Holivuda (mada mislim da je Meril Strip šije ili je blizu), glumila je energične, svojeglave, inteligentne i inspirativne žene.
4. Merilin Monro ( ‘I don’t know. Maybe all there really is is just the next thing. The next thing that happens. Maybe you’re not supposed to remember anybody’s promises. ‘ -The Misfits)
Mislim da sam kao i o Vivijen rekla svoje o Merilin aka Normi Dzin. Klark Gejbl je bio u pravu kad je rekao da je sve u vezi sa njom posebno, čudno i uzbudljivo, od načina na koji priča do načina na koji se kreće. Moja dva omiljena filma sa njom The Misfits i Some Like It Hot.
5. Širli Meklejn (‘Who wants to be a stray dog? You got to belong to someone, even if he kicks you once in a while.’- Irma La Douce)
Možda bi bilo najzanimljivije visiti sa Širli..Nikad nije bila glamour girl tip, već više slatke devojke koju svi vole, a uz to je prilično dobra glumica. Ne mogu nikog drugog da zamislim u kultnom ‘The Apartment’. Bila je sjajna i u ‘Irma la Douce’ i ‘The Trouble with Harry’, zatim je tu i ‘Two Mules for Sister Sara’ sa Klintom Istvudom i nezaobilazni ‘Terms of Endearment’
6. Elizabet Tejlor ( ’You seem so strange, so deep and far away. As though you were holding something back’ – A Place In The Sun)
Moji mixed feelings o Liz Tejlor više nisu tako mixed. Kao mala sam gutala njene filmove i obožavala je. Posebno u periodu kad je bila jako mlada i bila tako savršeno lepa, čak i lepša od Vivijen Li na koju inače zaista liči. Ali videvši period kad je počela da se alkoholiše sa Ričardom Bartonom i pustila obrve da žive život za sebe, nekako sam je zanemarila. Tek kada sam otkrila svog omiljenog glumca Montgomeri Klifta počela sam ponovo da se interesujem za Liz. Ona je bila jedina žena koju je po svemu sudeći voleo, žena koja mu je spasila život (biće telenovelskog posta pa da ne dužim) i Mrs Lovett je prosto morala da dobro sagleda Elizabet ponovo. Rezultat je da je Elizabet zaista carica, jedna zaista odlična, intuitivna glumica, čiji uspeh u glumi možda najviše leži u tome što nije sebe nikad preterano ozbiljno shvatala kao glumicu. Kad se na to doda stil, otvorenost prema svemu, prijateljstvo sa Majkl Džeksonom..Live forever Liz! Dva omiljena filma sa Elizabet ‘A Place in The Sun’, ‘Who’s Afraid of Virginia Woolf?’
7. Nikol Kidman (‘You know Mr. Gorbachev, the guy that ran Russia for so long? I am a firm believer that he would still be in power today if he had had that ugly purple thing taken off his head.’- To Die For)
Ako se nekada iko približio vršipovanju od strane Mrs Lovett ekvivalentno onom koje dobija Vivijen Li, onda je to jedno vreme bila Nikol. Žena je supertalentovana, prelepa, inteligentna, šta god joj daju ona će da biti na visini zadatka. Njena uloga u filmu Alehandra Amenabara The Others je uloga zbog koje sam je zavolela i prvi put sam osetila kako se lik koji bi inače teško bilo razumeti, lik koji bi svaka osoba osudjivala, može lako razumeti i kako se može itekako pustiti suza i za njega samo ako je odigran na uverljiv način, samo ako je i glumici koja ga igra bilo stalo do svog lika. Zatim su tu i Moulin Rouge, To Die For, Dogville, The Hours. Ali Nikol se negde usput izgubila sa lošim izborom filmova, ali na stranu to, počela je da se previše botoksuje. Njeno lice je kocka leda. Razočaranost..zar i jedna glumica kojoj je stalo do glume može da svesno uništava svoj alat tj svoje lice? Nikol konstantno izgleda kao da je zaprepašćena ili pod sedativima. Pritom je počela da govori jedva razumljivim šaputavim a la M Monro glasom koji je ipak rezervisan samo za Merilin. Jedino što je još uvek izvlači jesu oči. Barbara Stenvik je rekla jednom za svagda..tj ona citirala Frenka Kapru..’sjajna filmska gluma, posmatraj oči’! Pa Nikol ostade samo sa tim. I dalje je volim i mogu da gledam njene stare filmove uvek..ali bio bi red da se mane botoksa ili kad ga već koristi da to ne poriče sa pričom ja koristim samo kremu za sunčanje?
8. Penelope Kruz (‘Bad people never let you down, because bad people never change’- Sin Noticias de Dios)
Penelope je sjajna! Pogotovu kad igra na maternjem jeziku. Filmovi sa Almodovarom ‘Todo sobre mi madre’, ‘Volver’, ‘Abrazos rotos’ su možda njeni najbolji filmovi. Scena u ‘Todo sobre mi madre’ kada odlazi na porodjaj znajući da ga neće preživeti jer je zaražena HIVom (ok na Almadovarom smo terenu) i izdaleka iz kola posmatra svog oca u parku koji je slep i ni ne zna za šta se dogadja..to je jedna od najboljih scena koje sam ikada videla na filmu..njen pogled, pun tuge i nežnosti..niko to ne bi odigrao tako kao Penelope. Drugi primetni španski filmovi su ‘Jamon, Jamon’ Bigasa Lune i ‘Abre Los Ojos’ Alehandra Amenabara. Ja sam za to da se Penelope drži Španije ili da barem prihvata interesantnije uloge u Holivudu, sad može da bira,ali problem je što izgleda na engleskom ne može zaista da probije jezičku barijeru i ne glumi ni upola dobro kao na maternjem ( Ja pljuckam pod prozorom Penelope Kruz..;) )
9. Žilijet Binoš (‘Now I have only one thing left to do: nothing. I don’t want any belongings, any memories. No friends, no love. Those are all traps.’ – Three Colors: Blue)
I eto jedne karakterne francuske glumice koju boli uvo za glamur, kojoj ni na kraj pameti nije da ubrizgava botoks, već je pustila sebe da dostojanstveno stari, a možda je baš zbog toga sve lepša, interesantnija i još bolja kao glumica. Mrs Lovett je provela divne trenutke kao mala gledajući Konjanika na Krovu (kolera na sve strane, Žilijet i Olivije Martinez nikako da se smuvaju, ali nema veze kad ste mali ionako ništa ne kapirate), pa malo poraste i nauživa se u Tri boje plavo, novoj verziji Orkanskih visova i još mnogo drugih filmova sa Žilijet. Usput, Žilijet nema problem da igra i na engleskom, ona je naprosto pretalentovana.
10. Emili Blant ( ‘Being the only child of a woman who gave birth in a commune after changing her name to Skygirl, I’ve come to loath hippie-handie crafts. ‘- The Jane Austen Book Club
Svakoga dana u svakom pogledu sve je više gotivim.Mada mi se iskreno nijedan film sa njom nije posebno svideo, njeni likovi i gluma su mi ostali u sećanju. Izdvaja se od današnjih novijih glumica i biće ekstra gledati je u novim filmovima. Samo još da stvarno dobije dobru ulogu i da se potpuno iskaže. Hm..a kad bi snimali biopic o Vivijen lako bih mogla da je zamislim kao Viv..just sayin’ )
Ooh, Mr. Todd!
I’m so happy!
I could
Eat you up, I really could!
You know what I’d like to do, Mr. Todd?
What I dream
If the business stays as good?
Where I’d really like to go,
In a year or so?
Don’t you want to know?
TODD: Yes, yes, of course.
LOVETT: Do you really want to know?
TODD: Yes, I do, I do.
LOVETT: (spoken) I’ve always had this dream…
Ever since I was a skinny little slip of a thing and my rich Aunt
Nettie used to take me down to the seaside August Bank Holiday…
The pier… Makin’ little castles in the sand…
Ooh, I can still feel me toes wigglin’ around in the briney!
By the sea, Mr. Todd, that’s the life I covet,
By the sea, Mr. Todd, ooh, I know you’d love it!
You and me, Mr. T, we could be alone
In a house wot we’d almost own,
Down by the sea!
Wouldn’t that be smashing?
TODD: Anything you say…
LOVETT:
With the sea at our gate, we’ll have kippered herring
Wot have swum to us straight from the Straits of Bering!
Ev’ry night, in the kip, when we’re through our kippers,
I’ll be there slippin’ off your slippers!
By the sea,
With the fishies splashing!
By the sea!
Wouldn’t that be smashing?
TODD: Anything you say, anything you say…
LOVETT:
I can hear us wakin,’
The breakers breakin,’
The seagulls squawkin,’
‘Hoo, hoo!’
I do me bakin,’
Then I go walkin’
With you-hoo!
Yoo-hoo!
I’ll warm me bones on the esplanade,
Have tea and scones with me gay young blade,
Then I’ll knit a sweater
While you write a letter
Unless we’ve got better to do-hoo!
TODD: Anything you say…
LOVETT:
Think how snug it’ll be underneath our flannel
When it’s just you and me and the English Channel!
In our cozy retreat kept all neat and tidy,
We’ll have chums over ev’ry Friday!
By the sea!
Don’tcha love the weather?
By the sea!
We’ll grow old together!
By the seaside,
Hoo, hoo!
By the beautiful sea!
Oh, I can see us now, in our bathing dresses!
You in a nice, rich navy, and me… stripes, perhaps.
It’ll be so quiet,
That who’ll come by it,
Except a seagull
Hoo, hoo!
We shouldn’t try it,
Though, ’til it’s legal for two-hoo!
But a seaside wedding could be devised,
Me rumpled bedding legitimized!
Me eyelids’ll flutter,
I’ll turn into butter,
The moment I mutter I do-hoo!
By the sea, in our nest, we could share our kippers
With the odd payin’ guest from the weekend trippers,
Have a nice sunny suite for the guest to rest in,
Now and then, you could do the guest in!
By the sea,
Married nice and proper!
By the sea,
Bring along your chopper!
To the seaside,
Hoo, hoo!
By the beautiful sea!
..teškaških medikamenata?..Plasticnih operacija..Potrebnih i nepotrebnih? Medija koji napraviše od njega hodajućeg ‘čoveka slona’? Lebdećeg znaka pitanja da li je pedofil ili ne?.. Samog sebe? Možda od svega pomalo?
Nije prošlo puno od njegove smrti, kao što to obično biva posle smrti zvezde ona biva ili veličana i dobija mnogo veće zasluge od onih koje joj zapravo pripadaju i postaje legenda ili drugi put umire tj pada u potpuni zaborav. Majkl Džekson ne spada zapravo ni u jednu od ove dve kategorije, već kao da najzad dobija zaslužene počasti a ljaga sa njegovog imena kao da se polako skida. Ja nisam die hard fan Majkla Džeksona ali jesam fan Nisam ni potpuno objektivna a ni previše pristrasna kad se radi o tome kakav čovek beše Džekson. Meni to jeste bitno jer nikad nisam umela da razdvojim čoveka od umetnika. Mrs Lovett ne prihvata da jedan pedofil može da stvori Earth song, Dirty Diana, Billie Jean, Man in the mirror i lista bi išla u nedogled. Gledajući dokumentarce o njemu, slušajući zle glase, gledajući intervjue sa njim ja imam svoj mali sud o MJ.
Zašto ne biste ljudima rekli da sam vanzemaljac sa Marsa? Recite im da jedem žive kokoške i da u ponoć izvodim vudu ples. Oni Vam veruju šta god da kažete, zato što ste Vi novinar. Ali ako bih ja, Majkl Džekson, rekao: „Ja sam vanzemaljac sa Marsa i jedem žive kokoške i u ponoć izvodim ples vudu“, rekli bi: „Čoveče, taj Majkl Džekson je poludeo. Kakva budala. Ti ne bi mogao poverovati jednu jedinu reč koja izlazi na njegova usta. Majkl Dzekson
Dijagnoza: ličnost koja je više postojala u svom kreativnom svetu nego što je uspeo da se iskaže u realnom svetu, ekscentrik a la Oskar Vajld ( kako li bi se on proveo u ovim surovim paparaco vremenima?), čovek koji je bio previše tih kada je trebalo biti glasniji i bolje braniti sebe, čovek pomalo zarobljen u sećanju na usamljeno i nesrećno detinjstvo, ‘ticket meal’ familije. Pedofilija..mneh..ne.u momentima kad ste stvarno zaludni i pročitate tok cele parnice na netu ( can I be more pathetic?) provalićete da mnogo stvari tu ne štima i da i kad imate 13 godina možete gadno da lažete ako imate oca željnog novca. A zašto je na kraju krajeva tako teško i poverovati da je MJ zaista voleo decu kojoj je izmedju ostalog i pomagao i davao novac za lečenje? Na stranu moj mali sud o tome kakav je MJ bio kao čovjek, možda nisam u pravu, na kraju krajeva nismo se znali (nažalost..bilo bi baš zanimljivo smarati Djekija). Jedna stvar je sigurna a to je da je Džekson bio muzički genije..Madona, Britni, Džastin mogu da mu pljuckaju pod prozorom. Kad je reč o glasu Majkl ga zapravo ima i to kakav glas! Kad je reč o igranju Majkl je kao izgubljeni sin Džin Kelija. Bio je prvi od pop pevača koji su uopšte pevali o socijalnim temama i zaista činili nešto povodom činjenja sveta boljim. Ali avaj, i bez optužbe za pedofiliju, njegova ekscentrična pojava bilo je nešto sa čime se ljudi nisu mirili..da je ovo Salem bio bi na lomači pre predoziranja. Jednostavno ispred svog vremena..danas se kolo sreće okrenulo i kad pogledate Lady Gagu koja čak istupa sa pričom ‘freak sam i pevam za sve vas freakove koji se osečate drugačije’ za njom mediji ne idu sa bakljama već oduševljeno prihvataju njenu priču i zaključuju da je ona mnogo više od obične pop pevačice.Gotivim je..samo poredim. Za Džeksona su bila neka druga vremena..sa kojima on nažalost nije uspeo baš najbolje da se izbori. Ali zato če uvek živeti kroz svoju muziku. Zvuči otrcano ali je istina ! Možda je to i najbitnije..ostaviti neizbrisiv trag za sobom.
Svest se izražava kroz stvaralaštvo. Svet u kojem živimo je ples stvaraoca. Plesači dođu i odu za treptaj oka ali ples i dalje živi. Na mnogim događajima, kada plešem, osećam se dodirnutim od strane nečega svetog. U tim momentima, osetim da se podiže moja duša i da postaje jedno sa svim što postoji. Ja postajem zvezda i mesec. Ja postajem ljubavnik i voljeni. Ja postajem pobednik i poraženi. Ja postajem gospodar i rob. Ja postajem pevač i pesma. Ja postajem znalac i znani. Plešem i to je večiti ples stvaralaštva. Stvaralac i stvaralaštvo se stapaju u jedinstvu uživanja. Još plešem… dok je tu samo… ples. Majkl Dzekson
Ako se ikada nadjete u Rimu na svakom koraku ćete naići na ulične prodavce koji prodaju razglednice i posterčiće sa dva andjelčića,dečakom i devojčicom koji zagrljeni stoje medju oblacima..dečak je nežno prislonio usnice na obraz devojčice a ona zatvorila oči. Ime Vilijam Bogaro ukačićete ako dok bezbrižno pišete razglednicu pogledate kvadratić za markicu. On je autor slike sa razglednice koja se zove Prvi poljubac.
Ako se ikada nadjete u Luvru, videćete samo dve njegove slike….U vreme kada je slikao, polovinom 19og veka, francuski slikar Vilijam Bogaro bio je veoma popularan, danas mali broj ljudi zna za njegov rad i uopšte piše o njemu.
Iskrena da budem slikarstvo je nešto o čemu najmanje znam. Kad je reč o stilovima..u najgrubljim crtama mogu reći šta koji karakteriše. Možda zato što me slikarstvo kao grana umetnosti nikad nije preterano zanimalo. Možda nemam dara da osetim lepo u slikarstvu. Impresionizam za mene..mrljice i uništeni pejzaži i hiljadu asocijacija kao da radim test kod psihologa. Ali kad vidim Bogaroove slike, prosto poželim da udjem u njih, toplo mi bude oko srca. Stari dobri realista..kad vidim telo..vidim telo..kad vidim jabuku..jabuka je..više moje oči ne zanima! Ono što me zadivljuje kod Bogaroa je što njegove slike deluju tako stvarno da dok se bolje ne zagledate pomislite da je u pitanju prava fotografija. Takodje, gledanje njegovih slika je ekvivalent gledanju utopije. Bogaro slika idiličan svet i u njemu decu, majke sa decom, likove iz grčke mitologije, ljubavnike..Najlepše njegove slike su za mene upravo slike dece dok uživaju u igri ili portreti devojčica. Prosto vam se čini da gledajući jednu od tih slika možete da zamislite dan devojčice sa korpicom punom šljiva ili nežnost izmedju dve zagrljene sestrice.
‘ To have survived, she would have had to be either more cynical or even further from reality than she was. Instead, she was a poet on a street corner trying to recite to a crowd pulling at her clothes.’ Arthur Miller
Norma Dzin Bejker aka Merilin Monro…bila je zvezda, postala legenda, bila je i i dalje je jedinstvena. Ne pristajem na teoriju o Normi Dzin kao priglupoj plavuši na barbituratima koja nije znala šta želi u životu i koju smaknuše Kenedijevi. Kao i o svemu drugome Mrs Lovett hoće da piše the whole (well maybe a bit romantic ) truth and nothing but the truth.
Norma Dzin je bila ‘the misfit’ u našem malom surovom svetu.Od kada? Od rodjenja verovatno. Kako ne biti pored mentalno nestabilne majke, nekoliko hraniteljskih porodica, ranog seksualnog zlostavljanja ? Almodovar bi imao pune ruke posla kad bi snimao film o Normi Dzin. Od malena je bila daydreamer, potpuno u svom malom svetu za koji je govorila da je tako divan jer u njemu sam sebi možeš da postaviš granice. Holivud, Dzin Harlou i filmovi bili su savršen beg od realnosti, a Holivud nije ni slutio ko o njemu mašta.
Počela je kao starleta, imala dve tri male uloge u kojima za divno čudo nije bila prestavljena kao dumb blonde..medju njima su Don’t Bother to Knock i Niagara. Ali glumeći u komedijama kao što su How to Marry a Millionare, Some Like It Hot (jedan od najboljih filmova ikada..just sayin’), The Seven Year Itch, počela je da dobija uloge glupih plavuša i nikako nije mogla da ih se oslobodi. Kao što to obično biva lik je poistovećen sa glumicom i svi su mislili da znaju Normu Dzin, a ona naravno kao i svi mi nije ni sama znala sebe.
Njeni prijatelji, režiseri, glumci kažu da je bila potpuno drugačija nego likovi koje je igrala. Imala je sjajan smisao za humor, bila jako inteligentna, bila avid reader i jako šarmantna ali i tajanstvena, stidljiva i uvek više u svom make believe svetu nego u stvarnosti. Za komediju je bila zaista nadarena, imala je sjajan comic timing i uvek izgledala kao da se i ona sama zabavlja.
If I play a stupid girl and ask a stupid question I’ve got to follow it through. What am I supposed to do – look intelligent?
Htela je da razbije kalup, da je publika i kritičari ozbiljno shvate kao glumicu. Htela je decu, htela je život..ali nekako se izgubila u Holivudu i svemu što on nosi, ili nečem sasvim drugom, nečem mnogo dubljem. Da je bila malo gluplja, malo površnija, malo manje komplikovana..bila bi srećna. Ali ona je i sama primetila kako želi sreću ali ko je u ovom životu uopšte srećan?
Jedini lik za koji verujem da jeste skica Norme Dzin jeste u Hjustonovom filmu ‘The Misfits’. ‘The Misfits’ je film radjen po scenariju Artura Milera i govori o otudjenosti čoveka od prirode, od drugih ljudi, o usamljenosti. To je bio poslednji film Norme Dzin. Bila je u lebdećem stanju, često je zaboravljala tekst, bila je kao mali barbiturat, ali u svakoj sceni je savršena. Sa njom je u filmu igrao još jedan real life misfit Montgomeri Klift, koji je inače uvek bio kučka kad se radi o drugim glumcima. Imao je zamerke na skoro sve glumce, ali kad je reč o Normi Dzin on joj je jedini zaista odao počast rekavši kako je divna, intuitivna glumica. Drugi glumci velikim delom izvajaju svoj lik pre nego što se snimi scena, tako da pravoj – zajedničkoj glumi nema mesta, ili jednostavno reaguju na druge glumce ali to nekako otaljavaju, kao da sve zanatski odradjuju. Norma Dzin je zaista reagovala, osluškivala druge glumce, u svakoj sceni drugačije. Ja verovati Montiju Plus gotivim to što je Sonji Savić bila omiljena glumica.
Ne znam ko je ubio Normu Dzin, ne znam da li se Norma Dzin ubila, ne znam zaista šta ju je mučilo..ovo bejah ja u ulozi psihijatra i gomila nasumičnih misli o tome šta me fascinira kod nje. Znam da volim njene tužne oči, detinji osmeh i njen glas. I gomilu njenih citata koji mi ulepšavaju dane.
Imperfection is beauty, madness is genius and it’s better to be absolutely ridiculous than absolutely boring.
The real lover is the man who can thrill you by kissing your forehead or smiling into your eyes or just staring into space.
I don’t mind living in a man’s world, as long as I can be a woman in it.
It’s not true that I had nothing on. I had the radio on.
I don’t mind being burdened with being glamorous and sexual. Beauty and femininity are ageless and can’t be contrived, and glamour, although the manufacturers won’t like this, cannot be manufactured. Not real glamour; it’s based on femininity. We are all born sexual creatures, thank God, but it’s a pity so many people despise and crush this natural gift. Art, real art, comes from it, everything.
I knew I belonged to the public and to the world, not because I was talented or even beautiful, but because I had never belonged to anything or anyone else.
Love and work are the only two real things in our lives. They belong together, otherwise it is off. Work is in itself a form of love.
I’m selfish, im patient, and a little insecure. i make mistakes, out of control, and at times hard to handle. but if you can’t handle me at my worst, you sure as hell don’t deserve me at my best.
mneh..I’m bored..just to list my favorite actors (.. romancing the dead guys)
1. Montgomeri Klift ‘Nobody ever lies about being lonely’ ( quote from From Here To Eternity)
Tragičan, drop dead gorgeous i po mom skromnom mišljenju najbolji glumac ikada..pošto je poseban imaće i poseban post, samo večeras nemam inspiraciju za nešto više od postavljanja slika.
2. Dzek Lemon ‘Look at that! Look how she moves! That’s just like Jell-O on springs. Must have some sort of built-in motor or something. I tell you, it’s a whole different sex!’ (from Some like it hot)
Nije postojalo ništa što Dzek Lemon nije mogao da odglumi..The Apartment, Irma La Douce, Some Like it Hot..i lista ide u nedogled..bio je jedan od retkih glumaca koji su mogli da te i nasmeju i rasplaču a nekad i u isto vreme nasmeju i rasplaču..a sam život i jeste miks tragedije i komedije.
3. Keri Grant ‘Insanity runs in my family.It practically gallops!’ (from Arsenic and old lace)
Tako lako..kad god sam down samo pogledam film sa Keri Grantom, ne samo da me oraspoloži več mi da i inekciju ‘well maybe there are men like this’..ali sa dejstvom od sat i po vremena ipak.. they don’t make them like they used to:(
4. Marlon Brando ‘You don’t understand, I could’ve had class, I coulda been a contender, I could’ve been somebody… instead of a bum which is what I am, let’s face it…’(from On The Waterfront)
Ja voleti Marlona od njegovih zgodnih dana do debelih dana pa sve do kraja..i volim što je prezirao Holivud i što je uvek bio svoj. I opet po mom skromnom mišnjenju po glumačkim sposobnostima odmah ispod Montija. A plus su se i gotivili. How cute!
5. Lorens Olivije ‘The moors and I will never change. Don’t you, Cathy’( from Wuthering Heights)
Lorens je inekcija broj 2..takodje traje kratko..ah well..sve što je lepo traje kratko. Vapaj za tim da sam se rodila jedno 50 godina ranije i videla ga kako glumi u pozorištu. Čovek zaslužan za definisanje modernog pozorišta, čovek koji je bio ljubav Vivijen Li i čovek koji nije nešto mario za filmove ali kad je bio u njima bio je uvek na visini zadatka..Voleo je lažne noseve, perike, da skratim..voleo je da se igra sa svojim likom a to danas na filmu radi samo Dzoni Dep.
Sad imam ja tu još neke preferencije iz zlatnog doba Holivuda ali ovo je cela topopetlistna istina i ništa sem nje..TO BE CONTINUED for the living actors..;))
Uzalud je budim
Budim je zbog sunca koje
objasnjava sebe biljkama
zbog neba razapetog izmedju prstiju
budim je zbog reci koje peku grlo
volim je usima
treba ici do kraja sveta i naci rosu na travi
budim je zbog dalekih stvari koje lice na ove ovde
zbog ljudi koji bez cela i imena prolaze ulicom
zbog anonimnih reci trgova budim je
zbog manufakturnih pejzaza javnih parkova
budim je zbog ove nase planete koja ce mozda
biti mina u raskrvavljenom nebu
zbog osmeha u kamenu drugova zaspalih izmedju dve bitke
kada nebo nije bilo vise veliki kavez za ptice nego aerodrom
moja ljubav puna drugih je deo zore
budim je zbog zore zbog ljubavi zbog sebe zbog drugih
budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelu
sigurno je rekla: neka me trazi i vidi da me nema
ta zena sa rukama deteta koju volim
to dete zaspalo ne obrisavsi suze koje budim
uzalud uzalud uzalud
uzalud je budim
jer ce se probuditi drukcija i nova
uzalud je budim
jer njena usta nece moci da joj kazu
uzalud je budim
ti znas voda protice ali ne kaze nista
uzalud je budim
treba obecati izgubljenom imenu necije lice u pesku
ako nije tako odsecite mi ruke i pretvorite me u kamen.
Kopaonik, 1997, bilo je dosadno, sunce je upeklo, a ja sam se vrtela po jednoj knjizari i našla Branka Miljkovića i njegov Triptihon za Euridiku..e dovoljno je da imate tek 10 godina i da pojma nemate o čemu Branko poetiše. Mene je ponelo pijanstvo Brankovih reči i odlučila sam da mi da bih bila radosna u ovom životu treba Brankov klon..a pošto je to blago nemoguće zadovoljih se pesmama gde se na kraju krajeva Branko i nalazi ..Uzalud bih sada pokušavala da se upustim u analize njegovih pesama, ipak je Branko po obrazovanju filozof i prepevavao je Heraklita..tako da bi to bilo neverending blog..mada sada kad imam 22 Branko jeste neverending okretanje po krevetu i prebiranje po mozgu šta je tačno hteo da kaže..a nekad je jednostavno divno prepustiti se Orfeju, Vatri, Elegiji…pustiti krila u oku da polete, igrati se sa rečima, biti slobodan da mu daš značenje kakvo god ti je po volji.
Uzalud je budim napisao kad je prilikom posete susedu u Nišu, video na zidu portret njegove preminule sestre..zaljubio se u sliku..a kasnije rekao kako je ta pesma trijumf pesnika i života. Nema lepše i nema tužnije pesme za mene od Uzalud je budim.
Imao je samo 27 godina kada je nadjen obešen o drvo u parku, u centru Zagreba. Nikad nije ustanovljeno da li je u pitanju samoubistvo ili ubistvo. U dzepu je imao malu ikonu Bogorodice..
I read a book called ‘The Martyrdom of Man’ and I underlined a passage then which I came upon the other day. I think of it often because perhaps what is lacking today is the time just to sit and wonder. The lines say what I feel and what I hope. They are : ‘And the artists shall inherit the earth and the world will be as a garden”. Vivijen Li
Vivijen Li u 'Ledi Hamilton' (1941)..omiljeni Čerčilov film..just sayin'
Vivijen Li (1913-1967)- na filmu je bila Skarlet O’Hara, u zivotu Ledi Olivije. Imala je dve ljubavi: glumu i Lorensa Olivijea. Bila je zavodljiva,magična, nezamenljiva i naprosto očaravajuća. Moj lični heroj i žena čiji bih glas slušala pa makar naglas čitala yellow pages.
Vivijen je bila jedino dete britanskog oficira Ernsta Hartlija i Gertrude Robinson. Kao što to obično biva sa jedincima sva pažnja roditelja bila usmerena ka njoj. Majka je još u ranom detinjstvu upoznala sa delima Andersena i Kiplinga, pokušavajući da probudi u njoj ljubav prema literaturi. 1920 godine, sa samo 7 godina poslata je u manastir u Engleskoj, a obrazovanje je završila u Evropi, vrativši se roditeljima tek 1931. Tada im objavljuje da želi da postane glumica. U tome je roditelji i podržavaju i ubrzo upisuje Kraljevsku akademiju dramskih umetnosti u Londonu.Verovatno u želji da se sto pre osamostali i ne zavisi od roditelja, te 1931 godine Viv se udaje za 13 godina starijeg advokata Li Holmana. Ubrzo dobija ćerku Suzan ali ubrzo i shvata da više od bračnog života i materinstva želi svoj život i svoju priliku da postane velika glumica. Negde izmedju 1935te i 1936te godine, upoznaje zgodnog glumca Lorensa Olivijea koji je bio tada bio mlada nada britanskog teatra, a danas ga proglašavaju najvećim glumcem XX veka. Prvi put kad ga je videla na pozornici Vivijen iako udata i znajući da je i Olivije oženjen, izjavljuje ‘Udaću se za Lorensa Olivijea’. Lorens je sa druge strane bio zanesen lepotom mlade glumice koju u to vreme većina kritičara nije smatrala talentom jer u Engleskoj ne verovaše da lepota i talenat idu zajedno.
Vivijen Li (1937)
“I first set eyes upon the possessor of this wondrous beauty on the stage at the Ambassador’s Theatre, where she was playing n Ashley Dukes’s The Mask of Virtue, in which she had attracted considerable attention–though not, at the time, chiefly on account of her promise as an actress. Apart from her looks, which were magical, she possessed beautiful poise; her neck looked almost too fragile to support her head and bore it with a sense of surprise, and something to the pride of a master juggler who can make a brilliant maneuvre appear almost accidental. She also had something else: an attraction of the most perturbing nature I had ever encountered. It may have been the strangely touching spark of dignity in her that enslaved the ardent legion of her admirers. Lorens Olivije u svojim memoarima..eh da ljudi danas pričaju ovako
Zajedno Vivijen Li i Lorens Olivije izgledali su kao par iz Bronte romana, iz Šekspirovog sveta Bili su gotovo eterični, bili su toliko zaljubljeni da je divno bilo biti pored njih, kako se prisećaju njihovi prijatelji. Oboje napuštaju svoje porodice i odlaze u Holivud gde se venčavaju i oboje snimaju dva filma po kojima će ih se publika najviše sećati. On snima ‘Orkanske visove’ a ona dobija ulogu Skarlet O ‘Hare u ‘Prohujalo sa vihorom’, koju je dugo priželjkivala.
Gone with the wind (1939)
“I wanted to play Scarlett from the first time I read the book. That was in London when I was appearing in a flop play. I fell in love with the novel and I gave the rest of the cast copies of the book as opening night presents. I told them, ‘If I ever go to Hollywood, it will be to play Gone With the Wind.’ They all laughed and said I was crazy.’
Kasting je trajao skoro godinu dana. Niko nije ni pomišljao da će ulogu razmažene southern belle na kraju dobiti Engleskinja. Prohujalo sa vihorom bio je film koji je iščekivala cela Amerika, mislim da je to bio ekvivalent pinkofarmovskom ‘ko ce ispasti’ glasanju. Amerika je mislila da je savrseni Ret Batler Klerk Gejbl, ali prema Vivijen Li bila je skeptična. Napokon, kada je film prikazan u bioskopima, nije bilo zene kojoj Vivijen Li nije postala idol. Čak je i Margaret Mičel bila overwhelmed..verovatno ne zamišljajući nekog kao Vivijen kada je napisala prvu rečenicu romana..’Skarlet O’Hara nije bila lepa’. Čvrsto stojim iza toga da- da je bilo koja druga glumica odigrala Skarlet, Prohujalo bi danas bilo prilično prohujalo, pa makar to bio prvi pravi istorijski spekakl. In the eyes of nation Vivijen Li je postala Skarlet..ili obrnuto…’I hope I’ve one thing that Scarlett never had. A sense of humor. I want some joy out of life… And she had one thing I hope I never have. Selfish egotism…Scarlett was a fascinating person whatever she did, but she was never a good person. She was too petty, too self-centered…but one thing about her was admirable. Her courage. She had more than I’ll ever have.’ Vivijen Li
Mlada britanska glumica za koju sumnjase da ume da glumi, dobila je zasluzenog Oskara i postala holivudska zvezda. Naravno, svaki reditelj u Holivudu želeo je da mu ‘Skarlet’ bude u filmu. Medjutim, Vivijen nije za sebe predvidela holivudsku karijeru. Bila je prilicno naoštrena da dobije ulogu druge gospodje de Vinter u Hičkokovoj ‘Rebeki’ (1940) pored Olivijea u glavnoj ulozi. Bila je odbijena jer je imala suviše jaku ličnost da bi igrala mišastu i neprimetnu devojku koja se zaljubljuje u bogatog misterioznog udovca. Iste godine igrala je u svom omiljenom filmu ‘Waterloo Bridge’ (tuzna priča o ljubavi balerine i oficira za vreme rata). Posle tog filma vraća se sa Olivijeom u London svojoj drugoj ljubavi: pozoristu.‘I don’t want to be a movie actress! To sit in a beautiful Hollywood mansion and do nothing for months and months, waiting for some agent to call and say he is working on the possibility of a picture at MGM and then wait for more months–why, that’s not my idea of beng an actress at all! To be an actress is to go down to the theatre every evening, and to go out on stage before an audience and play all kinds of parts. The sage is where I exist, where I feel alive and powerful. When I stand on it I am the queen and I do what I think is right. I don’t have to obey some megalomaniac director who tells me to look left or right, to do more of this and less of that. My whole life has meaning and purpose when I am working in the theatre. I love to go into the stage door and to go into my dressing room, where I feel warm and secure, as I never could in a movie studio.’ Vivijen Li
Eh..iako sam njen najveći fan ispod 50 godina, ne videh je na pozornici da bih mogla sama da ocenim, ali sudeći po svim kritikama i intervjuima koje sam procitala, zaključujem da su je ipak (mozda sa pravom, a mozda ne) svi smatrali mnogo boljom filmskom glumicom nego pozorišnom. Ne zbog manjka talenta, vec zbog jednostavne činjenice da je za stage potreban jak glas i fizička snaga koju Vivijen Li, uvek prilično lošeg zdravlja, nije posedovala. Dzon Gilgud je govorio da je Vivijen na filmu izuzetna, kao da je razvila privatnu aferu sa kamerom i ona iz nje izvlaci ono najbolje, a da je u pozoristu uvek bila solidna, a nekad izuzetna, čak i bolja od Olivijea (pored koga je obično tumacila glavne uloge) posebno kao Kleopatra i Ledi Megbet. Inače njena Ledi Magbet i danas se smatra the finest L Macbeth ever
Olivije kao Hamlet i Vivijen kao Ofelija (1937)
Olivijeovi u 'Magbet'(1955)
Because of the intensity of the feeling that she was displaying both in her body and in her voice, I half expected at and moment a Freudian slip of the tongue. Mark Antony…Larry Olivier. For I was to hear exactly the same intonation so often when she was speaking, off the set, no longer of Cleopatra’s great love, but of her own.”–Godfrey Winn visiting on the set of Caesar and Cleopatra, 1944
Prvih 10 godina braka, Olivijeovi su bili zlatni par Engleske and it was heaven.
’It was the last age of ellegance and nobody in the theatre today has the time, energy or money to live on that scale.’ –Rejčel Kempson, zajednički prijatelj
Onda su dosli problemi u raju..koji su se dugo šunjali.
Sama Vivijen rekla svom pastorku Tarkinu Olivijeu kako postoje različiti nivoi ljubavi, fizička, intelektualna i spiritualna..ona i Olivije ne mogu da dostignu spiritualnu ljubav..jer osećaju krivicu zbog napuštanja svojih porodica i gradjenja sopstvene sreće na nesreći drugih ljudi. Uvek je vodila računa o svojoj kćerci ali pravi odnos uspostavila je sa njom tek kasnije u životu. Ironično je to što je njena ćerka obožavala Olivijea kao očuha, a Olivijeov son je obožavao Vivijen dok je i njegov odnos sa ocem tek kasnije uspostavljen.
Iako se sama zarekla da više dece neće imati i izjavila kako uopšte nema materinski instikt, u stvarnosti je više no išta želela dete sa Olivijeom. Medjutim posle prvog pobačaja 1945. godine na snimanju ‘Kleopatre’ pojavljuju se prvi znaci manične depresije. Prethodne godine joj je pritom dijagnostikovana i tuberkuloza na jednom plućnom krilu.
'Ana Karenjina'(1948)
Nažalost manična depresija ‘40tih godina uopšte nije bila bolest o kojoj se znalo i uopšte istraživalo. Česte promene raspoloženja, nesanica, agresivnost prema voljenim ljudima posle čega bi ih obasipala cvećem i pismima izvinjenja, seksualni odnosi sa strancima koje bi nalazila u parku.. u tome se sastojao njen život od kraja ‘40tih godina do kraja njenog života. Za razliku od danas kad se manična depresija kontroliše lekovima, tada je lečenje bilo prilično primitivno. Vivijen Li je često bila podvrgavana elektro šokovima, posle čega bi izašla na pozornicu i (po rečima njenih savremenika) maestralno odigrala svaku ulogu. Neverovatna je činjenica da je pored svega toga istrajavala i ostala kreativna. Ali postalo je sve ociglednije da je Vivijen Li postajala senka devojke pune živote koja je igrala Skarlet O’Haru. Uloge koje je tumacila počele su po recima Olivijea da je progone ( posebno uloga druge southern belle Blanš Diboa u ‘Tramvaj zvani želja’(1953) za koju je dobila drugog Oskara). .‘Blanche is such a real part, the truth about a woman with everything stripped away. She is a tragic figure and I understand her.’ Vivijen Li
Vivijen Li i Marlon Brando u 'Tramvaj zvani želja' (1951)
Olivije je ostao je sa njom u braku 20 godina, iako je on bio osoba prema kojoj je najviše iskazivala agresivnost i iako je bio svestan da žene koju je on zavoleo više nema. Medjutim 1958. godine posle njene kratke veze sa mladim engleskim glumcem, Olivije shvata da mora nastaviti dalje sa svojim zivotom bez Vivijen. Ubrzo se ženi mladom (iskreno skroz dosadnom i običnom) glumicom Dzoan Plaurajt i dobija troje dece. Nikad potpuno srećan uvek je govorio kako oseća krivicu jer nije ostao do kraja života sa Vivijen i i posle razvoda, nastavlja da joj piše i da se raspituje o njoj.‘There was so much love between the two of them. If it hadn’t been for her illness those two would have remained together for the rest of their lives. But his nerves started to go. At first Larry refused to go saying, ‘I can’t abandon a person when she needs me.’ But he had to do it.’- Irina Tenant, zajednički prijatelj
Sa druge strane Vivijen upoznaje mladjeg glumca Dzeka Merivala koji je bio sasvim zadovoljan da bude u njenoj senci i vodi računa o njoj, na čemu mu je Olivije zauvek bio zahvalan. Vivijen je ipak kako se prijatelji sećaju bila i dalje zaljubljena u Olivijea. Do kraja života čuvala je njegovu sliku iz mladosti i govorila kako bi radije živela kratak život sa Larijem nego dug život bez njega.
Jula 1967, Vivijen Li umire od tuberkuloze. U Londonu su pogašena sva svetla na West End-u u njenu čast.
Olivije je nadživeo Vivijen Li i izgradio zasluženu reputaciju najboljeg engleskog pozorišnog glumca. U dubokoj starosti gledajući jedan od njenih starih filmova počeo da jeca kao malo dete i rekao ‘Šta se desilo sa tom devojkom?..Imala je sve..ovo je bila prava ljubav, jedina prava stvar u mom životu.’
Noel Coward on Vivien's death:She often reminded me of a bird of paradise. Now perhaps she can find her own."
I, my friend, am a victim of disorganized thinking...so I..
...Follow the Yellow Brick Road. Follow the Yellow Brick Road. Follow, follow, follow, follow. Follow the Yellow Brick Road!
Montgomery Clift & Liz Taylor ( A Place in the Sun )
The Oliviers
Vivien Leigh
Audrey Hepburn
Jean Seberg
Mrs L goes to brideshead
Tom Hardy stuff you need to see before you go to dreamland
BBC Stuart: A life Backwards 2007,
BBC The Virgin Queen 2006,
BBC Oliver Twist 2007,
BBC Wuthering Heights 2009,
Sky 1 The Take 2009,
Inception...
Tom Hardy
Brief Encounter (1945)
Oh, Fred, I've been so foolish. I've fallen in love. I'm an ordinary woman. I didn't think such violent things could happen to ordinary people.
Doris Day & Rock Hudson
Gene Tierney
Romola Garai..she’s british and wonderful in :
BBC Daniel Deronda (2002)/ Rorry O'Shea was here (2004)/ Glorious 39 (2009)
Romola Garai
Katharine Hepburn & Cary Grant
William Butler Yeats * Clothes of Heaven*
..But I, being poor, have only my dreams;
I have spread my dreams under your feet;
tread softly because you tread on my dreams.
vanity fair’s tribute to ‘it happened one night’ (1934)
Giulietta Masina
8 1/2 (1963)
The truth is: I do not know... I seek... I have not yet found. Only with this in mind can I feel alive and look at you without shame.
Mrs l likes it hot ;)
Arsenic and old lace (1944)
Insanity runs in my family...it practically gallops!
All right Mr. De Mille, I’m ready for my close-up
Deanna Durbin
Dylan Thomas *and death shall have no dominion*
..though lovers be lost love shall not;
and death shall have no dominion...
Montgomery Clift..oh the beautiness
Paul Newman
Marlon Brando
Grace Kelly
Tennessee Williams
There are no 'good' or 'bad' people. Some are little better or little worse but all are activated more by misunderstanding than malice. A blindness to what is going on in each other's hearts. Nobody sees anybody truly but all through the flaws of their own egos. That's the way we all see each other in life.
Dear M.M.
City lights (1931)..Tomorrow the birds will sing
Louise Brooks
For two extraordinary years I have been working on it - learning to write - but mostly learning how to tell the truth. At first it is quite impossible. You make yourself better than anybody, then worse than anybody, and when you finally come to see you are “like” everybody - that is the bitterest blow of all to the ego.But in the end it is only the truth, no matter how ugly or shameful, that is right, that fits together, that makes real people, and strangely enough, beauty.
Louise Brooks
My man Godfrey (1936)
You have a wonderful sense of humor. I wish I had a sense of humor, but I can never think of the right thing to say until everybody's gone home.
Maureen O’Sullivan & William Powell
David Niven
Keep the circus going inside you, keep it going, don't take anything too seriously, it'll all work out in the end.
David Niven
The Red Shoes (1948)
The Ballet of The Red Shoes" is from a fairy tale by Hans Andersen. It is the story of a young girl who is devoured with an ambition to attend a dance in a pair of Red Shoes. She gets the shoes and goes to the dance. For a time, all goes well and she is very happy. At the end of the evening she is tired and wants to go home, but the Red Shoes are not tired. In fact, the Red Shoes are never tired. They dance her out into the street, they dance her over the mountains and valleys, through fields and forests, through night and day. Time rushes by, love rushes by, life rushes by, but the Red Shoes go on.
-So what happens in the end?
-Oh, in the end, she dies.
The Red Shoes ( 1948)
Guillaume Canet..l’homme que j’admire
Francuzi snimaju danas najbolje filmove. Jedan od njih, reditelj i glumac Gijom Kane. Preporuka: Mon idole (2002)/ Jeux d'enfants (2003)/ Narco (2004),Ne le dis à personne (2006)/Ensemble c'est tout (2007)/, Darling(2007)/,Farewell -(*ha sa Kusturicom*)(2009)
Guillaume Canet
Cinema Paradiso (1988)
Living here day by day, you think it's the center of the world. You believe nothing will ever change. Then you leave: a year, two years. When you come back, everything's changed. The thread's broken. What you came to find isn't there. What was yours is gone. You have to go away for a long time... many years... before you can come back and find your people. The land where you were born. But now, no. It's not possible. Right now you're blinder than I am. - Who said that? Gary Cooper? James Stewart? Henry Fonda? Eh? -No, Toto. Nobody said it. This time it's all me. Life isn't like in the movies. Life... is much harder.
Sophia Loren
Live forever Liz!
Bringing up baby (1938)
Now it isn't that I don't like you, Susan, because, after all, in moments of quiet, I'm strangely drawn toward you, but - well, there haven't been any quiet moments
Jack Lemmon
Jack Kerouac
Nothing behind me, everything ahead of me, as is ever so on the road.
R.E.M. – Leave
Nothing can bring me closer
Nothing can bring me near
Where is the road I followed?
To leave it, leave
It's under, under, under my feet
The sea spread out there before me
Where do I go when the land touches sea?
There is my trust in what I believe
That's what keeps me
That's what keeps me
That's what keeps me down
Believe it
Leave it
Leave it all behind
Shifting the dream
Nothing can bring me
Further from my old friend Time
Shifting the dream
Charging the scene
I know where I marked the signs
Suffer dreams of a world gone mad
I like it like that and I know it
I know it well
Ugly and sweet
I temper madness with an even extreme
That's what keeps me
That's what keeps me
That's what keeps me down
I say that I'm a bantam light weight
I say that I'm a phantom airplane
That never left the ground
That's what keeps me
That's what keeps me
That's what keeps me down
Leave, leave it
Leave it all behind
Lift me, lift me,
I dream, I dream.
I lost myself, I lost the
Heartache calling me
I lost myself in sorrow
I lost myself in pain
I lost myself in clarity
Memory, leave, leave
That's what keeps me
That's what keeps me
That's what keeps me down
To leave it, believe it
Leave it all behind
That's what keeps me
That's what keeps me
That's what keeps me down
To leave it, believe it
Leave it all behind
Lift my hands
My eyes are still
I walk into the sea
Shoot myself in a different place
Then leave it
I've longed for this to take me
I've longed for my release
I've waited for the calling
To leave, leave
Leave, leave
Pamela Tiffin
Ninotchka (1939)
Don't make an issue of my womanhood.
Greta Garbo
ВЛАДИМИР МАЯКОВСКИ
Светить всегда,светить везде, до дней последних донца, светить - 130 и никаких гвоздей!Вот лозунг мой -и солнца!
Nijinsky
Wuthering Heights (1939)
If he loved you with all the power of his soul for a whole lifetime he couldn't love you as much as I do in a single day. Not he. Not the world. Not even you, Cathy, can come between us.
Laurence Olivier
The Doors – The Ghost song
Awake.
Shake dreams from your hair
my pretty child, my sweet one.
Choose the day and choose
the sign of your day
the day's divinity
First thing you see.
A vast radiant beach and
cooled jeweled moon
Couples naked race down
by it's quiet side
And we laugh like soft, mad children
Smug in the wooly cotton
brains of infancy
The music and voices are all around us.
Choose they croon the Ancient Ones
the time has come again
choose now, they croon
beneath the moon
beside an ancient lake
Enter again the sweet forest
Enter the hot dream
Come with us
everything is broken up and dances.
Indians scattered,
On dawn's highway bleeding
Ghosts crowd the young child's,
Fragile eggshell mind
We have assembled inside,
This ancient and insane theater
To propagate our lust for our life,
And flee the swarming
wisdom of the streets.
The barns have stormed
The windows kept,
And only one of all the rest
To dance and save us
From the divine mockery of words,
Music inflames temperament.
Ooh great creator of being
Grant us one more hour,
To perform our art
And perfect our lives.
We need great golden copulations,
When the true kings murders
Are allowed to roam free,
A thousand magicians arise in the land
Where are the feast we are promised?
One more thing
Thank you oh lord
For the white blind light
Thank you oh lord
For the white blind light
A city rises from the sea
I had a splitting headache
From which the future's made
Scottish vacuum of charm : James Mcavoy
Scottish & Australian vacuum of charm: Ewan Mcgregor & Nicole Kidman
Leonard Cohen- True love leaves no despair
As the mist leaves no scar
On the dark green hill
So my body leaves no scar
On you and never will
Through windows in the dark
The children come, the children go
Like arrows with no targets
Like shackles made of snow
True love leaves no traces
If you and I are one
It's lost in our embraces
Like stars against the sun
As a falling leaf may rest
A moment on the air
So your head upon my breast
So my hand upon your hair
And many nights endure
Without a moon or star
So we will endure
When one is gone and far
True love leaves no traces
If you and I are one
It's lost in our embraces
Like stars against the sun
Stuart : a life backwards
The book is Stuart: a Life Backwards, by Alexander Masters. Stuart Shorter was, when his biographer first saw him, sitting on a square of cardboard on a pavement in Cambridge at Christmas time in 1998, an impossible man of 30, broken-toothed, hairy, filthy, weird looking, the sort of man people edit out of their consciousness.
When Masters, his future Boswell, bent down to hear him speak, Stuart whispered: “As soon as I get the opportunity I’m going to top myself.” He explained an elaborate plan to make his suicide look like a murder: he was going to taunt all the drunks coming out of the pub until they’d have to kill him to get a bit of peace. It had to be murder, Stuart explained, slurring his words. “Me brother killed himself in March. I couldn’t put me mum through that again. She wouldn’t mind murder so much.” That was both true and also typical of Stuart’s gallows humour.
Stuart Shorter was, or became, a junkie, dosser, alcoholic, thief, convict, illiterate self-harmer given to black mists of rage, and a violent sociopath with delusional paranoia and a fondness for what he called little strips of silver, meaning knives. He even held his small son hostage with a knife during a police raid. He was also, or had been, as his biographer slowly discovered, funny, sensitive, courageous, unimaginably resilient, imaginative, witty, thoughtful and intelligent, although years of drugs, drink and liquid coshes in institutions had scrambled his brains. He collaborated with this biography but told the writer to “make it more like a murder mystery — what murdered the boy I was?” He did not live to see it: he fell under the London to King’s Lynn train one night in 2001 near Waterbeach, where he came from.
Stuart : a life backwards
George Bernard Shaw
This is the true joy in life, the being used for a purpose recognized by yourself as a mighty one; the being a force of nature instead of a feverish, selfish little clod of ailments and grievances, complaining that the world will not devote itself to making you happy. I am of the opinion that my life belongs to the whole community, and as long as I live it is my privilege to do for it whatever I can. I want to be thoroughly used up when I die, for the harder I work, the more I live. I rejoice in life for its own sake. Life is no brief candle to me; it is a sort of splendid torch which I have got hold of for the moment, and I want to make it burn as brightly as possible before handing it on to future generations.
And now for something completely different..’The Tudors’
When we compare the present life of man on earth, with that time of which we have no knowledge, it seems to me like the swift flight of a single sparrow, through a banqueting hall on a Winter’s day. After a few moments of comfort, he vanishes from sight, into the Wintery world from which he came. Even so, man appears on earth for a little while. But, of what went before this life, and what will follow, we know nothing.
Jonathan Rhys Meyers..die hard fan sam još od ranih radova
Some Like It Hot (1959)
Shell Oil Junior: I heard a very sad story about a girl who went to Bryn Mawr.She squealed on her roommate and they found her strangled with her own brassiere.
Daphne: Yes. We have to be very careful
whom we pick for a roommate. Hm?
Tony Curtis
Life Raft – W.H. Audin
Looking up at the stars, I know quite well
That, for all they care, I can go to hell,
But on earth indifference is the least
We have to dread from man or beast.
How should we like it were stars to burn
With a passion for us we could not return?
If equal affection cannot be,
Let the more loving one be me.
Admirer as I think I am
Of stars that do not give a damn,
I cannot, now I see them, say
I missed one terribly all day.
Were all stars to disappear or die,
I should learn to look at an empty sky
And feel its total dark sublime,
Though this might take me a little time.
Orson Welles
Orson said it
I have a great love and respect for religion, great love and respect for atheism. What I hate is agnosticism, people who do not choose.
I have an unfortunate personality.
Nobody gets justice. People only get good luck or bad luck.
I hate television. I hate it as much as peanuts. But I can't stop eating peanuts.
Ingrid Bergman
Boulevard of broken dreams ( Moulin Rouge 1934)
I walk along the street of sorrow
The boulevard of broken dreams
Where gigolo and gigalette
Can take a kiss without regret
So they forget their broken dreams
You laugh tonight and cry tomorrow
When you behold your shattered dreams
And gigolo and gigalette
Awake to find their eyes are wet
With tears that tell of broken dreams
Here is where you'll always find me
Always walking up and down
But I left my soul behind me
In an old cathedral town
The joy that you find here you borrow
You cannot keep it long it seems
But gigolo and gigalette
Still sing a song and dance along
Boulevard of broken dreams
Black velvet and that little boy’s smile, black velvet with that slow southern style..a new religion that’ll bring ya to your knees black velvet if you please…
If I can dream -Elvis Presley (’68)
There must be lights burning brighter somewhere
Got to be birds flying higher in a sky more blue
If I can dream of a better land
Where all my brothers walk hand in hand
Tell me why, oh why, oh why can't my dream come true
Oh why
There must be peace and understanding sometime
Strong winds of promise that will blow away
the doubt and fear
If I can dream of a warmer sun
Where hope keeps shining on everyone
Tell me why, oh why, oh why won't that sun appear
We're lost in a cloud
With too much rain
We're trapped in a world
That's troubled with pain
But as long as a man
Has the strength to dream
He can redeem his soul and fly
Deep in my heart there's a tremblin' question
Still I am sure that the answer, answer's gonna come somehow
Out there in the dark, there's a beckoning candle, yeah
And while I can think, while I can talk
While I can stand, while I can walk
While I can dream, please let my dream
Come true......right now
I wish I knew how it would feel to be free – Nina Simone
I wish I knew how
It would feel to be free
I wish I could break
All the chains holding me
I wish I could say
All the things that I should say
Say 'em loud say 'em clear
For the whole round world to hear
I wish I could share
All the love that's in my heart
Remove all the bars
That keep us apart
I wish you could know
What it means to be me
Then you'd see and agree
That every man should be free
I wish I could give
All I'm longin' to give
I wish I could live
Like I'm longin' to live
I wish I could do
All the things that I can do
And though I'm way over due
I'd be starting a new
Well I wish I could be
Like a bird in the sky
How sweet it would be
If I found I could fly
Oh I'd soar to the sun
And look down at the sea
Than I'd sing cos I know - yea
Then I'd sing cos I know - yea
Then I'd sing cos I know
I'd know how it feels
Oh I know how it feels to be free
Yea Yea! Oh, I know how it feels
Yes I know
Oh, I know
How it feels
How it feels
To be free
Marcello Mastroianni
Rita Hayworth
Marion Cotillard..classy lady ;)
Barbara Stanwyck
The Great Kate
Kate said it ;)
I never lose sight of the fact that just being is fun.
I never realized until lately that women were supposed to be the inferior sex.
If you always do what interests you, at least one person is pleased.
Dressing up is a bore. At a certain age, you decorate yourself to attract the opposite sex, and at a certain age, I did that. But I'm past that age.
Life is to be lived. If you have to support yourself, you had bloody well better find some way that is going to be interesting. And you don't do that by sitting around.
Love has nothing to do with what you are expecting to get - only with what you are expecting to give - which is everything
Natalie Wood
Ann Todd & Gregory Peck
J.M. Barrie ( Peter Pan-isms) ;))))))))))))
Stars are beautiful, but they must not take an active part in anything, they must just look on forever. It is a punishment put on them for something they did so long ago that no star now knows what it was.
Shall we make a new rule of life from tonight: always try to be a little kinder than is necessary?
Tink was not all bad: or, rather, she was all bad just now, but, on the other hand, sometimes she was all good. Fairies have to be one thing or the other, because being so small they unfortunately have room for one feeling only at a time. They are, however, allowed to change, only it must be a complete change. (uvek sam navijala za Zvoncicu i Petra Pana)
Let no one who loves be unhappy, even love unreturned has its rainbow.
God gave us memory so that we might have roses in December.
The reason birds can fly and we can't is simply because they have perfect faith, for to have faith is to have wings.
When the first baby laughed for the first time, its laugh broke into a thousand pieces, and they all went skipping about, and that was the beginning of fairies.
All the world is made of faith, and trust, and pixie dust.
The secret of happiness is not in doing what one likes, but in liking what one does.
Mr Bojangles
I knew a man, Bojangles, and he'd dance for you
In worn out shoes.
With silver hair, a ragged shirt and baggy pants,
The old soft shoe.
He'd jump so high, yes he'd jump so high, then he'd lightly touch down.
I met him in a cell in New Orleans, I was
So down and out.
He looked to me to be the eyes of age,
As he spoke right out.
He talked of life, yes he talked of life. He laughed, clicked heels and he stepped.
Koliko vremena mi tako idemo? Pet minuta? Pet sati? Ili pet vekova?
Znam jedno: u ta kola seo sam skoro mlad, a izaci cu iz njih kao starac. Moje telo je kao luster, svaki nerv zveci i udara kristalnom kapi.
Jesenje lice je bas kao zuta vatrena grudva. Ludi cirkusant zafrljacio je u nebo baklju kojom je zonglirao.Baklja nije zelela da se vrati nazad na zamlju. Moja ljubav takodje nije zelela da se vrati na zemlju.A kakve joj sve cudesne stvari nisam izvodio. Sa nebom treba znati razgovarati.
Jadni lakrdijasu! Naterao si svoju ljubav da hoda na tocku po glupoj areni, naterao si je da izvodi salto-mortale. Nagradjivao si je zvonkim i teskim samarima. Mazao je krompirovim brasnom i prostim rumenilom. na zadnjici si joj nacrtao srce iz koga curi krv. Oblacio u sarene pantalonice. Ona je zveckala kao praporci i pravila grimase, tako ruzne, da je umesto smeha izazivala odvratnost. I sta je ispalo? Ludilom bacen au nebo, ona je tamo ostala da visi kao zuta grudva vatre i nije zelela da padne na zemlju.
Love is a many splendored thing (1955)..William Holden & Jennifer Jones
Sa moje ‘must see’ liste…odlicannn:))
Johnny, Johnny si tu etais plus galant Johnny, Johnny je t’aimerais tout autant :)
Dear Robert Downey Jr
Quotes I like…about acting/theatre :)
I regard the theatre as the greatest of all art forms, the most immediate way in which a human being can share with another the sense of what it is to be a human being. Oscar Wilde
I love acting. It is so much more real than life. Oscar Wilde
I don't know what is better than the work that is given to the actor-to teach the human heart the knowledge of itself. Laurence Olivier
I often think that could we creep behind the actor's eyes, we would find an attic of forgotten toys and a copy of the Domesday Book. Laurence Olivier
The only line that's wrong in Shakespeare is 'holding a mirror up to nature.' You hold a magnifying glass up to nature. As an actor you just enlarge it enough so that your audience can identify with the situation. If it were a mirror, we would have no art. Montgomery Clift
I would say that among my many huge emotional miscalculations was my taking a film career for granted. It is the most awesome privilege to be able to use one's imagination and wit, physicality and musicality, conscious brain and unconscious instinct, in the service of a work that has a chance to move and excite and amuse and delight people all over the world, including long after we're dead. What a noble calling! Robert Downey Jr
Whatever character you play, remember they are always doing something. They are not just talking. They are alive; going through a drama in which they will go through some sort of dramatic human experience. Keywords: Alive and Experience. It is your job to make them become so. Anything you do on stage or film has a direct relation to something you have experienced in one form or another in real life. Use your imagination to exaggerate or lessen that sensation. Then, disguise it in characterization and don't forget to make lots and lots of mistakes, and look like a complete asshole. You'll do fine. Tom Hardy
Cillian Murphy
Cillian wrote a nice song a long time ago….
Strange beside the pond
You look long and lovely
Like I remember you
I was on my break
You had time to spare
And so we tried to...talk
Or maybe just sit
'Cause things look beautiful when they're away from you
Things look beautiful when they're so new
And thinks look beautiful when they're away from you
They seem to stay away from you
The island boats was slow
We heard the Monkeys on the radio
The only song you know
I walked on for miles
You stood on heels
I turned to wave to you
And then you started to...smile
But it was stolen away
By some devil inside of you
'Cause things look beautiful when they're away from you
Things look beautiful when they're so new
And thinks look beautiful when they're away from you
They seem to stay away from you
Am I lying to you still
I can't move
I miss you so much
I miss you so much
I was trying to fix this loss
I've given up
I just stand and look at her
I just stand and look at her
'Cause things look beautiful when they're away from you
Things look beautiful when they're so new
And thinks look beautiful when they're away from you
They seem to stay away from you
Emily Blunt
On Monsieur’s Departure (Elizabeth I)
My care is like my shadow laid bare beneath the sun.
It follows me at all times and flies when I pursue it.
I freeze and yet am always burned
since from myself again I turn.
I love and yet am forced to hate.
I seem stark mute; inside I prate.
My care is like my shadow laid bare beneath the sun.
It follows me at all times and flies when I pursue it.
I love and yet am forced to hate.
I seem stark mute; inside I prate.
Some gentle love doth ease itself
Into my heart and mind.
For I am soft and made of snow
Love, be more cruel or so be kind
Jane Eyre (1944) Orson was DA man!
George Sanders..oh the britishness:)
Jean Paul Belmondo
Craig Ferguson’s quotes :))
If I start giving people what they like I'll turn into one of them and I don't want to be one of them I want to be one of me.
I'm always a bit shy around evil people...
Self help books are pointless. Here's something for you... Men are from Mars, women are from Venus, and self help books are from Uranus.
[Referring to Smokey the Bear] Kids: If a bear is wearing a ranger hat, it's because he ate the ranger!
Plastic Jesus ( Cool Hand Luke-1967)
Don't care if it rains or freezes
Long as I got my plastic Jesus
Sitting on the dashboard of my car
Comes in colors, pink and pleasant
...Glows in the dark because it's iridescent
Take it with you when you travel far
Get yourself a sweet Madonna
Dressed in rhinestone, sitting on a
Pedestal of abalone shells
Going ninety, I ain't scary
Because I got the Virgin Mary
Assuring me that I won't go to Hell
Get yourself a sweet Madonna
Dressed in rhinestone, sitting on a
Pedestal of abalone shells
Going ninety, I ain't scary
Because I got the Virgin Mary
Assuring me that I won't go to Hell
I am weak but Thou art strong
Jesus keep me from all wrong
I'll be satisfied as long
As I walk, let me walk close to Thee
Just a closer walk with Thee
Grant it, Jesus, is my plea
Daily walking close to Thee
Let it be, dear Lord, let it be
When my feeble life is o'er
Time for me shall be no more
Guide me gently, safely o'er
To Thy kingdom's shore, to Thy shore
When life's sun sinks in the west
Lord, may I have done my best
May I find sweet peace and rest
In that happy home of the blessed
Ima ljudi ciji je zivot trag u vodi. Nevidljivi su, necujni, nestvarni, bez otisaka u pescanoj pustinji covecnosti. Ne znamo odakle su medju nas dosli, a kad odu, zasto su i kuda otisli. Dok su bogovi zemljom greli, tako smo ih prepoznavali. Kad nas napustise, od njihove moci ljudi nasledise jedino sposobnost da zive, ali ne da budu.
Desanka :)
Ima u dusi mojoj oziljak koji samo u snu boli.
I ne znam od kog bola on je ostao,i da li je to bilo jutro ili suton kad se urezao u moju dusu...Takva je nasa dusa.
Ispunjena uspomenama koje nas rastuze,nasmeju,zabole. Ponekad namjerno diramo te stare oziljke iako znamo da nas ceka neprospavana noc. Pa onda kroz prozore gledamo u neko tudje nebo i uzalud trazimo one zvjezde ka kojima smo nekad davno upirali ceznjive poglede i samo njima odavali tajne prvih mladalackih ljubavi.Pa se naprezemo da cujemo onaj ljetni povjetarac sto je saputao u krosnjama drveca ispod kojeg smo se,drzeci svoju prvu ljubav za ruke,skrivali od radoznalih pogleda. Ali...umjesto tog sapata samo uzdah srca svoga cujemo. Prohujalo je vrijeme i mnoge vode protekle....
Montgomery Clift& Lee Remick
Boggie&Bacall
Everybody sing this song, DooDah, DooDah Well everybody sing this song all the DooDah day…a takooo istinito:))
Paulette Goddard
Dean Martin
If you ooze masculinity, like some of us do, you have no reason to fear pink.(Alfie-2004)..hm..:)
Mrs Lovett..bezrazlozna ali zanimljiva potreba za pseudonimom :)
Virginia Woolf
I can only note that the past is beautiful because one never realises an emotion at the time. It expands later, and thus we don't have complete emotions about the present, only about the past.
To look life in the face, always, to look life in the face, and to know it for what it is...at last, to love it for what it is, and then to put it away.
The eyes of others our prisons; their thoughts our cages.
As a woman I have no country. As a woman my country is the whole world.
Really I don't like human nature unless all candied over with art.
Da li sam svuda gde su mi tragovi….M.A.
Da li sam svuda gde su mi tragovi?
Ko zna s cim sam se spajao
a nisam ga ni takao.
mozda sam boravio i u svom zivotu?
mozda postoje izvesni znaci
ili kao da je neko stran?
Ali ipak uz mene se moze,
mada je neobicno.
Sa mnom je opasno ici,
ja se nikad ne umaram.
Valjda sam jedini covek
koji sumnja u sebe.
sve cesce mi se cini
da nisam nikakav oblik,
vec da slobodno jedrim
kroz sopstveno pijanstvo
- prepusten suncevom vetru
odlivam se i dolivam.
Ali ipak uz mene se moze,
mada je neobicno,
sa mnom je opasno hteti,
ja nikad ne odustajem.
Neiskvaren iskustvom,
poseban slucaj samoce.
Ponekad izmislim sadasnjost,
da imam gde da prenocim.
I suvise sam video,
da bih smeo da tvrdim,
mnogo toga sam saznao,
da bih imao ijedan dokaz
ali ipak uz mene se moze,
mada je neobicno.
Sa mnom je opasno voleti,
ja nikad ne zaboravljam.
Pokusavam da shvatim ucenja
koja mene shvataju.
Nejasna mi je vera
spremna da u mene veruje.
Tesko je biti okovan
u moju vrstu slobode.
Lako mi je s nemirom,
ne mogu da umirim mir.
Al ipak uz mene se moze,
mada je neobicno,
sa mnom je cudno cak i umreti...
jer ja se ne zavrsavam.
How wonderful life is now you’re in the world…
Fields of gold -Sting
You'll remember me when the west wind moves
Upon the fields of barley
You'll forget the sun in his jealous sky
As we walk in the fields of gold
So she took her love
For to gaze awhile
Upon the fields of barley
In his arms she fell as her hair came down
Among the fields of gold
Will you stay with me, will you be my love
Among the fields of barley
We'll forget the sun in his jealous sky
As we lie in the fields of gold
See the west wind move like a lover so
Upon the fields of barley
Feel her body rise when you kiss her mouth
Among the fields of gold
I never made promises lightly
And there have been some that I've broken
But I swear in the days still left
We'll walk in the fields of gold
We'll walk in the fields of gold
Many years have passed since those summer days
Among the fields of barley
See the children run as the sun goes down
Among the fields of gold
You'll remember me when the west wind moves
Upon the fields of barley
You can tell the sun in his jealous sky
When we walked in the fields of gold
When we walked in the fields of gold
When we walked in the fields of gold
..but for the lovers, their arms round the griefs of the ages, who pay no praise or wages nor heed my craft or art.
Disco pigs (2001)
Flame turns blue-David Gray
I went looking for someone I left behind
Yeah but no-one just a stranger did I find
I never noticed hadn't seen it as it grew
The void between us where the flame turns blue
Different places yeah but they all look the same
Dreams of faces in the streets devoured by names
I'm in collision with every stone I ever threw
And blind ambition where the flame turns blue
Worlds dismantled hey and all the books unbound
Conversations though we utter not a sound
I heard a rumor I don't know if its true
That you'd meet me where the flame turns blue
So I venture underneath the leaden sky
See the freight train with its one fierce eye
And then I listen as it tears tears night into
With a whistle and the flame turns blue
In the morning I will sing
In the morning I will sing
Through the lemon trees the diamonds of light
Break in splinters on the pages where I write
That if I lost you I don't know what I'd do
Burn forever where the flame turns blue
Yeah if I lost you I don't know what I'd do
Burn forever where the flame turns blue
In the morning I will sing
In the morning I will sing
Aleksandar Pejn u najboljem izdanju..: None of this would have happened if Mr. McAllister hadn’t meddled the way he did. He should have just accepted things as they are instead of trying to interfere with destiny. You see, you can’t interfere with destiny. That’s why it’s destiny. And if you try to interfere, the same thing’s going to happen anyway, and you’ll just suffer.
In dreams, emotions are overwhelming…
Jean Arthur
wouldn’t give you two cents for all your fancy rules if, behind them, they didn’t have a little bit of plain, ordinary, everyday kindness and a little looking out for the other fella, too.
Jedan od zaista romanticnih filmova u ’90-im..p.s. mozda i nije neki glumac al’ ja sam uvek volela Kijanua
Une femme francaise (1994)
The Godfather is the I-ching. The Godfather is the sum of all wisdom. The Godfather is the answer to any question. What should I pack for my summer vacation? “Leave the gun, take the cannoli.” What day of the week is it? “Monday, Tuesday, Thursday, Wednesday.”
Though I’m no Olivier I would much rather… and though I’m no Olivier if he fought Sugar Ray he would say that the thing ain’t the ring, it’s the play. So give me a… stage where this bull here can rage . And though I could fight I’d much rather recite .. that’s entertainment.
Jessica Lange
I can’t believe you’re gonna let a few little letters of the alphabet keep us apart. It is a detail! Just – look, just call me Damon, okay? It’ll be like a nickname.
Peter O’ Toole
-We’re married thirty seconds and already you look at other women. – I had to look at her, she was talking to me, I looked in the direction the sound was coming from
Romy Schneider
Conversation like television set on honeymoon…unnecessary. Peter Sellers
She’s ferocious and she knows just what it takes to make a pro blush, all the boys think she’s a spy, she’s got Bette Davis eyes
Merle Oberon
Jean Harlow & Clark Gable
Oh..the Irish……
Black is the color of my true love's hair
His face is like roses so fair
He's the prettiest face
and the neatest of hands
I love the ground on where he stands
Oh I love my love
and this he knows
I love the ground on whereon he goes
If you no more on earth I see,
I can't serve you as you have me
The winters passed and the leaves are green
the time is passed that we have seen
But still I hope the time will come
when you and I will be as one
I go to the Clyde to mourn and weep,
but satisfied I never could sleep
I write you a letter
just a few short lines
I'll suffer death ten thousnad times.
So fare you well my ain true love
The time has passed but I wish you well
But still I hope the time will come
When you and I wil be as one.
I love my love and this he knows
I love the ground whereon he goes
He's theprettiest face and the neatest of hands,
I love the ground wereon he stands.
Lena Headey
James Purefoy
…It was this brother who, on the day of her death, swore to the good Lord above that he would follow in her footsteps, and, and, and, and, and, and, and, and, and, and, and, just, just, just, just, just, just, just, just, just, just owe it all up to her. But on her terms. As a woman. And just as proud to be a woman as she ever was. For I am not Emily Kimberly, the daughter of Dwayne and Alma Kimberly. No, I’m not. I’m Edward Kimberly, the recluse brother of my sister Anthea. Edward Kimberly, who has finally vindicated his sister’s good name. I am Edward Kimberly. Edward Kimberly. And I’m not mentally ill, but proud, and lucky, and strong enough to be the woman that was the best part of my manhood. The best part of myself.
Dustin Hoffman
Kate Winslet
Ralph Fiennes
La belle dame sans merci – John Keats
Ah, what can ail thee, wretched wight,
Alone and palely loitering;
The sedge is wither'd from the lake,
And no birds sing.
Ah, what can ail thee, wretched wight,
So haggard and so woe-begone?
The squirrel's granary is full,
And the harvest's done.
I see a lily on thy brow,
With anguish moist and fever dew;
And on thy cheek a fading rose
Fast withereth too.
I met a lady in the meads
Full beautiful, a faery's child;
Her hair was long, her foot was light,
And her eyes were wild.
I set her on my pacing steed,
And nothing else saw all day long;
For sideways would she lean, and sing
A faery's song.
I made a garland for her head,
And bracelets too, and fragrant zone;
She look'd at me as she did love,
And made sweet moan.
She found me roots of relish sweet,
And honey wild, and manna dew;
And sure in language strange she said,
love thee true.
She took me to her elfin grot,
And there she gaz'd and sighed deep,
And there I shut her wild sad eyes--
So kiss'd to sleep.
And there we slumber'd on the moss,
And there I dream'd, ah woe betide,
The latest dream I ever dream'd
On the cold hill side.
I saw pale kings, and princes too,
Pale warriors, death-pale were they all;
Who cry'd--"La belle Dame sans merci
Hath thee in thrall!"
I saw their starv'd lips in the gloam
With horrid warning gaped wide,
And I awoke, and found me here
On the cold hill side.
And this is why I sojourn here
Alone and palely loitering,
Though the sedge is wither'd from the lake,
And no birds sing.
Viv & Larry
Just sayin’
Peter O’Toole & Sian Phillips
Richard Burton & Elizabeth Taylor
Jeanne Moreau
Claudia: I don’t understand. He meets a girl that can give him a new life and he pushes her away? Guido: Because he no longer believes in it. Claudia: Because he doesn’t know how to love. Guido: Because it isn’t true that a woman can change a man. Claudia: Because he doesn’t know how to love. Guido: And above all because I don’t feel like telling another pile of lies. Claudia: Because he doesn’t know how to love.
Vanessa Paradis
Nicole Kidman
The Passenger -Iggy Pop
I am a passenger
And I ride and I ride
I ride through the city's backside
I see the stars come out of the sky
Yeah, they're bright in a hollow sky
You know it looks so good tonight
I am a passenger
I stay under glass
I look through my window so bright
I see the stars come out tonight
I see the bright and hollow sky
Over the city's a rip in the sky
And everything looks good tonight
Singin' la la la la la-la-la la
La la la la la-la-la la
La la la la la-la-la la la-la
Get into the car
We'll be the passenger
We'll ride through the city tonight
See the city's ripped insides
We'll see the bright and hollow sky
We'll see the stars that shine so bright
The sky was made for us tonight
Oh the passenger
How how he rides
Oh the passenger
He looks through his window
What does he see?
He sees the sided hollow sky
He see the stars come out tonight
He sees the city's ripped backsides
He sees the winding ocean drive
And everything was made for you and me
All of it was made for you and me
'cause it just belongs to you and me
So let's take a ride and see what's mine
Oh, the passenger
He rides and he rides
He sees things from under glass
He looks through his window's eye
He sees the things he knows are his
He sees the bright and hollow sky
He sees the city asleep at night
He sees the stars are out tonight
And all of it is yours and mine
And all of it is yours and mine
Oh, let's ride and ride and ride and ride...
Freddie
David Bowie
Under Pressure….
Pressure pushing down on me
Pressing down on you no man ask for
Under pressure - that burns a building down
Splits a family in two
Puts people on street
It's the terror of knowing
What this world is about
Watching some good friends
Screaming let me out
Pray tomorrow - gets me higher
Pressure on people - people on streets
Chippin' around - kick my brains around the floor
These are the days it never rains but it pours
People on streets - people on streets
It's the terror of knowing
What this world is about
Watching some good friends
Screaming let me out
Pray tomorrow - gets me higher
Pressure on people - people on streets
Turned away from it all like a blind man
Sat on a fence but it don't work
Keep coming up with love but it's so slashed and torn
Why - why - why
Love
Insanity laughs under pressure we're cracking
Can't we give ourselves one more chance
Why can't we give love
Cos love's such an old fashioned word
And love dares you to care for
The people on the edge of the light
And love dares you to change our way of
Caring about ourselves
This is our last dance
This is our last dance
This is ourselves
Under pressure
Under pressure
Pressure
Peter O’Toole gives a tour-de-force performance as Jack, a man “cured” of believing he’s God-only to become Jack the Ripper incarnate. Based on Peter Barnes’ irreverent play, this darkly comic indictment of Britain’s class system peers behind the closed doors of English aristocracy. Insanity, sadistic sarcasm, and black comedy-with just a touch of the Hollywood musical-are all featured in this beloved cult classic directed by Peter Medak.
Always look on the bright side of life
Marlene D.
Gary Cooper & Barbara Stanwyck
Makin’ whoopee – Frank Sinatra
Another bride, another June
Another sunny honeymoon
Another season, another reason
For makin' whoopee
A lot of shoes, a lot of rice
The groom is nervous, he answers twice
Its really killin' that he's so willin' to make whoopee
Picture a little love nest
Down where the roses cling
Picture the same sweet love nest
And think what a year can bring
He's washin dishes and baby clothes
He's so ambitious he even sews
But don't forget folks,
Thats what you get folks, for makin' whoopee
Another year or maybe less
Whats this I hear well can't you guess
He says he's busy and she says is he, he's makin whoopee
He doesn't have much money
Only five thousand per
Some judge who thinks he's funny
says you'll give six to her
Now he says judge suppose I fail
The judge says boy right into jail
He thinks he'll keep her I guess its cheaper than makin whoopee
Breakfast at Tiffany’s (1961)
On the waterfront (1954)
Julie Christie
Anthem – Leonard Cohen
The birds they sang
at the break of day
Start again
I heard them say
Don't dwell on what
has passed away
or what is yet to be.
Ah the wars they will
be fought again
The holy dove
She will be caught again
bought and sold
and bought again
the dove is never free.
Ring the bells that still can ring
Forget your perfect offering
There is a crack in everything
That's how the light gets in.
We asked for signs
the signs were sent:
the birth betrayed
the marriage spent
Yeah the widowhood
of every government --
signs for all to see.
I can't run no more
with that lawless crowd
while the killers in high places
say their prayers out loud.
But they've summoned, they've summoned up
a thundercloud
and they're going to hear from me.
Ring the bells that still can ring ...
You can add up the parts
but you won't have the sum
You can strike up the march,
there is no drum
Every heart, every heart
to love will come
but like a refugee.
Ring the bells that still can ring
Forget your perfect offering
There is a crack, a crack in everything
That's how the light gets in.
Ring the bells that still can ring
Forget your perfect offering
There is a crack, a crack in everything
That's how the light gets in.
That's how the light gets in.
That's how the light gets in.
Leonard Cohen
Sonet o neporočnoj ljubavi- Branko Miljković
Nema je ovde, sve je više gubim
U časnom krugu kog zaborav rubi.
Oh, gipka sliko varke, varko živa,
kad kamen vida njeno lice biva.
Daj mi snage da neporočno ljubim,
dane započeo tužno. Tu se skriva
bol bez odjeka i reč bez odziva.
O, daj mi snage nad silama grubim.
Vrati mi sličnost da usnim, dok strava
tišti mi čelo i niče na stolu.
Ona je deo predela što spava.
Pomešana s vetrom dok ćuti u sjaju.
Iscrpem budućnost u svirepom bolu
što sanja krv leta i pakao u raju.
Margot Fonteyn & Rydolph Nureyev
Isadora Duncan
Сергей Есенин
Ну, целуй меня, целуй,
Хоть до крови, хоть до боли.
Не в ладу с холодной волей
Кипяток сердечных струй.
Опрокинутая кружка
Средь веселых не для нас.
Понимай, моя подружка,
На земле живут лишь раз!
Оглядись спокойным взором,
Посмотри: во мгле сырой
Месяц, словно желтый ворон,
Кружит, вьется над землей.
Ну, целуй же! Так хочу я.
Песню тлен пропел и мне.
Видно, смерть мою почуял
Тот, кто вьется в вышине.
Увядающая сила!
Умирать так умирать!
До кончины губы милой
Я хотел бы целовать.
Чтоб все время в синих дремах,
Не стыдясь и не тая,
В нежном шелесте черемух
Раздавалось: «Я твоя».
И чтоб свет над полной кружкой
Легкой пеной не погас —
Пей и пой, моя подружка:
На земле живут лишь раз!
The Barber of Siberia (1998)
Doctor Zhivago (1965)
My blue heaven – Frank Sinatra
Whippoorwills call, evenin' is nigh
Hurry to my Blue Heaven
Turn to the right, there's a little white light
Will lead you to my Blue Heaven
You'll see a smilin' face, a fireplace, a cozy room
Little nest that nestles where the roses bloom
Molly and me, and the baby makes three
We're happy in my, in my Blue Heaven
You're gonna see a smilin' face, fireplace, cozy room
And a little nest nestled where the roses bloom
Just Molly and me, and the baby is three
We're so happy in my Blue Heaven
We're happy in my Blue Heaven
We're happy in my Blue Heaven!
She was so alive, modern, frank, and natural that she stands out like a beacon on a lightship in this odd place called Hollywood. Barbara Stanwyck on Carole Lombard
Twentieth Century (1934) John Barrymore & Carole Lombard
Grand hotel (1932)
Je Veux d’l'amour, d’la joie, de la bonne humeur, ce n’est pas votre argent qui f’ra mon bonheur, moi j’veux crever la main sur le coeur papalapapapala allons ensemble, découvrir ma liberté, oubliez donc tous vos clichés, bienvenue dans ma réalité.
Ovo je bio mali intro i ja zabrinuta za Tomovu budućnost..dok uvezujem predmete u sudu punih 8 sati..a Tom sada verovatno leškari u svojoj vili…neka zaslužio je 
_01.jpg)
_NRFPT_04.jpg)
.jpg.jpg)
