Arhive kategorija: As I like it

A small (but sweet) tribute to Audrey Hepburn

After so many drive-in waitresses becoming movie stars, there has been this real drought, when along came class; somebody who actually went to school, can spell, maybe even plays the piano. She may be a wispy, thin little thing, but when you see that girl, you know you’re really in the presence of something. In that league there’s only ever been Garbo, and the other Hepburn, and maybe Bergman . It’s a rare quality, but boy, do you know when you’ve found it.

-Director Billy Wilder  about Audrey Hepburn-

Odri Hepbern je bila jedinstvena, krhka, draga, šarmantna, prelepa i inspirativna.  Bila je izuzetak u holivudskom poor unfortunate souls svetu. Nije imala tragičnu sudbinu kao Vivijen Li, nije bila neshvaćena kao Merilin Monro, nije bila lepotica poput Rite Hejvort, nije bila glamurozna poput Elizabet Tejlor niti se trudila da bude tough kao Ketrin Hepburn. Od trenutka kako smo je videli u Roman Holiday njen lik je ostao u našim romantičnim srcima, bila je nežna i prirodna, tiha i ispunjena životnom radošću.

Pored svih ovih idolatarija koje napisah, nikako da se upustim u pisanije o Odri. Imam neki čudan osećaj da je suvišno bilo šta pisati o njoj,  da je previše toga i napisano o njoj kao modnoj ikoni, glumici zlatnog doba Holivuda i njenom radu za UNICEF, a opet kao da sve te pohvale nisu ni toliko potrebne koliko je samo lepo gledati neki od njenih filmova, biti zamišljen nad njenim likom i inspirisan njenom ženstvenošću i unutrašnjom lepotom.  Odri je jedna od onih ljudi zbog kojih je svet izgledao divniji i nema nikoga u njenoj ligi, ni ranije, ni sada.

Audrey Hepburn sings La Vie En Rose, Sabrina

Nothing is impossible, the word itself says 'I'm possible'! - Audrey Hepburn

I'm an introvert... I love being by myself, love being outdoors, love taking a long walk with my dogs and looking at the trees, flowers, the sky. - Audrey Hepburn

If my world were to cave in tomorrow, I would look back on all the pleasures, excitements and worthwhilenesses I have been lucky enough to have had. Not the sadness, not my miscarriages or my father leaving home, but the joy of everything else. It will have been enough. - Audrey Hepburn

'm like cat here, a no-name slob. We belong to nobody, and nobody belongs to us. We don't even belong to each other. Holly Golightly (Breakfast at Tiffany's)

Sada, cinici možda ne vole ovu pesmu, ali ja mislim da je baš divna, ona mi baš rasterava hate. To je bila pesma koju je Odri volela da čita svojoj deci, napisao ju je Sem Levinson i većina je zna.

For attractive lips, speak words of kindness.

For lovely eyes, seek out the good in people.

For a slim figure, share your food with the hungry.

For beautiful hair, let a child run his or her fingers through it once a day.

For poise, walk with the knowledge that you never walk alone.

People, even more than things, have to be restored, renewed, revived, reclaimed and redeemed; never throw out anyone.

Remember, if you ever need a helping hand, you’ll find one at the end of each of your arms.

As you grow older, you will discover that you have two hands, one for helping yourself, the other for helping others.

The beauty of a woman is not in the clothes she wears, the figure that she carries or the way she combs her hair.

The beauty of a woman must be seen from in her eyes, because that is the doorway to her heart, the place where love resides.

The beauty of a woman is not in a facial mode but the true beauty in a woman is reflected in her soul. It is the caring that she lovingly gives the passion that she shows. The beauty of a woman grows with the passing years.

If I'm honest I have to tell you I still read fairy-tales and I like them best of all. Audrey Hepburn

My Fair Lady, Loverly

Svi bi trebalo da imamo Harvija

Kad sam bila mala gledah Harvija, divan stari film sa jednako divnim Džimi Stjuartom. Džimi je igrao ekscentričnog, dražesnog tipa Elvuda Dauda koji za najboljeg prijatelja ima velikog belog zeca Harvija.

Problem je u tome što Harvija vidi samo on, a ne i drugi ljudi, što naravno izaziva podsmeh i iskrenu zabrinutost za ovog  finog, ali  ludog čoveka . Zapravo, u većem problemu od Elvuda su oni koji ne vide Harvija.

Ne ciljam uopšte na kliše priču o tome kako je on večno dete pa vidi dobre duhove, a ostali su matore tikve.  Ne, nego ide socijalni komentar :)

Harvi  (puka, biće iz irske mitologije, dobri nestašni duh koji se pojavljuje ako ga prizovete) je matafora za idealni svet, naše snove koji smo sami stvorili i zbog kojih realnost vidimo na mnogo manje dosadan i siv način nego što je vide drugi ljudi. Medjutim, ako tu našu luckastost priznajemo i želimo da delimo sa svetom, ljudi nas doživljavaju kao pretnju i u krajnjoj liniji misle da smo zaista poludeli. Stid nas samih, naše posebnosti tera nas da trebimo Harvije i da se prilagodjavamo stvarnosti, kao da je ona neki zakon i red, a zapravo je gomila uplašenih ljudi, od koje je svaki beli zec bolji. Individualnost i luckasto ponašanje prolazi jedino kad gledamo filmove Tima Bartona, a onda opet udjemo u dosadnu školjku, zaboravljajući da ako pustimo snove na slobodu mi možemo biti na njegovom mestu jednog dana (ok, jeste zanela sam se).

Naravno, svaka puka je drugačija (osećam se kao da gledam Discovery) i ima različito značenje za svakog. Možda za neke znači budjenje kreativnosti, a možda samo poseban doživljaj sveta. Tako je u Elvudovom slučaju značila pobedu nad surovom realnošću i postavljanje iznad ljudske gluposti i sitničavosti.  Da ga citiram:

Years ago my mother used to say to me, she’d say, „In this world, Elwood, you must be“ – she always called me Elwood – „In this world, Elwood, you must be oh so smart or oh so pleasant.“ Well, for years I was smart. I recommend pleasant. You may quote me. 

Eh, a ja bih volela da sam više kao Elvud, tako miran i divan čovek, uverite se sami (khm ovako jedino mogu da postavim link, nemam pojma šta je problem) Kako je upoznao Harvija, suzice

Poštujmo individualnost, slavimo ludost i dobre duhove, zaboravimo malo na pragmatičnost i uklapanje u svet. Ja inače stvarno ne volim soljenje pameti preko blogova, ali ovo sam morala da podelim sa elektronskim papirom i vama divnim ljudima.

Dr. Sanderson: Think carefully, Dowd. Didn't you know somebody, sometime, someplace by the name of Harvey? Didn't you ever know anybody by that name? Elwood P. Dowd: No, no, not one, Doctor. Maybe that's why I always had such hopes for it.

The stars are ageless, aren’t they?

Marlon & Viv in A Streetcar Named Desire (1951)

Ovo je moj prostor ionako, pa ću da podelim slike for viewing pleasure only. Nema se inspiracije toliko za pisanje, leto je, moreeee. Ovo je potpuno nasumično, tu i tamo ima omiljenih slika, neke upravo i nadjoh. Mnogo Marlona, jer sam upravo pročitala a dishy book by Tarita, his third wife i uživela se potpuno u njegov život.

Uzgred, da li ima bolje slike od poslednje? Larry & Viv …

Marlon & Kim Hunter in A Streetcar Named Desire

Hey, Stella! again Marlon and Kim Hunter

Marlon & Jack Nicholson (The Missouri Breaks (1976))..a scary one though

Genius lasts longer than beauty. (from Dorian Gray).Still Marlon was beautiful

Marlon& Elizabeth Taylor...they were chummy :)

When Academy Awards were fun (Bette, Marlon and Grace)

And we go to…

I had to overcome the name Rock. If I'd been as hip then as I am now, I would have never consented to be named Rock. Rock Hudson

Beautiful Carole Lombard :)

Simon Dermott: There's the bathroom, take off your clothes. Nicole Bonnet: Are we planning the same sort of crime? (from How to Steal a Million (1966) with Audrey Hepburn and Peter O'Toole)

I don't mind living in a man's world, as long as I can be a woman in it. Norma Jean

Rita & Orson smokin' hot!

Cary Grant & Amelia Earhart

Kate Hepburn and Clark Gable, classy!

The beautiness of Deanna Durbin

Monty Clift photographed by Stanley Kubrick

You know the passage where Scarlett voices her happiness that her mother is dead, so that she can't see what a bad girl Scarlett has become? Well, that's me. Vivien Leigh

Larry&Viv, take that Brangelina!

Quotes on stardom:

Stardom is like making love in a hammock – ahappy experience but one of uncertain duration.  David Niven

To be a star is to own the world and all the people in it. After a taste of stardom, everything else is poverty. Hedy Lamarr

It’s either some kind of electricity or some kind of energy. I don’t know what it is, but whatever it is, I’ve got it.  Katherine Hepburn

I’m not a film star, I am an actress. Being a film star is such a false life, lived for fake values and for publicity. Vivien Leigh

Stars are ageless, aren’t they? Norma Desmond from Sunset Boulevard (1950)

Sentimentalni momenat…:)

Nije članak već ulepšavanje bloga…:)

Moja omiljena pesma ‘Your song ‘ od Eltona Dzona…postala omiljena u trenutku kad sam čula Juena Mekgregora kako je peva u Moulin Rouge.  Yup, imala sam sam 14 leta (čini mi se) kad sam gledala film i od kad čuh pesmu postadoh openly romantic!Poison koji sam popila pročitavši prethodno Wuthering Heights je tada baš počeo da deluje…

Elem, Juenova verzija mi je omiljena ali ovih dana slušam i noviju divnu brit verziju

Mala najava…sledeći članak biće posvećen fascinaciji Piterom O’ Tulom…:))) Na mojoj listi voljenih glumaca popeo se na počasno drugo mesto..odmah ispod Montgomerija:)

I have no intention of muttering my last words on the stage. Room service and couple of depraved young women will do me quite nicely for an exit.:))

Me would like to hang out with Peter..young..old..whatever:)

 

Savršeni filmovi za praznike part II

Divni ljudi koji zalutate u moj mali kutak : SREĆNA NOVA GODINA :)))) od srca :))

Krajnje je vreme za nastavak praznične liste

1. The Apartment (1960) je još jedan klasik Bilija Vajldera (Some Like It Hot, Sunset Boulevard ) sa sjajnim Džekom Lemonom i Širli Meklejn u glavnim ulogama. The Apartment je satirična komedija o naizgled sasvim prosečnom, usamljenom tipu C.C. Baksteru  koji teži ka tome da dobije unapredjenje u kompaniji tako što pušta svoje nadredjene da koriste njegov stan za ‘sastanke’. Medjutim, kada se ispostavi da je jedna od devojaka zaposlenih u kompaniji ,u koju je Bakster potajno zaljubljen, u stvari ljubavnica njegovog šefa, Bakster shvata da je vreme za promenu došlo. Sve to..uoči Božića:) Razlozi  zašto obožavam ovaj film:

Scenario Bili Vajldera..nikad ne omane:) Inače je napisao scenario za nekoliko filmova koji se danas smatraju najboljim komedijama (Some Like It Hot, Ninotchka, The Apartment, The Seven Year Itch, Ball of fire). Bili Vajlderu će biti posvećen neki od narednih postova.

Gluma Džeka Lemona. Iako mi je omiljeni glumac Montgomeri Klift, moram priznati da kada bih govorila o savršenom glumcu to bi bio Džek Lemon. Lemon je bio podjednako sjajan i u komedijama i u heavy dramama. Takodje je bio i omiljeni glumac Bili Vajldera, a The Apartment je drugi film koji su zajedno snimili (snimljen je neposredno posle Some Like It Hot). I Džek će dobiti post.

Džek Lemon & Širli Meklejn = magic on screen. Mislim da su mi draži i od Doris Dej i Roka Hadsona. Drugi film koji su snimili zajedno je preslatka komedija koju je takodje režirao Vajlder Irma la douce.

C.C. Baxter: You hear what I said, Miss Kubelik? I absolutely adore you. Fran Kubelik: Shut up and deal...

2. Sabrina (1954) je takodje klasik Bili Vajldera. U pitanju je neobična ljubavna priča izmedju šoferove kćerke Sabrine, romantične u stilu mladog Vertera ( Odri Hepbern) i starijeg, sasvim neromantičnog bogatog neženje koga igra Hemfri Bogart. Bogartova uloga prvobitno je bila pisana za Keri Granta, ali je on ipak odustao od uloge. Njah..i ja mislim da bi Keri bio bolji izbor, ali i dalje volim Bogija, mada je imao i bolje uloge :)

1995. godine radjen je rimejk Sabrine sa Džulijom Ormond i Harisonom Fordom, ali je ostao u senci originalnog filma.

Odri peva La vie en rose :)

3. Waterloo Bridge (1940) je drugi film koji je Vivijen Li snimila u Holivudu, neposredno posle Gone With The Wind. Ovaj film je možda pomalo tužan za praznike, ali za one koji vole da budu pomalo melanholični…:) Vivijen igra mladu balerinu zaljubljenu u britanskog oficira (njega igra Robert Tejlor, mada je trebalo da igra dragi Lorens Olivije) koji odlazi u rat. Greškom, balerina dobija vest da je njen dragi poginuo i u teško ratno vreme, verujući da je sama i da nema druge opcije, počinje da se prostituiše. Medjutim..oficir se vraća…

Auld Lang Syne

4. Forrest Gump (1994) je malo remek delo Roberta Zemekisa sa očaravajućim Tomom Henksom u ulozi ne tako inteligentnog Foresta Gampa koji prolazi kroz sito i rešeto u životu i ipak zna jednu stvar koju mu je mama rekla :

Life is like a box of chocolates. You never know what you’re gonna get.

Film je dobio Oskara za najbolji film 1994. godine

5. Love actually (2003) je britanski mali dragulj, koji je već postao obavezni deo prazničnog programa. Da li zbog savršene glumačke postave, suptilne režije Ričarda Kertisa ( Four weddings and a funeral, savršeni sitkom Blackadder) i interesantnih, ne baš potpuno predvidljivih pričica, Love actually je jedan od najboljih feel good filmova koji su snimljeni u skorije vreme.

6. Song of the south (1946).. morate imati na umu da ovaj blog u osnovi piše jedno dete :) Ovo je Diznijev igrani film o letu koje jedan dečak (Bobi Driskol, dete-glumac tužne sudbine, koji je pozajmljivao glas Diznijevom Petru Panu) provodi na southern countryside. Životnim mudrostima uči ga stari sluga Ujka Remus, kroz priče o malom zecu, liscu i medvedu.

Everybody has a laughing place…

7. Idemo dalje (1982) je prvi domaći film koji pominjem..a zaista volim domaće filmove, barem one stare Markovićeve, Šijanove i Paskaljevićeve :)

Idemo dalje je režirao Zdravko Šotra, a glavnu ulogu tumači Dragan Nikolić. To je divna priča o odrastanju i o tome kako odrasti a ostati dete tj zadržati u sebi lepotu koja će spasiti svet.


The great Chaplin!

Najlepši govor ikada, iz jednog od najboljih filmova ikada -‘The great dictator’ Čarli Čaplina ( njegovog talkie prvenca u kojem je parodirao Hitlera i govorio protiv nacizma u doba kad je Hitler bio na vlasti…kad je nemi Čarli progovorio zaista je progovorio ). Čaplin je kasnije u životu rekao kako bi dao sve da zna šta Hitler misli o filmu, iako ne znamo šta je Adolf mislio zna se da ga je gledao dva puta.

‘I’m sorry, but I don’t want to be an emperor. That’s not my business. I don’t want to rule or conquer anyone. I should like to help everyone if possible – Jew, Gentile – black man – white.

We all want to help one another. Human beings are like that. We want to live by each other’s happiness – not by each other’s misery. We don’t want to hate and despise one another. In this world there’s room for everyone and the good earth is rich and can provide for everyone.

The way of life can be free and beautiful, but we have lost the way. Greed has poisoned men’s souls – has barricaded the world with hate – has goose-stepped us into misery and bloodshed. We have developed speed, but we have shut ourselves in. Machinery that gives abundance has left us in want. Our knowledge has made us cynical; our cleverness, hard and unkind. We think too much and feel too little. More than machinery we need humanity. More than cleverness, we need kindness and gentleness. Without these qualities, life will be violent and all will be lost.

The aeroplane and the radio have brought us closer together. The very nature of these inventions cries out for the goodness in man – cries for universal brotherhood – for the unity of us all. Even now my voice is reaching millions throughout the world – millions of despairing men, women, and little children – victims of a system that makes men torture and imprison innocent people. To those who can hear me, I say: ‘Do not despair.’ The misery that is now upon us is but the passing of greed – the bitterness of men who fear the way of human progress. The hate of men will pass, and dictators die, and the power they took from the people will return to the people. And so long as men die, liberty will never perish.

Soldiers! Don’t give yourselves to brutes – men who despise you and enslave you – who regiment your lives – tell you what to do – what to think and what to feel! Who drill you – diet you – treat you like cattle, use you as cannon fodder. Don’t give yourselves to these unnatural men – machine men with machine minds and machine hearts! You are not machines! You are not cattle! You are men! You have the love of humanity in your hearts. You don’t hate, only the unloved hate – the unloved and the unnatural!

Soldiers! Don’t fight for slavery! Fight for liberty! In the seventeenth chapter of St Luke, it is written the kingdom of God is within man not one man nor a group of men, but in all men! In you! You, the people, have the power – the power to create machines. The power to create happiness! You, the people, have the power to make this life free and beautiful – to make this life a wonderful adventure. Then in the name of democracy – let us use that power – let us all unite. Let us fight for a new world – a decent world that will give men a chance to work – that will give youth a future and old age a security.

By the promise of these things, brutes have risen to power. But they lie! They do not fulfil that promise. They never will! Dictators free themselves but they enslave the people. Now let us fight to fulfil that promise! Let us fight to free the world – to do away with national barriers – to do away with greed, with hate and intolerance. Let us fight for a world of reason – a world where science and progress will lead to all men’s happiness. Soldiers, in the name of democracy, let us unite!

Hannah, can you hear me? Wherever you are, look up Hannah. The clouds are lifting! The sun is breaking through! We are coming out of the darkness into the light. We are coming into a new world – a kindlier world, where men will rise above their hate, their greed and their brutality. Look up, Hannah! The soul of man has been given wings and at last he is beginning to fly. He is flying into the rainbow – into the light of hope, into the future, the glorious future that belongs to you, to me, and to all of us. Look up, Hannah… look up!“


Savršeni filmovi za praznike (znam, znam rano je :)..)

Kako sam ja zapostavila ovo moje malo pisanije! Znam, znam Božić je daleko,ali mene obuzele praznične misli i uživanje u zimiiii, dugoj i hladnoj. Pa evo članka o prazničnim filmovima koji umeju da ulepšaju zimske dane i oraspolože mene malu :) Dakle, kad bude Božić i Nova, a vi zaludni i ušuškani u toplim krevetima, filmski program obično očajan , nadam se da ćete se osloniti na pirateriju i pogledati nešto od preporučenih filmova…

1.  Moj omiljeni praznični film ‘The Bishop’s Wife’ (1947) sa Dejvidom Nivenom, Keri Grantom i Loretom Jang u glavnim ulogama.  Divan mali film za koji samo pravi filmski nerd-ovi znaju.

Dejvid Niven, pravi britanski dzentlemen i uzgred i sjajan pisac u ovom filmu igra bišopa koji želi da sakupi novac kako bi  sagradio katedralu. E sad, bišop je sasvim ok lik, ali non stop misli na tu katedralu i zapostavlja svoju porodicu, a i budući da je stalno natmuren i nije da baš širi ljubav medju ljudima. Veče uoči Božića se obraća Bogu i moli ga da mu ukaže pomoć. Pomoć stiže u vidu andjela..njega igra niko drugi do Keri Granta. Medjutim, Kerijeva pomoć se ne ogleda u menadzerskim savetima za prikljupanje novca, već u ukazivanju bišopu, njegovoj porodici i pa.. skoro svakom ko se pojavi u filmu,  da je prava radost života u jednostavnim stvarima, ljubaznosti i ljubavi prema bližnjem svome. Praktično Keri je u filmu muška Amelija Pulen..sa razlikom što je Amelija delovala povučeno i pogubljeno, a Keri to naravno nije.

Ovo je jedna od najlepših scena u filmu.. radost klizanja :) Hm..koju još ne osetih:)

Citat iz filma :

The only people who grow old were born old to begin with. -poručuje nam Keri :)

2. Drugi omiljeni film…It’s a wonderful life (1946). Mislim da nema osobe koja nije gledala Kaprino remek delo ili da mu barem nije poznata priča. Svake godine se prikazuje za Božić, a ja mislim da bi ga svakog dana trebalo prikazivati.

Nema boljeg filma za dizanje raspoloženja i divno je gledati Džemsa Stjuarta u ulozi malog čoveka koji iako počinje da sumnja u sopstvenu vrednost na kraju shvata da je njegov život dragocen upravo zbog toga što prožima živote drugih ljudi (uz pomoć andjela naravno, samo što andjeo ovog puta nije Keri Grant već simpatični starac sa sedom kosom….i stari Holivud je baš voleo supernatural stories).

Uzgred SVI filmovi Frenka Kapre su zaista divni filmovi puni saosećanja za običnog čoveka, puni životne radosti i na neki način idealistička slika čoveka i pobuna protiv surovog kapitalizma i monotonije koja vlada u društvu. Posebno vredi pomenuti Mr Deeds goes to town, It happened one night, You can’t take it with you.

3.  Holiday (1938)..stvarno staro, stvarno dobro! Treći zajednički film Keri Granta i možda najveće ikone starog Holivuda, Ketrin Hepbern. Za razliku od njihovih kultnih filmova Bringing up Baby i Phildelphia story, ovaj film je manje poznat ali je po mom malom skromnom mišljenju najbolji. Iako je pisan kao komedija, Holiday uspeva da bude u isto vreme zaista očaravajuće pitak  a  deep. Ljubavna priča izmedju mlade bogatašice koja prezire bogataški i udoban način života i verenika njene sasvim drugačije sestre, koji želi da se otisne u svet, živi punim plućima (ali bez dinara) zapravo je okidač za postavljanje onog divnog pitanja koji svi mi postavljamo sebi..ko sam, šta želim i kako vidim sebe u svetu? U stvari reč je o neophodnosti traženja odgovora za tim pitanjem i ne odustajanjem od te potrage iako nas iza ugla čeka siguran posao i plata, a u dubini duše nam je smor..ehhh. ..

4. Ben – Hur (1959) je jedan od najvećih klasika ikada snimljenih. Reditelj filma je jedan od najtalentovanijih i najcenjenijih reditelja starog Holivuda, Vilijam Vajler (Sabrina, Wuthering Heights). Kao i u slučaju It’s a wonderful life, nema šanse da ovaj film niste ukačili jednom na televiziji ili  da ga se ne  sećate iz detinjstva,..a uglavnom se sećate da je trajalo kao gladna godina i da ste plakali…

Originalno je naslovljen kao A tale of Christ. Film paralelno prati život mladog jevrejskog princa Ben Hura, koji je nepravedno bačen u ropstvo od strane svog najboljeg prijatelja Rimljanina, i život Hrista (mada je ceo film više fokusiran na život Ben Hura i na to kako Hristova učenja utiču na njega da zaboravi na osvetu i shvati vrednost praštanja).

Jedna od najlepših scena u filmu:

5. E sad za razliku od prva 4 ovaj nije Božićni klasik, ali meni uvek dobro legne za praznike…Some Like It Hot (1959). Ja sam ubedjena da nema bolje komedije od Vajlderoog klasika o  dva muzičara  koji beže od mafije i prerušavaju se u žene da bi putovali sa ženskim orkestrom. Ne mogu da nabrojim koliko je filmova snimljeno sa tipovima koji se prerušavaju u žene, ali ovo je original i definitivno je najbolji. Sve ostalo je skrnavljenje…Niko nije nadmašio scenario Bili Vajldera, glumu Džeka Lemona i šarm i harizmu Toni Kertisa i Merilin Monro. Zajedno sa Bringing up Baby i Arsenic and old lace, moja omiljena komedija :)

6. Da predjemo na boju…

Jedan od novijih filmova koji će zasigurno postati klasik..Big Fish (2003).

Za mene najbolji film Tima Bartona, mada najmanje uvrnut:) Big fish je sa jedne strane Tim Bartonova ‘Aska i vuk’, priča o tome kako umetnik ima potrebu da pripoveda i tako odagna misli i o neizbežnoj smrti. Sa druge strane to je priča o potrebi za pričom koju svi ljudi imaju , bili umetnici ili ne, a sa istim razlogom…produžavanje, ulepšavanje ovih trenutaka koje imamo i bežanje od smrti.

Big fish je vizelno zadivljujuć, nadahnut film a osoba koja drži ceo film, jeste škotski glumac Juen Mekregor. Juena Mekgregora je divno gledati…:) Ne zato što je zgodan, on je ionako zgodan na nekonvencionalan način, već zato što ima pored neospornog talenta za glumu, veliku harizmu i u stanju je da pomislite ‘How wonderful life is when someone like him is in the world’ :) Takvu harizmu imao je Dzems Stjuart…pa ako povežete It’s a wonderful life i Big Fish, eto divote.

‘There comes a point when any reasonable man will swallow his pride and admit he made a mistake. The truth is… I was never a reasonable man’ :)

7. Jeux d’enfants/Love me if you dare (2003) je francuski film koji ne znam u koji žanr da klasifikujem, a o kome sam već pisala u članku ‘I see life in french rosy hues’. Pogrešno sam nazvala par iz filma Romeom i Julijom, kad su u stvari bliži Hitklifu i Keti iz Orkanskih visova..zabrinuti samo za sebe, zaljubljeni potpuno jedno u drugo i bez ikakve želje za odrastanjem. Divan je to film!

To be continued…..:))