Arhive kategorija: Cinema bricks

Nekoliko klasika

1. One, Two, Three (1961)

Because, because, because, because…režije jednog zaista duhovitog tipa Bilija Vajldera (Some Like It Hot, Sunset Blvd, Irma La Douce, The Apartment), glume Džejmsa Kegnija, šarma Pamele Tifin, ismevanja kapitalizma, fašizma, amerikanizma i još mnogo toga :)

Any world that can produce the Taj Mahal, William Shakespeare, and Stripe toothpaste can't be all bad.

2. Suspicion (1941)

Manje poznatiji Hičkokov film i njegova prva saradnja sa Keri Grantom i Džoan Fontejn. Džoan je dobila Oskara za ulogu nesigurne devojke koja se udaje za šarmantnog lovca na miraz, ali ubrzo počinje da tripuje da će je on ubiti i uzeti sav njen novac. Film bi bio bolji da je to istina, ali i ovako je veoma napeto i sasvim zadovoljavajuće.

I think I'm falling in love with you, and I don't quite like it.

3. What Ever Happened To Baby Jane?

Prilično bizaran film o dve sestre, bivše filmske zvezde koje žive u velikoj holivudskoj vili, izolovane od sveta, usmerene jedna na drugu. Jednu igra Bet Dejvis, a drugu Džoan Kraford (mislim da je dovoljno, to je kao staviti dve afričke životinje u ring).

Blanche: You wouldn't be able to do these awful things to me if I weren't still in this chair. Jane: But you *are*, Blanche! You *are* in that chair!

4. The Trial (1962)

Franc Kafka &Orson Vels & Entoni Perkins. Orson je prilično dobro skontao beznadje svih nas Jozefa K. i Entoni Perkjins nije mogao biti bolji izbor za glavnu ulogu.  Orson je The Trial smatrao svojim najboljim filmom.

It's true, you know. Accused men are attractive. Not that being accused makes any immediate change in a man's personal appearance. But if you've got the right eye for these things, you can pick out an accused man in the largest crowd. It's just something about them, something attractive.

5. The Awful Truth (1937)

Prvi od tri filma u kojima je Keri Grant igrao sa svojom, pored Grejs Keli, omiljenom partnerkom Irenom Dun. Slatka screwball komedija o njujorškom bračnom paru koji je prosto neodoljiv. Smatra se da je to film u kome je Keri Grant izdefinisao svoju screen personu.

You've come back and caught me in the truth, and there's nothing less logical than the truth.

6. Wild River (1960)

Najpotcenjeniji film Elije Kazana, koji sa godinama postaje sve bolji. Elija Kazan smatrao je Wild River svojim najličnijim filmom. Poetičan i dirljiv, uglavnom zbog Kazanove režije, senzibiliteta mlade Li Remik i glume post accident Montgomeri Klifta (pored The Misfits, ovo je jedini film u kojem je čak i neprimetno da je imao nesreću i da mu zaista nije bilo lako da glumi).

I'm leaving here, with you or without you, but I want you to know something... I'd be a good wife for you. A DAMN good wife. I'm smarter than you in some ways and I know what's good about you and I know what's bad and I'm not afraid to tell you... I have two children who love you. They love you and I love you... and you're not easy to love, but you do need someone... and I love you. I love you, I love you.

7. Portrait Of Jennie (1948)

Omiljeni holivudski film Luisa Bunjuela sa predivnom Dženifer Džons i uvek odličnim Džozefom Kotenom. To je surreal ljubavna priča o mladom slikaru koji svoju inspiraciju nalazi u Dženi, misterioznoj devojci koja se pojavljuje sporadično u njegovom životu.

Jennie Appleton: How beautiful the world is Eben! The sun goes down in in the same lovely sky. Just as it did yesterday, and will tomorrow. Eben Adams: When is tomorrow, Jenny? Jennie Appleton: Does it matter? It's always. This was tomorrow once.

8.  Leave Her to Heaven (1945)

Jedan od omiljenih filmova Martina Skorsezea Leave Her to Heaven je pravi mali dragulj. Priča o opsesivnoj ljubavi i mladoj ženi koja je spremna na sve da bi zadržala her man. 

There's nothing wrong with Ellen. It's just that she loves too much

9.  You Can’t Take It With You (1938)

Feel good movie Frenka Kapre ( It’s a Wonderful Life, Arsenic and Old Lace) sa Džimi Stjuartom i Džin Artur o lepoti malih stvari i besmislenosti materijalističkog načina života.

Tony Kirby: ...It takes courage. You know everybody's afraid to live. Alice Sycamore: You ought to hear Grandpa on that subject. You know he says most people nowadays are run by fear. Fear of what they eat, fear of what they drink, fear of their jobs, their future, fear of their health. They're scared to save money, and they're scared to spend it. You know what his pet aversion is? The people who commercialize on fear, you know they scare you to death so they can sell you something you don't need.

10.  The Children’s Hour (1961)

Zaista interesantan film jednog od mojih omiljenih reditelja Vilijama Vajlera (Wuthering Heights, Roman Holiday) o problematičnoj studentkinji u ženskom internatu koja optužuje dve učiteljice za lesbianism. Budući da su ovo šezdesete, ovo je zaista bila big fuss. Glavne ženske uloge igraju Odri Hepbern i Širli Meklejn.

Mrs. Lily Mortar: God will punish you. Martha: He's doing all right.

11. Twentieth Century (1934)

Screwball klasik Hauarda Hoksa (ha moj omiljeni Bringing up Baby) sa briljantnim Džonom Barimorom i awesome Kerol Lombard kao ekscentričnim glumačkim parom.

Oscar Jaffe: When I love a woman, I'm an Oriental. It never goes. It never dies. Lily Garland, aka Mildred Plotka: Phooey. Oscar Jaffe: Love blinded me. That was the trouble between us as producer and artist. Lily Garland, aka Mildred Plotka: So that's what it was, was it? How about your name in electric lights bigger than everybody's, and your delusion that you were a Shakespeare and a Napoleon and a Grand Lama of Tibet all rolled into one

Svi bi trebalo da imamo Harvija

Kad sam bila mala gledah Harvija, divan stari film sa jednako divnim Džimi Stjuartom. Džimi je igrao ekscentričnog, dražesnog tipa Elvuda Dauda koji za najboljeg prijatelja ima velikog belog zeca Harvija.

Problem je u tome što Harvija vidi samo on, a ne i drugi ljudi, što naravno izaziva podsmeh i iskrenu zabrinutost za ovog  finog, ali  ludog čoveka . Zapravo, u većem problemu od Elvuda su oni koji ne vide Harvija.

Ne ciljam uopšte na kliše priču o tome kako je on večno dete pa vidi dobre duhove, a ostali su matore tikve.  Ne, nego ide socijalni komentar :)

Harvi  (puka, biće iz irske mitologije, dobri nestašni duh koji se pojavljuje ako ga prizovete) je matafora za idealni svet, naše snove koji smo sami stvorili i zbog kojih realnost vidimo na mnogo manje dosadan i siv način nego što je vide drugi ljudi. Medjutim, ako tu našu luckastost priznajemo i želimo da delimo sa svetom, ljudi nas doživljavaju kao pretnju i u krajnjoj liniji misle da smo zaista poludeli. Stid nas samih, naše posebnosti tera nas da trebimo Harvije i da se prilagodjavamo stvarnosti, kao da je ona neki zakon i red, a zapravo je gomila uplašenih ljudi, od koje je svaki beli zec bolji. Individualnost i luckasto ponašanje prolazi jedino kad gledamo filmove Tima Bartona, a onda opet udjemo u dosadnu školjku, zaboravljajući da ako pustimo snove na slobodu mi možemo biti na njegovom mestu jednog dana (ok, jeste zanela sam se).

Naravno, svaka puka je drugačija (osećam se kao da gledam Discovery) i ima različito značenje za svakog. Možda za neke znači budjenje kreativnosti, a možda samo poseban doživljaj sveta. Tako je u Elvudovom slučaju značila pobedu nad surovom realnošću i postavljanje iznad ljudske gluposti i sitničavosti.  Da ga citiram:

Years ago my mother used to say to me, she’d say, „In this world, Elwood, you must be“ – she always called me Elwood – „In this world, Elwood, you must be oh so smart or oh so pleasant.“ Well, for years I was smart. I recommend pleasant. You may quote me. 

Eh, a ja bih volela da sam više kao Elvud, tako miran i divan čovek, uverite se sami (khm ovako jedino mogu da postavim link, nemam pojma šta je problem) Kako je upoznao Harvija, suzice

Poštujmo individualnost, slavimo ludost i dobre duhove, zaboravimo malo na pragmatičnost i uklapanje u svet. Ja inače stvarno ne volim soljenje pameti preko blogova, ali ovo sam morala da podelim sa elektronskim papirom i vama divnim ljudima.

Dr. Sanderson: Think carefully, Dowd. Didn't you know somebody, sometime, someplace by the name of Harvey? Didn't you ever know anybody by that name? Elwood P. Dowd: No, no, not one, Doctor. Maybe that's why I always had such hopes for it.

Mesto pod suncem

‘Mesto pod suncem’ je kultni američki klasik i prvi film ‘Američke trilogije’ reditelja Džordža Stivensa ( druga dva su Šejn (1953) i Div (1956) ). Proglašen od strane čuvenog Čarlija Čaplina za najbolji američki film svih vremena ‘Mesto pod suncem’ je druga adaptacija romana ‘Američka tragedija’ Teodora Drajzera iz 1925. godine. Ovaj roman inspirisan je istinitom pričom sa početka 20-og veka o siromašnom, ali ambicioznom mladiću koji se zaljubio u mladu bogatašicu, dok je i isto vreme bio u vezi sa devojkom svog statusa. Kada je devojka zatrudnela, mladić odlučuje da je ubije kako bi mogao ostati u vezi sa the rich one koja je za njega predstavljala i kartu za ulaz u visoko društvo.

Prva adaptacija ovog romana snimljena je 1931. godine od strane reditelja Johana Fon Stajnberga, ali je doživela neuspeh , velikim delom zbog realističnog prikaza likova i priče koja je za tadašnju publiku bila previše šokantna.

Stivensova adaptacija iz 1951. godine, zasigurno duguje uspeh tome što je snimljena u stilu holivudske romanse (mada neobične), kao i zbog toga načina na koji je lik siromašnog, ambicioznog mladića predstavljen. U ’Mestu pod suncem’ on je dezorijentisani mladić čija je tragedija u tome što zapravo ne pripada ni radničkoj klasi iz koje je potekao, ali ni visokoj klasi, u koju žudi da udje, a ne površni i nemoralni tip kome je stalo samo do bogatstva.

I love you. I've loved you since the first moment I saw you. I guess maybe I've even loved you before I saw you. -A Place in the Sun

Lik mladića Džordža Istmana igra američki glumac tragične sudbine (mnogo puta pomenute u ovim mojim pisanijima) Montgomeri Klift. Po ovoj ulozi ostaće možda najviše zapamćen, a te godine mu je nažalost izmakao Oskar za najbolju mušku ulogu, iako su i danas kritičari slažu oko toga da je bio bolji i od Branda (koji je te godine nominovan za Oskara za ulogu Stenlija Kovalskog u ’Tramvaju zvani  želja’, što je  i sam Brando je  priznao Kliftu posle nekoliko godina…so this is no blasphemy). Klift je jedan od glumaca kod koga je pogled, držanje tela i mali gest odavao mnogo više nego i najsavršenije odigrani dijalog. Sva čežnja, socijalna nelagodnost i usamljenost Istmana ogledaju se u krupnim, setnim očima Monti Klifta. Njegovi poluosmesi, način na koji zbunjeno promatra okolinu i oklevanje dok priča, sve su to sitnice koje prikazuju Istmana kao čoveka kome nije sasvim prijatno u svojoj koži i koji bi radije bio neko drugi.

Stivensov izbor Elizabet Tejlor za ulogu mlade bogatašice Andjele Vikers koja predstavlja američku idealnu devojku pokazao se kao pun pogodak.

The part calls for not so much a real girl, as the girl on the candy-box cover, the beautiful girl in the yellow Cadillac convertible that every American boy sometime or other thinks he can marry.- Džordž Stivens

U to vreme Elizabet Tejlor imala je tek 17 godina, iako je delovala mnogo zrelije, a tragedije, velike ljubavi i pun teret slave bile su daleko od nje. Džordž Stivens osetio je da je ona prava devojka za ulogu, ali je ipak pogrešio kada je pomislio da Elizabet nije a real girl.  Po  priznanju  same Elizabet ‘Mesto pod suncem’ je prvi film u kojem je  zaista glumila, a pre toga film i glumu nije shvatala ozbiljno. Inspirisana karakternom glumom Montgomeri Klifta i koristeći njegove savete, ulozi Andjele Vikers prišla je veoma posvećeno.Odlučila je da je ne odigra  onako  kako su svi očekivali, kao stereotipnu razmaženu bogatašicu, već kao osetljivu devojku bez realne predstave o wild wild world, koja se iskreno zaljubljuje u Istmana. Njena lepota u filmu gotovo je besprekorna i bezvremenska. Svaki put kada bi čežnjivo pogledala Klifta, Stivens je izbliza snimao njihova lica. Kliftovo lice je izgledalo kao da je zaista ozaren suncem.

Tell mama..tell mama all. -famous line from A Place in the Sun

Čar filma takodje je i u karakternoj glumi Šeli Vinters, koja je igrala siromašnu devojku Alis , koja nažalost nije dobro prošla ni na filmu, ni u stvarnom životu.Zanimljivo je to da je Šeli Vinters do uloge Alis imala blonde bombshell status i upravo je Šeli dame koja je dok je bila cimerka Merilin Monro učila MM polusanjivom pogledu i zavodljivom, lelujavom hodu.Medjutim u ‘Mestu pod suncem’ odigrala je običnu, mišastu radnicu u fabrici Alis tako ubedljivo, da su joj posle toga nudjene samo ozbiljne uloge ( jedna od njih je uloga majke u Kjubrikovoj Loliti (1962)), a postala je sinonim za plain girl.

Montgomery Clift & Shelley Winters

Mnogi kritičari se slažu da je lik Alis, iako uverljivo odigran, suviše iritantan i bez mogućnosti da izazove prave simptije kod publike, usled čega se gubi težina zločina koji je Istaman učinio i on čak pridobija te simpatije. Poznata filmska istorička Paulin Kel primetila je   Shelley Winters makes the victim so horrifyingly, naggingly pathetic that when Clift thinks of killing her he hardly seems to be plotting a crime: it’s more like euthanasia. Sa druge strane, iako bi bilo interesantnije da je Alis predstavljena u privlačnijem svetlu, pitanje je da li bi film zaista (barem u vreme kada je snimljen), postigao veliki uspeh ili bi možda doživeo sudbinu svog prethodnika iz 1931. godine. Tada je romansa izmedju glavnih likova bila jednostano neprihvatljiva i nije izazivala nikakvo saosećanje kod publike, koja je bila na strani siromašne Alis.

‘Mesto pod suncem’ bio je nominovan za nekoliko Oskara, od kojih je osvojio šest, izmedju ostalog: za najbolji scenario i najboljeg reditelja. Montgomeri Klift i Elizabet Tejlor smatraju se najlepšim parom u istoriji filma, a univerzalna priča o traženju svog mesta pod suncem ne prestaje da privlači pažnju publike svih generacija. Zanim,ljivo je pomenuti da je ovo omiljeni film poznatog reditelja Majka Nikolsa ( Ko se boji Virdzinije Vulf?, Diplomac, Bliže) Takodje je poslužio i kao inspiracija Vudi Alenu za jedan od njegovih novijih filmova- Završni udarac (Match Point) iz 2005. godine, sa Džonatanom Ris Mejersom i Skarlet Johanson.

A Place In The Sun

Savršeni filmovi za praznike part II

Divni ljudi koji zalutate u moj mali kutak : SREĆNA NOVA GODINA :)))) od srca :))

Krajnje je vreme za nastavak praznične liste

1. The Apartment (1960) je još jedan klasik Bilija Vajldera (Some Like It Hot, Sunset Boulevard ) sa sjajnim Džekom Lemonom i Širli Meklejn u glavnim ulogama. The Apartment je satirična komedija o naizgled sasvim prosečnom, usamljenom tipu C.C. Baksteru  koji teži ka tome da dobije unapredjenje u kompaniji tako što pušta svoje nadredjene da koriste njegov stan za ‘sastanke’. Medjutim, kada se ispostavi da je jedna od devojaka zaposlenih u kompaniji ,u koju je Bakster potajno zaljubljen, u stvari ljubavnica njegovog šefa, Bakster shvata da je vreme za promenu došlo. Sve to..uoči Božića:) Razlozi  zašto obožavam ovaj film:

Scenario Bili Vajldera..nikad ne omane:) Inače je napisao scenario za nekoliko filmova koji se danas smatraju najboljim komedijama (Some Like It Hot, Ninotchka, The Apartment, The Seven Year Itch, Ball of fire). Bili Vajlderu će biti posvećen neki od narednih postova.

Gluma Džeka Lemona. Iako mi je omiljeni glumac Montgomeri Klift, moram priznati da kada bih govorila o savršenom glumcu to bi bio Džek Lemon. Lemon je bio podjednako sjajan i u komedijama i u heavy dramama. Takodje je bio i omiljeni glumac Bili Vajldera, a The Apartment je drugi film koji su zajedno snimili (snimljen je neposredno posle Some Like It Hot). I Džek će dobiti post.

Džek Lemon & Širli Meklejn = magic on screen. Mislim da su mi draži i od Doris Dej i Roka Hadsona. Drugi film koji su snimili zajedno je preslatka komedija koju je takodje režirao Vajlder Irma la douce.

C.C. Baxter: You hear what I said, Miss Kubelik? I absolutely adore you. Fran Kubelik: Shut up and deal...

2. Sabrina (1954) je takodje klasik Bili Vajldera. U pitanju je neobična ljubavna priča izmedju šoferove kćerke Sabrine, romantične u stilu mladog Vertera ( Odri Hepbern) i starijeg, sasvim neromantičnog bogatog neženje koga igra Hemfri Bogart. Bogartova uloga prvobitno je bila pisana za Keri Granta, ali je on ipak odustao od uloge. Njah..i ja mislim da bi Keri bio bolji izbor, ali i dalje volim Bogija, mada je imao i bolje uloge :)

1995. godine radjen je rimejk Sabrine sa Džulijom Ormond i Harisonom Fordom, ali je ostao u senci originalnog filma.

Odri peva La vie en rose :)

3. Waterloo Bridge (1940) je drugi film koji je Vivijen Li snimila u Holivudu, neposredno posle Gone With The Wind. Ovaj film je možda pomalo tužan za praznike, ali za one koji vole da budu pomalo melanholični…:) Vivijen igra mladu balerinu zaljubljenu u britanskog oficira (njega igra Robert Tejlor, mada je trebalo da igra dragi Lorens Olivije) koji odlazi u rat. Greškom, balerina dobija vest da je njen dragi poginuo i u teško ratno vreme, verujući da je sama i da nema druge opcije, počinje da se prostituiše. Medjutim..oficir se vraća…

Auld Lang Syne

4. Forrest Gump (1994) je malo remek delo Roberta Zemekisa sa očaravajućim Tomom Henksom u ulozi ne tako inteligentnog Foresta Gampa koji prolazi kroz sito i rešeto u životu i ipak zna jednu stvar koju mu je mama rekla :

Life is like a box of chocolates. You never know what you’re gonna get.

Film je dobio Oskara za najbolji film 1994. godine

5. Love actually (2003) je britanski mali dragulj, koji je već postao obavezni deo prazničnog programa. Da li zbog savršene glumačke postave, suptilne režije Ričarda Kertisa ( Four weddings and a funeral, savršeni sitkom Blackadder) i interesantnih, ne baš potpuno predvidljivih pričica, Love actually je jedan od najboljih feel good filmova koji su snimljeni u skorije vreme.

6. Song of the south (1946).. morate imati na umu da ovaj blog u osnovi piše jedno dete :) Ovo je Diznijev igrani film o letu koje jedan dečak (Bobi Driskol, dete-glumac tužne sudbine, koji je pozajmljivao glas Diznijevom Petru Panu) provodi na southern countryside. Životnim mudrostima uči ga stari sluga Ujka Remus, kroz priče o malom zecu, liscu i medvedu.

Everybody has a laughing place…

7. Idemo dalje (1982) je prvi domaći film koji pominjem..a zaista volim domaće filmove, barem one stare Markovićeve, Šijanove i Paskaljevićeve :)

Idemo dalje je režirao Zdravko Šotra, a glavnu ulogu tumači Dragan Nikolić. To je divna priča o odrastanju i o tome kako odrasti a ostati dete tj zadržati u sebi lepotu koja će spasiti svet.


The great Chaplin!

Najlepši govor ikada, iz jednog od najboljih filmova ikada -‘The great dictator’ Čarli Čaplina ( njegovog talkie prvenca u kojem je parodirao Hitlera i govorio protiv nacizma u doba kad je Hitler bio na vlasti…kad je nemi Čarli progovorio zaista je progovorio ). Čaplin je kasnije u životu rekao kako bi dao sve da zna šta Hitler misli o filmu, iako ne znamo šta je Adolf mislio zna se da ga je gledao dva puta.

‘I’m sorry, but I don’t want to be an emperor. That’s not my business. I don’t want to rule or conquer anyone. I should like to help everyone if possible – Jew, Gentile – black man – white.

We all want to help one another. Human beings are like that. We want to live by each other’s happiness – not by each other’s misery. We don’t want to hate and despise one another. In this world there’s room for everyone and the good earth is rich and can provide for everyone.

The way of life can be free and beautiful, but we have lost the way. Greed has poisoned men’s souls – has barricaded the world with hate – has goose-stepped us into misery and bloodshed. We have developed speed, but we have shut ourselves in. Machinery that gives abundance has left us in want. Our knowledge has made us cynical; our cleverness, hard and unkind. We think too much and feel too little. More than machinery we need humanity. More than cleverness, we need kindness and gentleness. Without these qualities, life will be violent and all will be lost.

The aeroplane and the radio have brought us closer together. The very nature of these inventions cries out for the goodness in man – cries for universal brotherhood – for the unity of us all. Even now my voice is reaching millions throughout the world – millions of despairing men, women, and little children – victims of a system that makes men torture and imprison innocent people. To those who can hear me, I say: ‘Do not despair.’ The misery that is now upon us is but the passing of greed – the bitterness of men who fear the way of human progress. The hate of men will pass, and dictators die, and the power they took from the people will return to the people. And so long as men die, liberty will never perish.

Soldiers! Don’t give yourselves to brutes – men who despise you and enslave you – who regiment your lives – tell you what to do – what to think and what to feel! Who drill you – diet you – treat you like cattle, use you as cannon fodder. Don’t give yourselves to these unnatural men – machine men with machine minds and machine hearts! You are not machines! You are not cattle! You are men! You have the love of humanity in your hearts. You don’t hate, only the unloved hate – the unloved and the unnatural!

Soldiers! Don’t fight for slavery! Fight for liberty! In the seventeenth chapter of St Luke, it is written the kingdom of God is within man not one man nor a group of men, but in all men! In you! You, the people, have the power – the power to create machines. The power to create happiness! You, the people, have the power to make this life free and beautiful – to make this life a wonderful adventure. Then in the name of democracy – let us use that power – let us all unite. Let us fight for a new world – a decent world that will give men a chance to work – that will give youth a future and old age a security.

By the promise of these things, brutes have risen to power. But they lie! They do not fulfil that promise. They never will! Dictators free themselves but they enslave the people. Now let us fight to fulfil that promise! Let us fight to free the world – to do away with national barriers – to do away with greed, with hate and intolerance. Let us fight for a world of reason – a world where science and progress will lead to all men’s happiness. Soldiers, in the name of democracy, let us unite!

Hannah, can you hear me? Wherever you are, look up Hannah. The clouds are lifting! The sun is breaking through! We are coming out of the darkness into the light. We are coming into a new world – a kindlier world, where men will rise above their hate, their greed and their brutality. Look up, Hannah! The soul of man has been given wings and at last he is beginning to fly. He is flying into the rainbow – into the light of hope, into the future, the glorious future that belongs to you, to me, and to all of us. Look up, Hannah… look up!“


Savršeni filmovi za praznike (znam, znam rano je :)..)

Kako sam ja zapostavila ovo moje malo pisanije! Znam, znam Božić je daleko,ali mene obuzele praznične misli i uživanje u zimiiii, dugoj i hladnoj. Pa evo članka o prazničnim filmovima koji umeju da ulepšaju zimske dane i oraspolože mene malu :) Dakle, kad bude Božić i Nova, a vi zaludni i ušuškani u toplim krevetima, filmski program obično očajan , nadam se da ćete se osloniti na pirateriju i pogledati nešto od preporučenih filmova…

1.  Moj omiljeni praznični film ‘The Bishop’s Wife’ (1947) sa Dejvidom Nivenom, Keri Grantom i Loretom Jang u glavnim ulogama.  Divan mali film za koji samo pravi filmski nerd-ovi znaju.

Dejvid Niven, pravi britanski dzentlemen i uzgred i sjajan pisac u ovom filmu igra bišopa koji želi da sakupi novac kako bi  sagradio katedralu. E sad, bišop je sasvim ok lik, ali non stop misli na tu katedralu i zapostavlja svoju porodicu, a i budući da je stalno natmuren i nije da baš širi ljubav medju ljudima. Veče uoči Božića se obraća Bogu i moli ga da mu ukaže pomoć. Pomoć stiže u vidu andjela..njega igra niko drugi do Keri Granta. Medjutim, Kerijeva pomoć se ne ogleda u menadzerskim savetima za prikljupanje novca, već u ukazivanju bišopu, njegovoj porodici i pa.. skoro svakom ko se pojavi u filmu,  da je prava radost života u jednostavnim stvarima, ljubaznosti i ljubavi prema bližnjem svome. Praktično Keri je u filmu muška Amelija Pulen..sa razlikom što je Amelija delovala povučeno i pogubljeno, a Keri to naravno nije.

Ovo je jedna od najlepših scena u filmu.. radost klizanja :) Hm..koju još ne osetih:)

Citat iz filma :

The only people who grow old were born old to begin with. -poručuje nam Keri :)

2. Drugi omiljeni film…It’s a wonderful life (1946). Mislim da nema osobe koja nije gledala Kaprino remek delo ili da mu barem nije poznata priča. Svake godine se prikazuje za Božić, a ja mislim da bi ga svakog dana trebalo prikazivati.

Nema boljeg filma za dizanje raspoloženja i divno je gledati Džemsa Stjuarta u ulozi malog čoveka koji iako počinje da sumnja u sopstvenu vrednost na kraju shvata da je njegov život dragocen upravo zbog toga što prožima živote drugih ljudi (uz pomoć andjela naravno, samo što andjeo ovog puta nije Keri Grant već simpatični starac sa sedom kosom….i stari Holivud je baš voleo supernatural stories).

Uzgred SVI filmovi Frenka Kapre su zaista divni filmovi puni saosećanja za običnog čoveka, puni životne radosti i na neki način idealistička slika čoveka i pobuna protiv surovog kapitalizma i monotonije koja vlada u društvu. Posebno vredi pomenuti Mr Deeds goes to town, It happened one night, You can’t take it with you.

3.  Holiday (1938)..stvarno staro, stvarno dobro! Treći zajednički film Keri Granta i možda najveće ikone starog Holivuda, Ketrin Hepbern. Za razliku od njihovih kultnih filmova Bringing up Baby i Phildelphia story, ovaj film je manje poznat ali je po mom malom skromnom mišljenju najbolji. Iako je pisan kao komedija, Holiday uspeva da bude u isto vreme zaista očaravajuće pitak  a  deep. Ljubavna priča izmedju mlade bogatašice koja prezire bogataški i udoban način života i verenika njene sasvim drugačije sestre, koji želi da se otisne u svet, živi punim plućima (ali bez dinara) zapravo je okidač za postavljanje onog divnog pitanja koji svi mi postavljamo sebi..ko sam, šta želim i kako vidim sebe u svetu? U stvari reč je o neophodnosti traženja odgovora za tim pitanjem i ne odustajanjem od te potrage iako nas iza ugla čeka siguran posao i plata, a u dubini duše nam je smor..ehhh. ..

4. Ben – Hur (1959) je jedan od najvećih klasika ikada snimljenih. Reditelj filma je jedan od najtalentovanijih i najcenjenijih reditelja starog Holivuda, Vilijam Vajler (Sabrina, Wuthering Heights). Kao i u slučaju It’s a wonderful life, nema šanse da ovaj film niste ukačili jednom na televiziji ili  da ga se ne  sećate iz detinjstva,..a uglavnom se sećate da je trajalo kao gladna godina i da ste plakali…

Originalno je naslovljen kao A tale of Christ. Film paralelno prati život mladog jevrejskog princa Ben Hura, koji je nepravedno bačen u ropstvo od strane svog najboljeg prijatelja Rimljanina, i život Hrista (mada je ceo film više fokusiran na život Ben Hura i na to kako Hristova učenja utiču na njega da zaboravi na osvetu i shvati vrednost praštanja).

Jedna od najlepših scena u filmu:

5. E sad za razliku od prva 4 ovaj nije Božićni klasik, ali meni uvek dobro legne za praznike…Some Like It Hot (1959). Ja sam ubedjena da nema bolje komedije od Vajlderoog klasika o  dva muzičara  koji beže od mafije i prerušavaju se u žene da bi putovali sa ženskim orkestrom. Ne mogu da nabrojim koliko je filmova snimljeno sa tipovima koji se prerušavaju u žene, ali ovo je original i definitivno je najbolji. Sve ostalo je skrnavljenje…Niko nije nadmašio scenario Bili Vajldera, glumu Džeka Lemona i šarm i harizmu Toni Kertisa i Merilin Monro. Zajedno sa Bringing up Baby i Arsenic and old lace, moja omiljena komedija :)

6. Da predjemo na boju…

Jedan od novijih filmova koji će zasigurno postati klasik..Big Fish (2003).

Za mene najbolji film Tima Bartona, mada najmanje uvrnut:) Big fish je sa jedne strane Tim Bartonova ‘Aska i vuk’, priča o tome kako umetnik ima potrebu da pripoveda i tako odagna misli i o neizbežnoj smrti. Sa druge strane to je priča o potrebi za pričom koju svi ljudi imaju , bili umetnici ili ne, a sa istim razlogom…produžavanje, ulepšavanje ovih trenutaka koje imamo i bežanje od smrti.

Big fish je vizelno zadivljujuć, nadahnut film a osoba koja drži ceo film, jeste škotski glumac Juen Mekregor. Juena Mekgregora je divno gledati…:) Ne zato što je zgodan, on je ionako zgodan na nekonvencionalan način, već zato što ima pored neospornog talenta za glumu, veliku harizmu i u stanju je da pomislite ‘How wonderful life is when someone like him is in the world’ :) Takvu harizmu imao je Dzems Stjuart…pa ako povežete It’s a wonderful life i Big Fish, eto divote.

‘There comes a point when any reasonable man will swallow his pride and admit he made a mistake. The truth is… I was never a reasonable man’ :)

7. Jeux d’enfants/Love me if you dare (2003) je francuski film koji ne znam u koji žanr da klasifikujem, a o kome sam već pisala u članku ‘I see life in french rosy hues’. Pogrešno sam nazvala par iz filma Romeom i Julijom, kad su u stvari bliži Hitklifu i Keti iz Orkanskih visova..zabrinuti samo za sebe, zaljubljeni potpuno jedno u drugo i bez ikakve želje za odrastanjem. Divan je to film!

To be continued…..:))

The one about Tom Hardy

Kada je Nevena pisala o nekom novom glumcu? -Nikad, nikad…iako ne poriče da ima divnih, talentovanih mladjih glumaca. Evo kršim pravilo i pišem o jednom novom, svežem licu koje će tek za nekoliko decenija biti u kategoriji ‘divnih, pomalo zaboravljenih glumaca’ koje ja ne zaboravljam (dobro recimo da ga moja deca neće zaboraviti, ’cause I will expire and go to my maker :) ).

Tom Hardy

Elem, novo sveže lice je u prošlom postu najavljeni Tom Hardi. Ako je neko gledao najnoviji Nolanov blockbuster film ‘Inception‘ sigurno je u glumačkoj postavi pored svih ‘većih’ imena primetio i jednog interesantnog, zgodnog Britanca koji je uspeo da zasija u maloj ulozi, potvrdi Olivijeovu čuvenu: ‘there are no small parts, just small actors‘ i unese malo humora u prilično bleakInception‘. Tako je Tom Hardi sada već prošlog leta osvojio Holivud, uvek gladan nove letnje zvezde.

Iz predstave 'Man of mode' na West End-u..hm..izgleda nešto nalik pomodarstvu prisutnom danas u JDP-u..ali valjda je bolje..a i ne bih se zalila da gledam Toma

Razlog zašto verujem da Tom Hardi neće deliti sudbinu sa Bredli Kuperom (inače volim darlin’ Bradley) jeste što Tom spada u one ‘serious ‘ glumce tipa Kristijan Bejl ili Geri Oldman i već se iskalio na londonskim daskama koje život znače i britanskim indie filmovima. Tako da šta god da Holivud pripremi za njega..snaći će se :) Najgore što može da se desi jeste da utroši talenat kao Kristijan Bejl na neke glupe akcione filmove :( Ovo je bio mali intro i ja zabrinuta za Tomovu budućnost..dok uvezujem predmete u sudu punih 8 sati..a Tom sada verovatno leškari u svojoj vili…neka zaslužio je :) Sad ozbiljno..zašto se divim Tomu i volim Toma:

1. Tom je actor’s actor…daje sve od sebe u svakoj ulozi, dakle nije štekara na osećanjima (najbolje mu ide sa negativcimai izgubljenim dušama za sada).

2. Tom me podseća na jednog od omiljenih mi glumaca…Marlon Branda. Pomalo likom, a pomalo i ludačkom energijom. I njemu bi se mogao pripisati komentar Ričarda Bartona na glumu Montgomeri Klifta :Monty, like Garbo and Brando, had the extraordinary facility of giving you a sense of danger.You were never quite sure whether he would blow his lines or explode. Moja rečenica bi išla..Tom like Monty and Brando :)

3. Tom ima sve odlike ‘tragic figure ‘( koje na čudan način bude nežnost u meni ) kao Brando ili Vivijen Li…bolje rečeno imao je te odlike, sad je ok. Naime, prilično rano je postao alkoholičar i imao unutrašnje demone, ali sad izvukao i nesreću sipa u uloge , a ne čašu..mislim nadam se..čovek ima 33 godine, mlado je to.

4. Tom je nekonvencionalni Englez. Kada govorimo o engleskim glumcima, obično imamo na umu Kolina Firta i uštirkane Engleze. Tom kao da je omašio zemlju…sem akcenta uopšte se ne uklapa medju finu englesku gospodu ( a iz dosadne srednje klase je), koju inače jako volim. Jednostavno ima nečeg slobodnijeg, neengleskog u njemu..to ćete shvatiti ako pogledate nešto sa njim..teško mi da se izrazim:)

5. Iako je od onih glumaca koji svoj posao shvataju veoma ozbiljno, čini mi se da ne shvata sebe suviše ozbiljno i volim to. Uvek su mi bili škakljivi oni tragično ozbiljni glumci koji mogu da raspredaju o glumi čitav dan i na taj način pričaju o sebi u superlativima. Tom je čovek koji kapira da je glumac ‘jedno biće koje se igra i pritom naš omiljeni psihoterapeut’ ali ne i Dostojevski…To sam kao skapirala iz pročitanih intervjua..

6.Last but not the least Tom ima  pravi star quality…nema definiciju ali je o tome najbolje rekla stara, dobra Ketrin Hepbern ‘It’s either some kind of electricity or some kind of energy. I don’t know what it is, but whatever it is, I’ve got it.’…hm..Tom has it :)

Završih sa hvalospevom…ako ne verujete pogledajte :

1. Stuart a life backwards (BBC, 2007) je prilično divan mali  film radjen po romanu Aleksandra Mastersa o real life alkoholičaru, narkomanu, beskućniku (koji je povrh svega bolovao od mišićne distrofije) i zaista divnoj, izgubljenoj duši  Stjuartu Šorteru. Ovo je jedan od onih zaista potrebnih filmova danas..onima koji govore o ljudima na margini društva, o kojima se obično ne snimaju filmovi, ali koji zaslužuju da njihova priča bude ispričana. Sa obzirom da Tom nije bio mnogo daleko od Stjuarta bio je savršen izbor za Stjuarta, a on a i ja mislimo da mu je najbolja uloga do sada..

U delovima na youtube:

Stuart: A Life Backwards

A može i da se skine sa neta Blagosloveni da su pirati!

2. Bronson (2008) je britanski indie film, radjen u stilu ‘Paklene pomorandže’ o životu Majkla Petersona a.k.a Čarlsa Bronsona, ‘najnasilnijeg britanskog zatvorenika‘. Lik Bronsona u stvari je okidač za priču o ugnjetavačkom britanskom sistemu, pobuni i korenu nasilja. Nažalost, sam film zaista ne obradjuje temu uspešno i nije ‘must see’ ali je Tom zaista fantastičan, dijaboličan i brandovski nastrojen u ovom filmu.

3. Wuthering Heights (2009)..mislim da bih mogla blog da napišem o Visovima i da sam baš davež..ali šta mogu. Ovo je poslednja adaptacija romana i po mom malom mišljenju pored 1939 i 1992..najbolja verzija (a ima ih..). Izgleda da nijedna adaptacija do sada nije uspela da potpuno uhvati Bronte duh i smisao romana. Uvek nešto nedostaje…Verzija sa Tomom Hardijem, možda na prvi pogled deluje kao da je pravljena za mladje generacije i da nije verna romanu.Tom Hardi pomalo podseća u prvim scenama na ‘Tim Bartonovog ‘ Hitklifa.Anywho, Tom je zaista kao krojen za Hitklifa i ima veoma moćan screen presence (to što stalno upadam sa engleskim, ne mogu da odolim -zabavnije je.. znam da ponekad iritira). Glumica koja igra Ketrin, Šarlot Rajli je inače Tomova verenica u pravom životu. Kao Ketrin je solidna, mada nije dovoljno jaka i deluje kao da će je Tom pojesti u nekim scenama.  O Visovima ću još daviti…u nekom od narednih postova.

4. Oliver Twist ( BBC,2007)…njega ja još uvek nisam celog pogledala..čuvam ga. Tom igra Bil Sajksa, obično omraženog lika. Ali ova današnja deca poludeše zbog Toma, pa prave fan you tube slajdove..‘Marry me Bill Sikes’..hm..?!

5. The Take ( Sky 1, 2009) je adaptacija romana Martine Kol. The 80s, londonsko podzemlje, luda (meni omiljena) radnička klasa i zaplet u stilu grčke tragedije. Tom igra glavnu ulogu, psiho sitnog kriminalca koji je moderna verzija Fjodora Karamazova. Zaista dobra mini serija i gleda se u jednom dahu!

Ali teško može da se skine..za ovo treba cryptload program, skida se brzo:

The Take

6. The Virgin Queen (BBC, 2005)..drama o privatnom životu i vladavini Elizabete I. Već sam pisala o seriji u nekom od prethodnih postova. Zašto volimo Toma Hardija kao Robert Dadlija? -Zato što je u ovoj verziji Dadli a motherfuckin’ man da budem nepristojna i iskrena..:))

U sledećem, nadam se skorijem postu, kad uhvatim vremena..vraćam se starom Holivudu-tema: Pol Njumen :))