Arhive kategorija: As I like it

A little bit of Elvis

S vremena na vreme volim da ponovo slušam Elvisa. Prvi disk koji sam kupila kada sam bila mala bio je Elvisov. Čak sam gledala i njegove filmove, koji su zaista trash ali ipak, to je – Elvis. Za mene i milione autostopera širom sveta Elvis je legenda i nikad neće umreti. Postoji nešto magično i prelepo u njegovom glasu, načinu na koji je pevao gospel i bio jednostavno živ. 

Blue Moon- ovo mi je omiljena verzija (ne znam zašto, ali setim se Dejvida Linča kad je slušam). Treba mi zagrljaj posle ove pesme.

Blue moon,
You saw me standing alone,
Without a dream in my heart,
Without a love of my own.

Blue moon,
You knew just what I was there for.
You heard me saying a pray for
Someone I really could care for.

Blue moon,
You saw me standing alone,
Without a dream in my heart,
Without a love of my own.

Blue moon…
Without a love of my own.

'He had total love in his eyes when he performed. He was the total androgynous beauty. I would practice Elvis in front of the mirror when I was twelve or thirteen years old.' K.D. Lang..I hear ya!

Svi koji vole Elvisa znaju da je čovek više voleo da peva gospel i romatične pesme u stilu Love Me Tender, a ne one brze rane radove, ali ipak način na koji je pevao ove brze je awesome! Moja omiljena (dobro, jedna od omiljenih) je RIP IT UP :)

'A lot has been written and said about why he was so great, but I think the best way to appreciate his greatness is just to go back and play some of the old records... Time has a way of being very unkind to old records, but Elvis' keep getting better and better.' Huey Lewis

 Medju favoritima je takodje i A Little Less Conversation i Suspicious Minds. Moja Elvis playlist je pozamašna, ne biste verovali šta sve mogu da iskopam. Na primer Girls, Girls, Girls!. Yup,toliko o mom feminizmu:

Girls, big and brassy,
Girls, small and sassy,
Just give me one of each kind
I’m just a red blooded boy
And I can’t stop thinkin’ about
Girls! Girls! Girls! Girls!…but that’s just Elvis :)

'It was like he came along and whispered some dream in everybody's ear, and somehow we all dreamed it.' Bruce Springsteen

To be continued…ali kao tekst (kao racionalno i potkovano Elvis znanjem, dobro ne racionalno).

A small (but sweet) tribute to Audrey Hepburn

After so many drive-in waitresses becoming movie stars, there has been this real drought, when along came class; somebody who actually went to school, can spell, maybe even plays the piano. She may be a wispy, thin little thing, but when you see that girl, you know you’re really in the presence of something. In that league there’s only ever been Garbo, and the other Hepburn, and maybe Bergman . It’s a rare quality, but boy, do you know when you’ve found it.

-Director Billy Wilder  about Audrey Hepburn-

Odri Hepbern je bila jedinstvena, krhka, draga, šarmantna, prelepa i inspirativna.  Bila je izuzetak u holivudskom poor unfortunate souls svetu. Nije imala tragičnu sudbinu kao Vivijen Li, nije bila neshvaćena kao Merilin Monro, nije bila lepotica poput Rite Hejvort, nije bila glamurozna poput Elizabet Tejlor niti se trudila da bude tough kao Ketrin Hepburn. Od trenutka kako smo je videli u Roman Holiday njen lik je ostao u našim romantičnim srcima, bila je nežna i prirodna, tiha i ispunjena životnom radošću.

Pored svih ovih idolatarija koje napisah, nikako da se upustim u pisanije o Odri. Imam neki čudan osećaj da je suvišno bilo šta pisati o njoj,  da je previše toga i napisano o njoj kao modnoj ikoni, glumici zlatnog doba Holivuda i njenom radu za UNICEF, a opet kao da sve te pohvale nisu ni toliko potrebne koliko je samo lepo gledati neki od njenih filmova, biti zamišljen nad njenim likom i inspirisan njenom ženstvenošću i unutrašnjom lepotom.  Odri je jedna od onih ljudi zbog kojih je svet izgledao divniji i nema nikoga u njenoj ligi, ni ranije, ni sada.

Audrey Hepburn sings La Vie En Rose, Sabrina

Nothing is impossible, the word itself says 'I'm possible'! - Audrey Hepburn

I'm an introvert... I love being by myself, love being outdoors, love taking a long walk with my dogs and looking at the trees, flowers, the sky. - Audrey Hepburn

If my world were to cave in tomorrow, I would look back on all the pleasures, excitements and worthwhilenesses I have been lucky enough to have had. Not the sadness, not my miscarriages or my father leaving home, but the joy of everything else. It will have been enough. - Audrey Hepburn

'm like cat here, a no-name slob. We belong to nobody, and nobody belongs to us. We don't even belong to each other. Holly Golightly (Breakfast at Tiffany's)

Sada, cinici možda ne vole ovu pesmu, ali ja mislim da je baš divna, ona mi baš rasterava hate. To je bila pesma koju je Odri volela da čita svojoj deci, napisao ju je Sem Levinson i većina je zna.

For attractive lips, speak words of kindness.

For lovely eyes, seek out the good in people.

For a slim figure, share your food with the hungry.

For beautiful hair, let a child run his or her fingers through it once a day.

For poise, walk with the knowledge that you never walk alone.

People, even more than things, have to be restored, renewed, revived, reclaimed and redeemed; never throw out anyone.

Remember, if you ever need a helping hand, you’ll find one at the end of each of your arms.

As you grow older, you will discover that you have two hands, one for helping yourself, the other for helping others.

The beauty of a woman is not in the clothes she wears, the figure that she carries or the way she combs her hair.

The beauty of a woman must be seen from in her eyes, because that is the doorway to her heart, the place where love resides.

The beauty of a woman is not in a facial mode but the true beauty in a woman is reflected in her soul. It is the caring that she lovingly gives the passion that she shows. The beauty of a woman grows with the passing years.

If I'm honest I have to tell you I still read fairy-tales and I like them best of all. Audrey Hepburn

My Fair Lady, Loverly

In praise of Joss Whedon’s awesomeness

Džos Vedon je moja platonska ljubav! Ove ozbiljne crushes ostavljam za zgodne glumce, zato što sam esteta..dobro NE, već  zato što sam girly iskreno govoreći. Umesto da razglabam o Džosu i njegovoj biografiji, bolji su quick facts i izlivi obožavanja. Iskrena da budem, upravo sam se vratila sa časa italijanskog i duša mi spava, nije da otaljavam nego mi je sladje da kačim linkove i nešto malo ispišem.

Zašto volim Vedona:

Kreativnost u izobilju, uvrnuti humor i hrabrost da isprobava nove stvari na televiziji. Za one koji možda ne znaju ko je ovaj divni čovek, u pitanju je reditelj kultnih serija Buffy the Vampire Slayer i Angel, manje poznatih Dollhouse i Firefly i neverovatno popularnog web mjuzikla Dr Horrible’s Sing Along Blog.

Za one koji misle da su Buffy i Angel tinejdžerske vampirske priče – so wrong! Provedite barem pet minuta uz obe serije i shvatićete da su to serije koje su zaista duhovito i inteligentno napisane (ok, samo možda ne ceniti Bafi po prvoj sezoni). Sami kreatori popularnog Dr Who i the very awesome How I Met Your Mother su veliki fanovi ovih serija i Vedonovog sjajnog humora. Vampiri su samo metafore za veće teme koje Vedon obradjuje u ovim serijama. Pisala sam o tome u jednom članku, da se ne ponavljam Vampiri u Holivudu – od Nosferatua do romantičnog ideala. Bafi je prva dramedy,  serija koja je uspela da neprimetno i uspešno kombinuje tešku dramu i komediju (čak i mjuzikl u jednoj epizodi) i tako utaba put za druge serije sličnog tipa, kao npr Veronica Mars. Naravno, nije samo Vedon odgovoran za sjajne momente u seriji, već i tim pisaca koji je kasnije pisao za serije 24 i Grey’s anatomy. Obe serije, doživele su kultni status i imaju veliki respect kod dosta cenjenih kritičara, kao što je Rodžer Ebert, ali zbog konzervativnosti i ne znam čega još nikada nisu osvajale Emi nagrade (njah koga briga uopšte, ni Baza Lurmana ne nominovaše za Oskara, blasphemy).  

Prva ludačka TV pomama za romantičnim vampirom...eat your heart out Twilight!

p.s. ako kliknete na sliku iznad uvidećete da sam tragično romantična, mislim ako niste do sada (mada sam ja Bafi & Spajk fan zapravo, ali dobro bilo je trenutaka..)

 Moja omiljena Buffy epizoda, Storyteller.  Preporuke : Something Blue, Hush, Once More With a Feeling, Tabula Rasa

Moja omiljena Angel epizoda, The Girl in Question

Bafi kod mene ima prednost, zbog omiljenog mi vampira i Billy Idol wannabe (u seriji je zapravo Bili ukrao look od njega) lošeg, zatim reformisano dobrog Spajka. Best of Spike & Buffy.

What's this? Sittin' around watching the telly while there's evil still afoot? It's not very industrious of you. I say we go out there and kick a little demon ass! What, can't go without your Buffy, is that it? Let's find her! She is the chosen one, after all. Come on! Vampires! Grrr! Nasty! Let's annihilate them, for justice, and for... the safety of puppies... and Christmas, right? Let's fight that evil! Let's kill something! Oh, come on!

Tu je i čuveni Whedon slanguage (sad sebe zamišljam sa onim nerds iz Amerike što rade po video klubovima i čapre ceo dan o nečemu do čega nikom nije stalo sem njih):

Music of pain–Tunes to sulk by; country music (e.g., Patsy Cline’s „I Fall to Pieces)

PRINCESS MARGARET–Overly effeminate British male (e.g., Wesley)

(TO) SCULLY–Explain paranormal activity with scientific rationale homage to Dana Scully of The X-Files („I cannot believe that you of all people are trying to Scully me“)

TWOSOME OF CUTENESS–Good couple (e.g., Miss Calendar & Giles)

VAGUE THAT UP–To make a foggy explanation even worse

WALKER TEXAS RANGER–Must see TV for zombies

WICKED JUMPY–Really nervous-acting

The Ubersuck–Major bummer

Planet Pocket Protector–Geek universe; place where Giles commonly dwells

Zatim, tu su Dollhouse i Firefly, koje jesam gledala, ali tek nedavno i ne tako skoncentrisano, pa ću o njima u nekom drugom tekstu. Počela sam da gotivim Elizu Dushku  iz Dollhouse doduše, a uvek mi je bila antipatična.

Najnovije što sam pogledala od Vedona je a little gem zvani Dr Horrible’s Sing Along Blog. Ako neko (a verujem većina) voli Nila Patrika Harisa, onda će ga sigurno zanimati ovaj web mjuzikl. To je kratak film o stidljivom Biliju koji je zaljubljen u slatku devojku Peni koju upoznaje u laundreymat, ali nikako ne ume da uspostavi kontakt sa njom, dok bezvezni, ali samouvereni tip Hamer (igra ga Nejtan Filion iz Firefly) to uspeva. Džos Vedon je svemu tome dao fantasy element, te je Bili zapravo negativac (Dr Horrible) koji želi da uništi svet, jer ne vidi dobro u njemu, a Hamer superheroj, koji je zapravo egomanijak, veoma površan i plitak tip. Veoma jednostavno, a u stvari duboko. Dr Horrible nije zapravo zao, već je njegova ogorčenost odbrambeni mehanizam protiv sveta u koji ne nalazi način da se uklopi (i veoma blizak pesimističnom tipu iz Zapisa iz podzemlja). Sve to je upakovano u mjuzikl od 40 minuta i zaista je sjajno, prepuno samoironije, humora, a opet veoma srceparajuće.

Dr Horrible – It\’s a Brand New Day

Dr Horrible- On the Rise

On the Rise 

Any dolt with half a brain
can see that humankind has gone insane
to the point where I don’t know
if I’ll upset the status quo
if I throw poison in the water main

Listen close to everybody’s heart
and hear that breaking sound
hopes and dreams are shattering apart
and crashing to the ground

I cannot believe my eyes
how the world’s filled with filth and lies
but it’s plain to see
evil, inside of me
is on the rise

Anyone with half a brain
could spend their whole life
howling in pain
the dark is everywhere
and Penny doesn’t seem to care
and soon the dark in me is all that will remain

Listen close to everybody’s heart
and hear that breaking sound
hopes and dreams are shattering apart
and crashing to the ground

I cannot believe my eyes
how the world’s filled with filth and lies
and it’s plain to see
the evil inside of me
is on the rise.

Penny’s Version

Look around
we’re living with the lost and found
just when you thing you’ve almost drown
you find yourself on solid ground
and you believe there’s good in everbody’s heart

Keep it safe and sound
with hope you can do your part
and turn a life around

I cannot believe my eyes
is the world finally growing wise?
’cause it seems to me
some kind of harmony
is on the rise

Take it slow
he looks at me and seems to know
the things that I’m afraid to show
and suddenly I feel this glow

That I believe there’s good in
everybody’s heart
if you keep it safe and sound
with hope you can do your part
and turn your life around

I cannot believe my eyes
how the world’s finally growing wise
but it’s plain to see
rapture inside of me
is on the rise

Ova pesma je zaista sjajna Dr Horrible – A Man\’s gotta do (Nejtan je zaista odlican ovde)

Na kraju radujem se prvom filmu koji će Vedon snimiti u velikom stilu. Sledeće godine očekuje nas premijera The Avengers, sa Robertom Daunijem, Skarlet Johanson, još mnogo njih i Kobi Smulders (Robin iz HIMYM). Biće legendary!

Sad odoh da se komiram…nastaviću ovo trućanje verovatno…ah tomorrow..a brand new day!

DR HORRIBLE'S SING ALONG BLOG

Svi bi trebalo da imamo Harvija

Kad sam bila mala gledah Harvija, divan stari film sa jednako divnim Džimi Stjuartom. Džimi je igrao ekscentričnog, dražesnog tipa Elvuda Dauda koji za najboljeg prijatelja ima velikog belog zeca Harvija.

Problem je u tome što Harvija vidi samo on, a ne i drugi ljudi, što naravno izaziva podsmeh i iskrenu zabrinutost za ovog  finog, ali  ludog čoveka . Zapravo, u većem problemu od Elvuda su oni koji ne vide Harvija.

Ne ciljam uopšte na kliše priču o tome kako je on večno dete pa vidi dobre duhove, a ostali su matore tikve.  Ne, nego ide socijalni komentar :)

Harvi  (puka, biće iz irske mitologije, dobri nestašni duh koji se pojavljuje ako ga prizovete) je matafora za idealni svet, naše snove koji smo sami stvorili i zbog kojih realnost vidimo na mnogo manje dosadan i siv način nego što je vide drugi ljudi. Medjutim, ako tu našu luckastost priznajemo i želimo da delimo sa svetom, ljudi nas doživljavaju kao pretnju i u krajnjoj liniji misle da smo zaista poludeli. Stid nas samih, naše posebnosti tera nas da trebimo Harvije i da se prilagodjavamo stvarnosti, kao da je ona neki zakon i red, a zapravo je gomila uplašenih ljudi, od koje je svaki beli zec bolji. Individualnost i luckasto ponašanje prolazi jedino kad gledamo filmove Tima Bartona, a onda opet udjemo u dosadnu školjku, zaboravljajući da ako pustimo snove na slobodu mi možemo biti na njegovom mestu jednog dana (ok, jeste zanela sam se).

Naravno, svaka puka je drugačija (osećam se kao da gledam Discovery) i ima različito značenje za svakog. Možda za neke znači budjenje kreativnosti, a možda samo poseban doživljaj sveta. Tako je u Elvudovom slučaju značila pobedu nad surovom realnošću i postavljanje iznad ljudske gluposti i sitničavosti.  Da ga citiram:

Years ago my mother used to say to me, she’d say, „In this world, Elwood, you must be“ – she always called me Elwood – „In this world, Elwood, you must be oh so smart or oh so pleasant.“ Well, for years I was smart. I recommend pleasant. You may quote me. 

Eh, a ja bih volela da sam više kao Elvud, tako miran i divan čovek, uverite se sami (khm ovako jedino mogu da postavim link, nemam pojma šta je problem) Kako je upoznao Harvija, suzice

Poštujmo individualnost, slavimo ludost i dobre duhove, zaboravimo malo na pragmatičnost i uklapanje u svet. Ja inače stvarno ne volim soljenje pameti preko blogova, ali ovo sam morala da podelim sa elektronskim papirom i vama divnim ljudima.

Dr. Sanderson: Think carefully, Dowd. Didn't you know somebody, sometime, someplace by the name of Harvey? Didn't you ever know anybody by that name? Elwood P. Dowd: No, no, not one, Doctor. Maybe that's why I always had such hopes for it.

Ti divni filmski parovi

Filmska magija je savršena kombinacija dobre priče, scenarija, režije i glume. Kada su romanse u pitanju, da bi nas film zaista očarao potrebna je i dodatna filmska magija, neka vrsta elektriciteta izmedju glavnog glumca i glumice. Sve kockice se slože i više nemamo dve zvezde u filmu, već treću: savršen tandem koji želimo iznova i iznova da gledamo.

Neki od najboljih parova su:

Doris Dej i Rok Hadson

Doris i Rok su obeležili pedesete u starom Holivudu i predstavljali idealni američki par. Snimili su tri urnebesne komedije Pillow Talk, Lover Come Back i Send Me No FlowersDown with love (2003) sa Juenom Mekgregorom i Rene Zelveger sniman je kao tribute Doris i Roku, ali ovo dvoje nisu bili najsrećniji izbor za njihove naslednike.  Interesantno je to da su Doris i Rok u privatnom životu bili zaista bliski, ali Doris nikada nije znala da  je on u stvari homoseksualac…hm, wtf?

Širli Meklejn i Džek Lemon

Hipersubjektivno (kao i skoro sve na ovom blogu): najsladji, najromantičniji, najluckastiji ljudi na filmu. Kada ih uparite sa Bili Vajlderom magiji nema kraja. Snimili su dve komedije u Vajlderovoj režiji The Apartment i Irma La Douce.

Ingrid Bergman i Keri Grant

Ingrid i Keri igrali su u dva filma, Hičkokovom Notorious i romantičnoj komediji Stenlija Donena Indiscreet. Njihov dugi, senzualni poljubac u Notorious proglašen je za najerotičniji poljubac u istoriji filma. Also, they were buddies :)

 Vivijen Li i Lorens Olivije

Oni su bili jedan od najglamuroznijih i najromantičnijih parova dvadesetog veka. Iste godine kada je Vivijen Li igrala Skarlet u Gone With The Wind, Olivije je bio romantični Hitklif u Wuthering Heights.  Kada su se venčali, u novinama su osvanuli naslovi ‘Skarlet i Hitklif zauvek’ . U pozorištu su bili Ofelija i Hamlet, Magbet i njegova Lejdi, Marko Antonije i Kleopatra. Igrali su zajedno u tri filma: Fire Over England, 21 days i That Hamilton Woman. Jedino je That Hamilton Woman film koji je postigao veći uspeh, a to je inače i omiljeni Čerčilov film. Takodje jedan od najlepših parova na filmu, Olivijeovi su izgledali kao doomed lovers i bili su apsolutno šarmantni.

  Klerk Gejbl i Džin Harlou

Seksipilna plavuša Džin Harlou i stari dobri Klerk Gejbl snimili su šest filmova zajedno. Ona je bila moderna,slobodna, pomalo vulgarna i očaravajuće duhovita. On je bio muževan i šarmantan. Smatrao je Džin za dobru prijateljicu i toliko ima je bilo prijatno dok su bili zajedno da je Klerk govorio da je ona one of the boys . Red Dust i Saratoga ostaće su njihovi najvoljeniji filmovi.

Ketrin Hepbern i Spenser Trejsi

Sjajan tim i u stvarnom životu i na filmu bili su  Ketrin Hepbern i Spenser Trejsi.Oni nisu  bili glamurozni ni romantični kao Olivijeovi ili Elizabet Tejlor i Ričard Barton. Oboje su bili intelektualni tipovi. Imali su jake ličnosti i težak karakter i  su smatrani za vodeće glumce u Holivudu. Zajedno su snimili devet filmova, a najpoznatiji su Woman of the Year, Adam’s Rib i Guess Who’s Coming to Diner. Srećom, zbegli su današnje davanje nadimaka koji podsećaju kao namaz za hleb npr. Brangelina i ostali golden age ikone. Ketrin Hepbern je imala sjajnog partnera i u svojim ranijim filmovima. Bio je to Keri Grant. Pored njega je bila mnogo šarmantnija i slobodnija. Ipak, njeni filmovi i ličnost su ostali vezani za Spensera Trejsija, njenu veliku ljubav.

Elizabet Tejlor i Montgomeri Klift

Kao i Ketrin Hepbern, Elizabet Tejlor je u kasnijem periodu svog života snimila nekoliko filmova sa svojim off screen partnerom Ričardom Bartonom. Ipak, njen omiljeni filmski partner bio je Montgomeri Klift.Njihov prvi zajednički film bio je kultni klasik A Place in the Sun, a kasnije su usledili Raintree County i Suddenly, last summer. Trebalo je da igraju zajedno i u filmu Džona Hjustona Reflections in a Golden Eye, ali je Montgomeri Klift preminuo pre početka snimanja filma, a Marlon Brando je preuzeo ulogu. Montgomeri i Elizabet proglašeni su za najlepši par u istoriji filma, a verovatno sve ovo znate…ako ste ikada skrenuli levo od Albukerkija i nasli mene :)

Sofija Loren i Marčelo Mastrojani

Sofija Loren i Marčelo Mastrojani su zajedno bili neodoljivi, šarmantni. Ostaće zauvek najpopularniji i zasigurno jedni od najvećih  italijanskih glumaca . Zajedno su glumili u sedam filmova od kojih su najuspešniji Marriage Italian Style i Yesterday, Today, Tomorrow Vitoria de Sike.

 Odri Hepbern i Piter O’Tul

Njah, neko bi izabrao Gregori Peka ili Hemfri Bogarta, ali ja volim Pitera. Budimo iskreni, Džordž Pepard i Odri u Breakfast at Tiffany’szero chemistry. Inače, Odrini partneri su uglavnom bili stariji od nje, možda je to bila prosta slučajnost ili je Odri delovala toliko ranjivo da joj je trebalo naći father figure, ali kod mene to ne prolazi i ja biram mladog Pitera, jednako elegantnog i slatko uvrnutog kao što je i Odri bila. Zajedno su snimili samo jedan film How to Steal a Million?

Meg Rajan i Tom Hanks

Meg i Tom su par koji je obeležio romantične komedije devedesetih. Zajedno su glumili u tri filma: Joe Versus the Vulcano, Sleepless in Seattle i You’ve Got Mail. Ona je bila slatka, romantična devojka iz komšiluka koju bi svaki muškarac poželeo da ima za ženu.On pomalo sarkastični, u dubini duše romantični tip koji čeka na ženu svojih snova. Možda je ključ njihove magije u tome što su zajedno delovali neobično obično, iskreno i prirodno.

 Džoni Dep i Vinona Rajder

Igrali su  samo u jednom filmu zajedno – Bartonovom Edward Scissorhands  i zaista su delovali kao savršen par. Edward Scissorhands  je bio film o drugačijim, neshvaćenim ljudima i načinu na koji se društvo ophodi medju njima. Džoni je igrao misunderstood Edvarda, a Vinona devojku koja se zaljubljuje u njega. Možda su se tako savršeno slagali jer su i u stvarnom životu bili zajedno i jer su oboje ekscentrici i individualisti. Divno bi bilo pogledati još jedan film sa Džonijem i Vinonom, za dobra stara vremena.

Robert Dauni Džunior i Marisa Tomei

Ko god je gledao slatku romantičnu komediju Only You zna o čemu pričam! Teško je upariti Roberta sa nekim, a Marisa Tomei jednostavno deluje kao njegova bliznakinja. Takodje su igrali zajedno u Čaplinu (mada je Marisa imala manju ulogu).Devedesete su imale svoje trenutke!

 Kijanu Rivs i Sandra Bulok

Njihov prvi film bio je akcioni blokbaster Speed. Još tada bilo je očigledno da Kijanu i Sandra poseduju that special something.  Tek 2006. godine opet će zajedno zaigrati u drami The Lake House. Zanimljivo je da se u The Lake House tokom celog filma glavni likovi ne sreću, te su Kijanu i Sandra  imali samo 5 zajedničkih minuta na kraju filma. Doduše i Meg i Tom su imali samo toliko u Sleepless in Seattle, oh well..

Penelope Kruz i Havier Bardem

Kada je Vudi Alen režirao Vicky, Cristina, Barcelona, mora da je znao da ako sve ostalo u filmu ne bude išlo kako treba, barem će imati Penelope i Haviera. Strasni Španci i njihova otkačena, nekonvencionalna veza bila je najbolja stvar u ovom quirky filmu. Da nešto posebno postoji izmedju Penelope i Haviera bilo je jasno i ranije, kada su snimali film Bigasa Lune Jamon, Jamon, a u filmu Sin Noticias de Dios, Havier je gangster koga je Bog kaznio, tako što ga je na onom svetu zarobio u žensko telo- Penelopino.

Juen Mekgregor i Rene Zelveger

Oboje su slatki, nevini i deluju kao da će zauvek imati 25 godina (ok, Rene je tu sada malo zakazala, ali ipak). Njihov prvi film Down with Love, obećavao je puno, ali da li zbog loše režije, usiljene priče ili jednostavno loše filmske karme, nije ispunio ta obećanja. Medjutim, ono što je vredno u filmu upravo je hemija izmedju Juena i Rene, koja nije prošla nezapaženo. Posle Dole sa ljubavlju,  snimljen je mali slatki film Miss Potter, u kojem Juen i Rene igraju očaravajući par koji nažalost nema srećnu sudbinu.

Žilijet Binoš i Rejf Fajns

Predivna francuska glumica Žilijet Binoš i jednako divni Rejf Fajns igrali su Keti i Hitklifa u Wuthering Heights 1992 godine. Kasnije su zaigrali u hitu The English Patient. Kada su zajedno u filmu prosto osećate nežnost i instiktivno razumevanje koje postoji medju njima. Žilijet i Ralf su sir u mojim makaronima :)

The stars are ageless, aren’t they?

Marlon & Viv in A Streetcar Named Desire (1951)

Ovo je moj prostor ionako, pa ću da podelim slike for viewing pleasure only. Nema se inspiracije toliko za pisanje, leto je, moreeee. Ovo je potpuno nasumično, tu i tamo ima omiljenih slika, neke upravo i nadjoh. Mnogo Marlona, jer sam upravo pročitala a dishy book by Tarita, his third wife i uživela se potpuno u njegov život.

Uzgred, da li ima bolje slike od poslednje? Larry & Viv …

Marlon & Kim Hunter in A Streetcar Named Desire

Hey, Stella! again Marlon and Kim Hunter

Marlon & Jack Nicholson (The Missouri Breaks (1976))..a scary one though

Genius lasts longer than beauty. (from Dorian Gray).Still Marlon was beautiful

Marlon& Elizabeth Taylor...they were chummy :)

When Academy Awards were fun (Bette, Marlon and Grace)

And we go to…

I had to overcome the name Rock. If I'd been as hip then as I am now, I would have never consented to be named Rock. Rock Hudson

Beautiful Carole Lombard :)

Simon Dermott: There's the bathroom, take off your clothes. Nicole Bonnet: Are we planning the same sort of crime? (from How to Steal a Million (1966) with Audrey Hepburn and Peter O'Toole)

I don't mind living in a man's world, as long as I can be a woman in it. Norma Jean

Rita & Orson smokin' hot!

Cary Grant & Amelia Earhart

Kate Hepburn and Clark Gable, classy!

The beautiness of Deanna Durbin

Monty Clift photographed by Stanley Kubrick

You know the passage where Scarlett voices her happiness that her mother is dead, so that she can't see what a bad girl Scarlett has become? Well, that's me. Vivien Leigh

Larry&Viv, take that Brangelina!

Quotes on stardom:

Stardom is like making love in a hammock – ahappy experience but one of uncertain duration.  David Niven

To be a star is to own the world and all the people in it. After a taste of stardom, everything else is poverty. Hedy Lamarr

It’s either some kind of electricity or some kind of energy. I don’t know what it is, but whatever it is, I’ve got it.  Katherine Hepburn

I’m not a film star, I am an actress. Being a film star is such a false life, lived for fake values and for publicity. Vivien Leigh

Stars are ageless, aren’t they? Norma Desmond from Sunset Boulevard (1950)

Roses are red, violets are blue…actors in love..actors I love :)

Srećan Dan Zaljubljenih, sve zaljubljene veverice :)) Sveti Valentin je bio a great man, pa u njegovu čast evo jednog ljubavnog članka, opet otaljavam…tj kao ja ništa ne pišem, već lupim slike i još ponešto :)

1. Lorens Olivije i Vivijen Li

Ovo je preuzeto sa zaista divnog sajta koji sam ovde već pominjala Vivien Leigh& Laurence Olivier.Stari prijatelj se priseća njenih reči poslednje godine njenog života.Velika ljubavna priča sa Olivijeom  se već okončala tihim razvodom, a Vivijen je bila sve bolesnija.

Fire Over England (1937)

‘I agree with you,’ she said quietly, ‘that all life consists of a continuous compromise, for everyone.  This is a breathing space for me, while I refill the reservoir.  I shall never marry again.  I am certain of that.  Larry still possesses too much of me.  But as long as I am well enough to go on working, I shall be all right.

‘You remember the first day we met at Jeanne’s (de Casalis) for the air rally, and the wonderful party Noel (Coward) gave that evening, and Ruth Chatterton was there?   I was making “Fire Over England” then, and Larry was in it too. Flora Robson was playing Queen Elizabeth.  It was in that film that Larry and I met, too.  I wonder whether-if the film was shown again-you would see it in our faces, the confrontation with our destiny.  I don’t think I have ever lived quite as intensely ever since. I don’t remember sleeping, ever; only every precious moment that we spent together.

‘We were so young. I mean all of us were so young. Like those who went to the war and did not come back.  I trusted everyone and I imagined, like the very young always do, that everything lasts forever.  I mean a day like this would be followed by another and another and another.

‘But now I know differently, of course.  I know everyone has to face periods of despondency and that one must not always trust everyone, or else one can be very hurt.  At the same time, I have learnt who really are my friends, and that can be very comforting, and gives one confidence for whatever lies ahead.’

2. Montgomeri Klift i Elizabet Tejlor…možete mi dati Bartona deset puta, ali ja stojim iza toga da su ovo dvoje bili soulmates. U prilično pouzdanoj biografiji M. Klifta koju je napisala Patriša Bosvort,   njegovi prijatelji i porodica se slažu  sa mojom malom romantičnom željom :) U osnovi cela veza bi funkcionisala, da Montgomeri nije bio biseksualac i takodje malo crazy i depresivan (nešto kao i Viv).

Odlomak iz biografije:

‘By evening Monty would have moved to a booth to be joined by Kevin McCharty, nineteen – year old photographer Blaine Waller, and on occasion, Elizabeth Taylor, who had left Nicky Hilton and wanted a divorce.
‘ She wanted to marry Monty – she was very much in love with him’, Blaine Waller recalled. ‘ He would bring her into Gregory’s and introduce her as Bessie Mae. She wore an awful lot of make up, she smoked like a fiend, and used more four letter words than any of us put together, and boy she was gorgeous! I have never seen anybody as beautiful. She was suppose to be staying at the Waldorf but she was actually staying at Monty’s place. He didn’t bring her into Gregory’s too much, mostly they were by themselves – they were very private.’
Monty did bring Elizabeth to dinner at his parents’ apartment. ‘For someone so beautiful Elizabeth Taylor seemed to have a huge inferiority complex’. Waller went on ‘Monty seemed to be one of the few people who could actually break through her facade and relate to her’
..He also would take Elizabeth to Camillo’s Restaurant, one of his favorite Italian restaurants. They would sit in the back very quietly and talk till place closed. One night they remained until long after the last customer had left. The owner, Lawton Carver, suddenly got an urge to paint the dinning room, so he came over to their table and said, ‘You kids just sit there if you want; I’m going to paint’
To his suprise Monty and Elizabeth took of their shoes, picked up the brushes and proceeded to paint the walls. Carver said ‘We had an awful good time talking and painting up a storm’.
Before Elizabeth went to California, she and Monty discussed marriage again. ‘He seriously considered it’ Blaine Waller said. ‘He alluded to it often enough and he wanted kids. But anyhow he finally decided against it’.

 

 

Actors Elizabeth Taylor and Montgomery Clift posing together outside at Paramount Studios during break in filming A Place in the Sun (1951)

 

3. Pol Njumen i Džoan Vudvard

Eh njih dvoje su bili baš srećni…tako očaravajuće netragični i stvarno slatki.  Heh, ali tu nemam veću priču…

Paul’s wedding gift to Joanne was a silver cup that he had inscribed with the words, „So you wound up with Apollo/If he’s sometimes hard to swallow/Use this.“

 

 

 

 

 

Joanne Woodward and Paul Newman

 

4. Lorin Bekol i Hemfri Bogart

..Here’s  looking at you kid! Lorin se seća:

’I’m so lucky to have married Bogie and to have had such a fantastic relationship, even if it was so short [14 years]…I was headstrong and he was patient and so loving and funny and witty, my God! A man of honor and integrity and he lived his life by the Ten Commandments and the Golden Rule. And, by golly, if anyone lied to him, they were out. Most of the time I was in awe of him; he was the most incredible man who walked on earth…

I’ll haveTV on and suddenly hear a familiar voice. I watch [ portions of ] “Casablanca” every time it comes on. When I see a certain scene it reminds me of a part of my life…I realize more every day how fortunate I was to have what I had. Bogie didn’t live long enough to know his children or for them to know him…The great thing about our marriage is whenever he wanted to teach me, he said, ‘Long after I’m gone you’ll remember me.’ And he’s become this incredible icon.

 

 

 

 

 

B&B

 

5. Pa možda i ovo ostaje na maloj želji kao u slučaju Montija i Liz…ali i platonska ljubav se računa, zar ne?

Piter O’Tul i Ketrin Hepbern…:))

Ketrin je bila 30 godina starija od Pitera pa to malo kvari priču, ali su se zaista obožavali.  Iz nekog izbunarenog članka sa Piterom:

‘Everything you hear about the true American spirit — the matriarchy and the femininity and the toughness — you find in Kate Hepburn. She was funny as hell and brave and dotty. Kate! I gave my daughter her name.

Years later, in Ireland, daughter Kate, then nine or ten, said, „Daddy, there’s an old Gypsy woman at the door!“ We had a Gypsy nearby who would pinch our flowers. I went to the door and said, „No, thank you, we don’t — oh, hello, Kate.“ She had four jackets on. One belonged to Barrymore, one to Spencer Tracy, one to me, and one to Humphrey Bogart. Khaki trousers and boots — this was her uniform.’

 

 

 

 

 

Kate and Peter playing cricket on the set of The lion in the winter (1968)

 

bonus bunarenje :

‘I loved her, no question, in the proper platonic sense but, yes, I loved her.

‘We were filming one day and I kept her waiting on set because I was still in my caravan, playing cards.

‘She stormed in and shouted: „You are a real nut and I’ve met some nuts in my day.“ And then she hit me.

‘A couple of hours later, I went to see her and gave her a present to say I was sorry for keeping her waiting.

‘She said: „Don’t worry, pig. I only hit the people I love.“‘

6. Kerol Lombard i Klark Gejbl

Kerol Lombard je jedna od mojih omiljenih holivudskih dama. Bila je kraljica čuvenih screwball komedija i veoma classy lady. Njen savršeni muškarac bio je niko drugi do Reta Batlera…:)) Njihova priča se završila neočekivano tragično kada je Kerol poginula u avionskoj nesreći..imala je svega  33 godine. Klark se posle njene smrti dva puta ženio, ali kako se njegova prijateljica, glumica Ester Vilijams priseća :

‘He was never the same.His heart sank a bit.’

 

Gable & Lombard

‘You can trust that little screwball with your life or your hopes or your weaknesses, and she wouldn’t even know how to think about letting you down.’ Clark Gable

‘Lord knows I love Clark, but he is the worst lay in town. Carole Lombard…and Clark says It’s true – I can’t emote worth a damn.’ :)) See now that’s love!! :))


Mali Kupidoni su čudni slatki čovečuljci…i da znam…i drugi ljudi se zaljubljuju, pa po čemu su glumci posebni?.Ja kažem..nemam pojma, ovo je moj blog…sweet internet space :))

A case of you…:)

Just before our love got lost you said
I am as constant as a northern star
And I said, constantly in the darkness
Where’s that at?
If you want me I’ll be in the bar

On the back of a carton coaster
In the blue TV screen light
I drew a map of Canada
Oh Canada
With your face sketched on it twice

Oh you’re in my blood like holy wine
You taste so bitter and so sweet
Oh I could drink a case of you darling
And I would still be on my feet
Oh I would still be on my feet

Oh I am a lonely painter
I live in a box of paints
I’m frightened by the devil
And I’m drawn to those ones that ain’t afraid
I remember that time that you told me, you said
Love is touching souls
Surely you touched mine
Cause part of you pours out of me
In these lines from time to time

Oh you’re in my blood like holy wine
You taste so bitter and so sweet
Oh I could drink a case of you darling
Still I’d be on my feet
I would still be on my feet

I met a woman
She had a mouth like yours
She knew your life
She knew your devils and your deeds
And she said
Go to him, stay with him if you can
But be prepared to bleed

Oh but you are in my blood you’re my holy wine
You’re so bitter, bitter and so sweet
Oh I could drink a case of you darling
Still I’d be on my feet
I would still be on my feet.

 





Sentimentalni momenat…:)

Nije članak već ulepšavanje bloga…:)

Moja omiljena pesma ‘Your song ‘ od Eltona Dzona…postala omiljena u trenutku kad sam čula Juena Mekgregora kako je peva u Moulin Rouge.  Yup, imala sam sam 14 leta (čini mi se) kad sam gledala film i od kad čuh pesmu postadoh openly romantic!Poison koji sam popila pročitavši prethodno Wuthering Heights je tada baš počeo da deluje…

Elem, Juenova verzija mi je omiljena ali ovih dana slušam i noviju divnu brit verziju

Mala najava…sledeći članak biće posvećen fascinaciji Piterom O’ Tulom…:))) Na mojoj listi voljenih glumaca popeo se na počasno drugo mesto..odmah ispod Montgomerija:)

I have no intention of muttering my last words on the stage. Room service and couple of depraved young women will do me quite nicely for an exit.:))

Me would like to hang out with Peter..young..old..whatever:)

 

Savršeni filmovi za praznike part II

Divni ljudi koji zalutate u moj mali kutak : SREĆNA NOVA GODINA :)))) od srca :))

Krajnje je vreme za nastavak praznične liste

1. The Apartment (1960) je još jedan klasik Bilija Vajldera (Some Like It Hot, Sunset Boulevard ) sa sjajnim Džekom Lemonom i Širli Meklejn u glavnim ulogama. The Apartment je satirična komedija o naizgled sasvim prosečnom, usamljenom tipu C.C. Baksteru  koji teži ka tome da dobije unapredjenje u kompaniji tako što pušta svoje nadredjene da koriste njegov stan za ‘sastanke’. Medjutim, kada se ispostavi da je jedna od devojaka zaposlenih u kompaniji ,u koju je Bakster potajno zaljubljen, u stvari ljubavnica njegovog šefa, Bakster shvata da je vreme za promenu došlo. Sve to..uoči Božića:) Razlozi  zašto obožavam ovaj film:

Scenario Bili Vajldera..nikad ne omane:) Inače je napisao scenario za nekoliko filmova koji se danas smatraju najboljim komedijama (Some Like It Hot, Ninotchka, The Apartment, The Seven Year Itch, Ball of fire). Bili Vajlderu će biti posvećen neki od narednih postova.

Gluma Džeka Lemona. Iako mi je omiljeni glumac Montgomeri Klift, moram priznati da kada bih govorila o savršenom glumcu to bi bio Džek Lemon. Lemon je bio podjednako sjajan i u komedijama i u heavy dramama. Takodje je bio i omiljeni glumac Bili Vajldera, a The Apartment je drugi film koji su zajedno snimili (snimljen je neposredno posle Some Like It Hot). I Džek će dobiti post.

Džek Lemon & Širli Meklejn = magic on screen. Mislim da su mi draži i od Doris Dej i Roka Hadsona. Drugi film koji su snimili zajedno je preslatka komedija koju je takodje režirao Vajlder Irma la douce.

C.C. Baxter: You hear what I said, Miss Kubelik? I absolutely adore you. Fran Kubelik: Shut up and deal...

2. Sabrina (1954) je takodje klasik Bili Vajldera. U pitanju je neobična ljubavna priča izmedju šoferove kćerke Sabrine, romantične u stilu mladog Vertera ( Odri Hepbern) i starijeg, sasvim neromantičnog bogatog neženje koga igra Hemfri Bogart. Bogartova uloga prvobitno je bila pisana za Keri Granta, ali je on ipak odustao od uloge. Njah..i ja mislim da bi Keri bio bolji izbor, ali i dalje volim Bogija, mada je imao i bolje uloge :)

1995. godine radjen je rimejk Sabrine sa Džulijom Ormond i Harisonom Fordom, ali je ostao u senci originalnog filma.

Odri peva La vie en rose :)

3. Waterloo Bridge (1940) je drugi film koji je Vivijen Li snimila u Holivudu, neposredno posle Gone With The Wind. Ovaj film je možda pomalo tužan za praznike, ali za one koji vole da budu pomalo melanholični…:) Vivijen igra mladu balerinu zaljubljenu u britanskog oficira (njega igra Robert Tejlor, mada je trebalo da igra dragi Lorens Olivije) koji odlazi u rat. Greškom, balerina dobija vest da je njen dragi poginuo i u teško ratno vreme, verujući da je sama i da nema druge opcije, počinje da se prostituiše. Medjutim..oficir se vraća…

Auld Lang Syne

4. Forrest Gump (1994) je malo remek delo Roberta Zemekisa sa očaravajućim Tomom Henksom u ulozi ne tako inteligentnog Foresta Gampa koji prolazi kroz sito i rešeto u životu i ipak zna jednu stvar koju mu je mama rekla :

Life is like a box of chocolates. You never know what you’re gonna get.

Film je dobio Oskara za najbolji film 1994. godine

5. Love actually (2003) je britanski mali dragulj, koji je već postao obavezni deo prazničnog programa. Da li zbog savršene glumačke postave, suptilne režije Ričarda Kertisa ( Four weddings and a funeral, savršeni sitkom Blackadder) i interesantnih, ne baš potpuno predvidljivih pričica, Love actually je jedan od najboljih feel good filmova koji su snimljeni u skorije vreme.

6. Song of the south (1946).. morate imati na umu da ovaj blog u osnovi piše jedno dete :) Ovo je Diznijev igrani film o letu koje jedan dečak (Bobi Driskol, dete-glumac tužne sudbine, koji je pozajmljivao glas Diznijevom Petru Panu) provodi na southern countryside. Životnim mudrostima uči ga stari sluga Ujka Remus, kroz priče o malom zecu, liscu i medvedu.

Everybody has a laughing place…

7. Idemo dalje (1982) je prvi domaći film koji pominjem..a zaista volim domaće filmove, barem one stare Markovićeve, Šijanove i Paskaljevićeve :)

Idemo dalje je režirao Zdravko Šotra, a glavnu ulogu tumači Dragan Nikolić. To je divna priča o odrastanju i o tome kako odrasti a ostati dete tj zadržati u sebi lepotu koja će spasiti svet.


The great Chaplin!

Najlepši govor ikada, iz jednog od najboljih filmova ikada -‘The great dictator’ Čarli Čaplina ( njegovog talkie prvenca u kojem je parodirao Hitlera i govorio protiv nacizma u doba kad je Hitler bio na vlasti…kad je nemi Čarli progovorio zaista je progovorio ). Čaplin je kasnije u životu rekao kako bi dao sve da zna šta Hitler misli o filmu, iako ne znamo šta je Adolf mislio zna se da ga je gledao dva puta.

‘I’m sorry, but I don’t want to be an emperor. That’s not my business. I don’t want to rule or conquer anyone. I should like to help everyone if possible – Jew, Gentile – black man – white.

We all want to help one another. Human beings are like that. We want to live by each other’s happiness – not by each other’s misery. We don’t want to hate and despise one another. In this world there’s room for everyone and the good earth is rich and can provide for everyone.

The way of life can be free and beautiful, but we have lost the way. Greed has poisoned men’s souls – has barricaded the world with hate – has goose-stepped us into misery and bloodshed. We have developed speed, but we have shut ourselves in. Machinery that gives abundance has left us in want. Our knowledge has made us cynical; our cleverness, hard and unkind. We think too much and feel too little. More than machinery we need humanity. More than cleverness, we need kindness and gentleness. Without these qualities, life will be violent and all will be lost.

The aeroplane and the radio have brought us closer together. The very nature of these inventions cries out for the goodness in man – cries for universal brotherhood – for the unity of us all. Even now my voice is reaching millions throughout the world – millions of despairing men, women, and little children – victims of a system that makes men torture and imprison innocent people. To those who can hear me, I say: ‘Do not despair.’ The misery that is now upon us is but the passing of greed – the bitterness of men who fear the way of human progress. The hate of men will pass, and dictators die, and the power they took from the people will return to the people. And so long as men die, liberty will never perish.

Soldiers! Don’t give yourselves to brutes – men who despise you and enslave you – who regiment your lives – tell you what to do – what to think and what to feel! Who drill you – diet you – treat you like cattle, use you as cannon fodder. Don’t give yourselves to these unnatural men – machine men with machine minds and machine hearts! You are not machines! You are not cattle! You are men! You have the love of humanity in your hearts. You don’t hate, only the unloved hate – the unloved and the unnatural!

Soldiers! Don’t fight for slavery! Fight for liberty! In the seventeenth chapter of St Luke, it is written the kingdom of God is within man not one man nor a group of men, but in all men! In you! You, the people, have the power – the power to create machines. The power to create happiness! You, the people, have the power to make this life free and beautiful – to make this life a wonderful adventure. Then in the name of democracy – let us use that power – let us all unite. Let us fight for a new world – a decent world that will give men a chance to work – that will give youth a future and old age a security.

By the promise of these things, brutes have risen to power. But they lie! They do not fulfil that promise. They never will! Dictators free themselves but they enslave the people. Now let us fight to fulfil that promise! Let us fight to free the world – to do away with national barriers – to do away with greed, with hate and intolerance. Let us fight for a world of reason – a world where science and progress will lead to all men’s happiness. Soldiers, in the name of democracy, let us unite!

Hannah, can you hear me? Wherever you are, look up Hannah. The clouds are lifting! The sun is breaking through! We are coming out of the darkness into the light. We are coming into a new world – a kindlier world, where men will rise above their hate, their greed and their brutality. Look up, Hannah! The soul of man has been given wings and at last he is beginning to fly. He is flying into the rainbow – into the light of hope, into the future, the glorious future that belongs to you, to me, and to all of us. Look up, Hannah… look up!“


Savršeni filmovi za praznike (znam, znam rano je :)..)

Kako sam ja zapostavila ovo moje malo pisanije! Znam, znam Božić je daleko,ali mene obuzele praznične misli i uživanje u zimiiii, dugoj i hladnoj. Pa evo članka o prazničnim filmovima koji umeju da ulepšaju zimske dane i oraspolože mene malu :) Dakle, kad bude Božić i Nova, a vi zaludni i ušuškani u toplim krevetima, filmski program obično očajan , nadam se da ćete se osloniti na pirateriju i pogledati nešto od preporučenih filmova…

1.  Moj omiljeni praznični film ‘The Bishop’s Wife’ (1947) sa Dejvidom Nivenom, Keri Grantom i Loretom Jang u glavnim ulogama.  Divan mali film za koji samo pravi filmski nerd-ovi znaju.

Dejvid Niven, pravi britanski dzentlemen i uzgred i sjajan pisac u ovom filmu igra bišopa koji želi da sakupi novac kako bi  sagradio katedralu. E sad, bišop je sasvim ok lik, ali non stop misli na tu katedralu i zapostavlja svoju porodicu, a i budući da je stalno natmuren i nije da baš širi ljubav medju ljudima. Veče uoči Božića se obraća Bogu i moli ga da mu ukaže pomoć. Pomoć stiže u vidu andjela..njega igra niko drugi do Keri Granta. Medjutim, Kerijeva pomoć se ne ogleda u menadzerskim savetima za prikljupanje novca, već u ukazivanju bišopu, njegovoj porodici i pa.. skoro svakom ko se pojavi u filmu,  da je prava radost života u jednostavnim stvarima, ljubaznosti i ljubavi prema bližnjem svome. Praktično Keri je u filmu muška Amelija Pulen..sa razlikom što je Amelija delovala povučeno i pogubljeno, a Keri to naravno nije.

Ovo je jedna od najlepših scena u filmu.. radost klizanja :) Hm..koju još ne osetih:)

Citat iz filma :

The only people who grow old were born old to begin with. -poručuje nam Keri :)

2. Drugi omiljeni film…It’s a wonderful life (1946). Mislim da nema osobe koja nije gledala Kaprino remek delo ili da mu barem nije poznata priča. Svake godine se prikazuje za Božić, a ja mislim da bi ga svakog dana trebalo prikazivati.

Nema boljeg filma za dizanje raspoloženja i divno je gledati Džemsa Stjuarta u ulozi malog čoveka koji iako počinje da sumnja u sopstvenu vrednost na kraju shvata da je njegov život dragocen upravo zbog toga što prožima živote drugih ljudi (uz pomoć andjela naravno, samo što andjeo ovog puta nije Keri Grant već simpatični starac sa sedom kosom….i stari Holivud je baš voleo supernatural stories).

Uzgred SVI filmovi Frenka Kapre su zaista divni filmovi puni saosećanja za običnog čoveka, puni životne radosti i na neki način idealistička slika čoveka i pobuna protiv surovog kapitalizma i monotonije koja vlada u društvu. Posebno vredi pomenuti Mr Deeds goes to town, It happened one night, You can’t take it with you.

3.  Holiday (1938)..stvarno staro, stvarno dobro! Treći zajednički film Keri Granta i možda najveće ikone starog Holivuda, Ketrin Hepbern. Za razliku od njihovih kultnih filmova Bringing up Baby i Phildelphia story, ovaj film je manje poznat ali je po mom malom skromnom mišljenju najbolji. Iako je pisan kao komedija, Holiday uspeva da bude u isto vreme zaista očaravajuće pitak  a  deep. Ljubavna priča izmedju mlade bogatašice koja prezire bogataški i udoban način života i verenika njene sasvim drugačije sestre, koji želi da se otisne u svet, živi punim plućima (ali bez dinara) zapravo je okidač za postavljanje onog divnog pitanja koji svi mi postavljamo sebi..ko sam, šta želim i kako vidim sebe u svetu? U stvari reč je o neophodnosti traženja odgovora za tim pitanjem i ne odustajanjem od te potrage iako nas iza ugla čeka siguran posao i plata, a u dubini duše nam je smor..ehhh. ..

4. Ben – Hur (1959) je jedan od najvećih klasika ikada snimljenih. Reditelj filma je jedan od najtalentovanijih i najcenjenijih reditelja starog Holivuda, Vilijam Vajler (Sabrina, Wuthering Heights). Kao i u slučaju It’s a wonderful life, nema šanse da ovaj film niste ukačili jednom na televiziji ili  da ga se ne  sećate iz detinjstva,..a uglavnom se sećate da je trajalo kao gladna godina i da ste plakali…

Originalno je naslovljen kao A tale of Christ. Film paralelno prati život mladog jevrejskog princa Ben Hura, koji je nepravedno bačen u ropstvo od strane svog najboljeg prijatelja Rimljanina, i život Hrista (mada je ceo film više fokusiran na život Ben Hura i na to kako Hristova učenja utiču na njega da zaboravi na osvetu i shvati vrednost praštanja).

Jedna od najlepših scena u filmu:

5. E sad za razliku od prva 4 ovaj nije Božićni klasik, ali meni uvek dobro legne za praznike…Some Like It Hot (1959). Ja sam ubedjena da nema bolje komedije od Vajlderoog klasika o  dva muzičara  koji beže od mafije i prerušavaju se u žene da bi putovali sa ženskim orkestrom. Ne mogu da nabrojim koliko je filmova snimljeno sa tipovima koji se prerušavaju u žene, ali ovo je original i definitivno je najbolji. Sve ostalo je skrnavljenje…Niko nije nadmašio scenario Bili Vajldera, glumu Džeka Lemona i šarm i harizmu Toni Kertisa i Merilin Monro. Zajedno sa Bringing up Baby i Arsenic and old lace, moja omiljena komedija :)

6. Da predjemo na boju…

Jedan od novijih filmova koji će zasigurno postati klasik..Big Fish (2003).

Za mene najbolji film Tima Bartona, mada najmanje uvrnut:) Big fish je sa jedne strane Tim Bartonova ‘Aska i vuk’, priča o tome kako umetnik ima potrebu da pripoveda i tako odagna misli i o neizbežnoj smrti. Sa druge strane to je priča o potrebi za pričom koju svi ljudi imaju , bili umetnici ili ne, a sa istim razlogom…produžavanje, ulepšavanje ovih trenutaka koje imamo i bežanje od smrti.

Big fish je vizelno zadivljujuć, nadahnut film a osoba koja drži ceo film, jeste škotski glumac Juen Mekregor. Juena Mekgregora je divno gledati…:) Ne zato što je zgodan, on je ionako zgodan na nekonvencionalan način, već zato što ima pored neospornog talenta za glumu, veliku harizmu i u stanju je da pomislite ‘How wonderful life is when someone like him is in the world’ :) Takvu harizmu imao je Dzems Stjuart…pa ako povežete It’s a wonderful life i Big Fish, eto divote.

‘There comes a point when any reasonable man will swallow his pride and admit he made a mistake. The truth is… I was never a reasonable man’ :)

7. Jeux d’enfants/Love me if you dare (2003) je francuski film koji ne znam u koji žanr da klasifikujem, a o kome sam već pisala u članku ‘I see life in french rosy hues’. Pogrešno sam nazvala par iz filma Romeom i Julijom, kad su u stvari bliži Hitklifu i Keti iz Orkanskih visova..zabrinuti samo za sebe, zaljubljeni potpuno jedno u drugo i bez ikakve želje za odrastanjem. Divan je to film!

To be continued…..:))

Odbrojavanje: The Virgin Queen (Elizabet I)

Queen Elizabeth I..well isn’t she a beauty?

Mislila sam: krajnje je vreme da našvrljam nešto. Inače kad pogledam svoj mali vidzet za posete sita se nauživam..ovde nabasaju oni koji ukucavaju guiletta masina ‘hairy armpit’ i ‘fotografije za desetogodišnje devojčice’ (ovo za me je zbunilo). Tako da sad sa novim postom prigodnog naziva ‘The Virgin Queen’ očekujem puno poseta..:)

Dakle..tjudorofilija se nastavlja..Posle Tjudorovih valja pogledati ‘The Virgin Queen’ (BBC 2005) koja pokriva čitav život Elizabete I, ćerke Henrija VIII i Ane Bolen i najznačajnije engleske vladarke. Pre nego što krenem da ronim u ono o čemu najbolje znam..Elizabet u filmu i seriji..a little bit of history / the real deal:

Elizabeta I rodila se 7.septembra 1533.godine.Majka joj je bila druga žena Henrija VIII, Ana Bolen,kojoj je odrubljena glava kada je Elizabeta imala nepune tri godine.Posle toga Henri ju je odstranio sa dvora,zato sto ga je podsećala na Anu Bolen.Elizabeta će se vratiti na dvor za vreme Katarine Par,poslednje žene Henrija VIII. Na presto dolazi 17.novembra 1558,nakon smrti svoje polusestre,Henrijeve prve kćerke Marije(Marija je,zbog krvavih progona protestanata,koji su se desavali za vreme njene vladavine,prozvana Bloody Mary).

Elizabeta I je vladala od 1558.-1603.;uspela je da zakonom  ustanovi definitivno uredjenje Anglikanske crkve koje se trajno održalo.Uprkos mnogim bračnim ponudama nikada se nije udala.Mnogi kazu da se nije udala zato sto nije se nije mogla udati za coveka kog je stvarno volela,jer bi to izazvalo skandal,koji Engleska u to vreme ne bi dobro podnela.Elizabetina vladavina naziva se Elizabetanskom erom ili Zlatnim dobom i okarakterisana je mnogim promenama u engleskoj kulturi. Vilijem Šekspir, Kristofer Marlou i Ben Džonson stvarali su za vreme ove ere. Frensis Drejk postao je prvi Englez koji je obišao Zemlju; Frensis Bekon je objavio svoja filozofska i politička gledišta, a počela je i engleska kolonijalizacija Severne Amerike pod vođstvom Ser Voltera Rejlija i Ser Hemfrija Žilbera.
Umrla je 24.marta 1603.godine a nasledio ju je Dzejms I sin Marije, kraljice Škotske.

Anywho…Elizabet I je bila fascinantna istorijska ličnost koja je oduvek imala posebno mesto u filmskom svetu. Može se reći da je još jedino Kleopatri posvećena tolika pažnja. Prvi film o Elizabeti snimljen je davne 1912. godine. Bio je francuski nemi film, u kojoj je glavnu ulogu tumačila čuvena Sara Bernar. U starom Holivudu takodje su se snimali filmovi o Elizabet.Bile su to zašećerene romanse The Private Lives of Elizabeth and Essex (1939), i The Virgin Queen (1955) sa Bet Dejvis u glavnoj ulozi. Film Young Bess (1953) takodje se bavio Elizabetinim ljubavnim životom, a glavnu ulogu tumačila je Džin Simons. Bilo je naravno uvek filmova u kojima je Elizabet bila special guest star, dobra kraljica za koju bi svi njeni podanici dali život (npr Shakespeare in Love ( Džudi Denč u ulozi Elizabete).

Medjutim od 1998 godine kada je indijski reditelj Shekhar Kapur snimio Elizabeth sa Kejt Blanšet u glavnoj ulozi svet je zaražen Elizabetomanijom, a zahvaljući uspehu ovog filma, scenarista Majkl Herst odlučio je da napiše scenario za seriju ‘Tjudorovi’. Razlog zašto je film tako dobro prošao kod publike leži verovatno u činjenici da se izromansirana Elizabet prilično dopada savremenoj ženi. U Kapurovom filmu Elizabeth i nastavku Elizabeth: The Golden Age (2007) je predstavljena kao žena koja je bira da bude sama, kojoj ni jedan muškarac nije dorastao, koja je dovoljno jaka da ne bude nesrećna iako je usamljena, a pritom je potpuno posvećena svojoj zemlji i u svakom smislu too good to be true.

Zar nije Kejt Blanšet a fierce bitch koja je takvo osveženje pored wimpy žena u današnjem Holivudu? :)

Eh a koliko mi se dopala Kejt kao  Elizabet, toliko sam se razočarala u Kapurov prikaz Elizabete kada sam zaista pročitala siže njenog privatnog života i odgledala čarobnu BBC seriju The Virgin Queen..o kojoj..evo najzad reči.

U Elizabeth Robert Dadli, čovek koga je Elizabet zaista volela i koji je bio uz nju sve do svoje smrti prikazan  je kao nesigurni fićfirić  ( igra ga zgodni i talentovani Džozef Fajns koji se nekako ipak nije uklopio u ceo film) koji izdaje Elizabet i zbog koga se ona razočarava u muškarce i zatvara svoje srce za ljubav ( inače je govorila da ima muško srce..khem..). U nastavku filma Dadli se ni ne pojavljuje, a u nedostatku ljubavnog začina tu je izmišljena romansa izmedju ser Valtera Ralija koga igra Klajv Oven.

The Virgin Queen je prva mini serija posle scary Elizabeth R (1971) koja potpuno istinito prikazuje Elizabetin privatni život i Elizabet kao (ha..sad ću da zvučim kao Ameri kad daju intervju) osobu, a ne kao ikonu.

U ulozi Elizabet je engleska glumica An Mari Daf, koja se pokazala kao savršen izbor za queen of England. Moram priznatio da mi je u početku izgledala kao Sideshow Bob, ali ako duže vreme buljite u njeno neobično lice zapravo ćete provaliti da je žena zaista nekonvencionalno lepa. Pored toga zaista je moćna glumica tipa Vanese Redgrejv, samo ima u njenoj pojavi nema ničeg nametljivog i nije od onih glumica koje vam se svide na prvu loptu. Kada bih poredila An mari i Kejt Blanšet kao Elizabet rekla bih da mi se An Mari mnogo više dopada, jer mi se čini da je mnogo iskrenije i nepompeznije prišla ulozi nego Kejt.

Ulogu Roberta Dadlija igra glumac kome se ozbiljno divim i koji će čak imati i poseban post, Tom Hardi. Dadli je po svemu sudeći bio kompleksna i jaka ličnost ( a i zar bi ga Elizabet volela da je bio drugačiji). Elizabet i Dadli su odrasli zajedno. Njegova ženidba sa Ejmi Dadli, organizovana od strane njegovog oca, bila je prepreka da se Elizabet (kasnije kada je krunisana) uda za Dadlija. Dosta bračnih ponuda je odbijala. U ranijim godinama možda iz ljubavi prema Dadliju, a kasnije zato što nisu bile politički pogodne. Sve u svemu ostaje da je zaista volela Dadlija, ali je čudna činjenica da se nije udala za njega posle smrti Ejmi Dadli i pored neprihvatanja takvog braka od većine plemstva. Pisci serije  su takvu odluku objasnili  Elizabetinim strahom od intimnosti sa muškarcem ( u seriji je zaista bila kraljica-devica celog života). Naime, na Elizabet je veliki trag ostavila nesrećna sudbina njene majke Ane Bolen, čiju je giljotinu naredio Elizabetin otac Henri VIII. Stoga je Elizabet imala odbojnost prema braku i često je sumnjala u Dadlijevu ljubav. Ne tako loše objašnjenje ali  ne tako verovatno. Inače kraljičino devičanstvo je možda jedina stvar koja je fikcija u celoj seriji, sve ostalo se podudara sa istorijom. Medjutim platonska ljubav i čežnja Elizabet za Dadlijem su pun pogodak i nekako čine priču lepšom i tužnijom.

Kada je u pitanju Dadlijeva ljubav prema Elizabeti , ona možda u stvari i nije bila bez skrivenih namera  jer je i  sam Dadli želeo da se domogne vlasti ( njegovu porodicu su zvali ‘nekrunisani vladari Engleske’). Ali i pored toga može se reći da je voleo Elizabet i bio joj odan do kraja života ( umro je zbog srčanih problema). Na samrti joj je poslao pismo u kojoj se raspitivao za njeno zdravlje pominjući svoju bolest samo u jednoj rečenici i obećavajući kako će joj uskoro doći. Kraljica je to pismo stavila medju svoj nakit, napisavši na njemu His last letter..šmrc:( U kasnijim godinama Elizabete u njen život ulazi još jedan Robert, erl od Eseksa. Ne zna se tačno da li je on samo bio pastorak ili zaista sin Roberta Dadlija. Elem sa njim je Elizabet imala sredovečnu krizu i prilično ga je favorizovala, ali je on digao bunu protiv nje i završio svoj mladjani život na giljotijini..tough luck. Ulogu Roberta 2 igra Hans Mateson (igrao je Živaga u verziji ‘Dr Živaga’ sa Kirom Najtli). Hans nešto ne deluje na mene…Zato je tu Robert 1 i Tom Hardi:)

 

Stvar koja je tako divna u vezi sa ovom serijom je scenario. Za razliku od formalnosti ispunjenom Elizabeth R (mada znam da zadrti poznavaoci istorije preferiraju tu verziju) i čak i verzijom sa Kejt Blanšet i samim Tjudorovima u The Virgin Queen sam tekst zvuči savršeno prirodno i čak moderno imajući u idu da je radnja smeštena u XVI vek i da njihov način govora bio zaista nakićen dosadnim..majesty…na..na..na..’pričam a ništa rekao nisam’. Naravno sa druge strane rečnik im je bio bogatiji, pa to prija to my brain and ear :)

Nažalost serija nije zadobila priznanje kakvo zaslužuje jednostavno zbog činjenice da je prikazana u pogrešno vreme. Naime..bilo je previše Elizabete 2005 godine. BBC je odlučio da sačeka da Chanell 4 prikaže Elizabeth sa Helen Miren, Džeremi Ajronsom i Hju Dansijem. Verzija sa Helen Miren odnela je sve pohvale dok je  The Virgin Queen tek kasnije zadobila fanove.Meni se više dopada od verzije sa Helen Miren zato što mi je romantičnija i pokriva čitav njen život…

Na kraju ako ništa drugo seriju valja pogledati zbog fantastične muzike. Serija je dobila prestižnu nagradu Ivor Novello za najbolji soundtrack . Muziku je je Martin Fips, a pesme izvodi grupa Mediaeval Baebes. Glavna tema The Virgin Queen je u stvari deo pesme On Monsieur’s Departure koju je sama Elizabet napisala posle neuspešnih bračnih pregovora sa Vojvodom od Anžua.

I grieve and dare not show my discontent,
I love and yet am forced to seem to hate,
I do, yet dare not say I ever meant,
I seem stark mute but inwardly do prate.
I am and not, I freeze and yet am burned,
Since from myself another self I turned.

My care is like my shadow in the sun,
Follows me flying, flies when I pursue it,
Stands and lies by me, doth what I have done.
His too familiar care doth make me rue it.
No means I find to rid him from my breast,
Till by the end of things it be supprest.

Some gentler passion slide into my mind,
For I am soft and made of melting snow;
Or be more cruel, love, and so be kind.
Let me or float or sink, be high or low.
Or let me live with some more sweet content,
Or die and so forget what love ere meant.

Ove you tube fan fikcije nekad umeju da izgledaju kao špica za latinoameričku sapunicu, ali pesma je zaista divna:

Tu su već matori, ona propisno zabeljena a on smoren:)

 

 

 

 

Odbrojavanje: Tjudorovi

Mrtva sam…od kako diplomirah zanemarih virtual world, ali danas mi je dan za krokodilisanje i nadošlo mi da upotpunim ‘nikad dosta kostimiranih drama’ post, ali sa serijom postova ;) Slede The Virgin queen, Lost in Austen, The Take(ok nije kostimirano ali za moju dušu) i najzad divni Brideshead Revisited o kome  ću da pišem kad budem baš inspirisana, jer tu treba da integrišem i Lorensa Olivijea ;)

Nego da počnemo:

 The Tudors (2007-2010)

Tjudorovi su radjeni u irsko-kanadskoj koprodukciji ,a cela serija je snimana u Irskoj. Tvorac ove serije je Majkl Herst,  koji se proslavio kao pisac scenarija za filmove Elizabet (1998) i Elizabet : zlatno doba(2007). Kako su se oba filma o engleskoj vladarki pokazala kao veliki uspeh, Herst je odlučio da se zabavi Tjudorovima na malom ekranu i životom Elizabetinog oca- Henrija VIII-og. Kada je počelo prikazivanje Tjudorovih , serija je postigla veliki uspeh kod mladje publike, dok su je kritičari doživeli  kao svojevrsan blasphemy, kako serija obiluje scenama eksplicitnog seksa, nije baš potpuno istorijski tačna, a glumci izgledaju kao supermodeli. Istina je da serija jeste ciljano snimana za američko tržište i mladju publiku, sa sve sexy posterima i čak natpisom na jednom od njih ‘It’s good to be  king’ što je u stvari replika iz Smešne strane istorije Mela Bruksa. Ipak Mrs Lovett staje u odbranu Tjudorovih, jedan je od fanova serije i prihvata seriju kao highly entertaining period drama ;)

It's good to be king!

Snimiti četiri sezone o životu Henrija VIII nije lak zadatak. Za razliku od odlične HBO serije Rim u kojoj ima mnogo više istorijskog materijala za pravljenje ‘uzbudljivije’ serije, život Henrija VIII bio je značajan za Englesku zbog dva dogadjaja: uvodjenja protestantizma u Englesku i braka sa Anom Bolen sa kojom je imao ćerku Elizabet I, koja je možda najznačajniji monarh Engleske. To je dovoljno da se snimi film ili mini serija, ali ako govorimo o jednočasovnim epizodama onda se treba žestoko potruditi da bi serija zaista uspela. Iako po onome što sam čitala istorijska odstupanja nisu previše velika (a na kraju krajeva u svakoj seriji postoje), čini mi se da tvorci serije i nisu imali nameru da snimaju baš ozbiljnu istorijsku dramu, već su jednostavno iskoristili lik Henrija VIII za večnu temu o ljudskoj prirodi i o tome kako ona biva iskvarena kada čovek poseduje vlast i igra se Boga. Sa druge strane tu je i uvek zanimljiva i uvek eksploatisana tema religije i uloge koju ona ima u životu ljudi, koja nas dovodi  do pitanja Velikog Inkvizitora..da li su Hristova učenja u stvari preveliko breme za čoveka? Jer ono što je u Tjudorovima savršeno prikazano, (pogotovo u mnogo mračnijim, poslednjim epizodama) jeste da su pravi vernici retki, a da ima najviše ekstremnih katolika i ekstremnih protestanata, da je svako u svojoj sopstvenoj zabludi, a da pritom u svakom živi jedan starozavetni čovek  koji je sasvim daleko od slike i prilike Isusa Hrista.

Henrijevi brakovi, jesu pravo tabloidno štivo i verovatno razlog zašto je serija postigla veliku popularnost. Kome ne bi bio zanimljiv tip koji je od svojih šest žena dve poslao na giljotinu, a dve smestio gde mu je volja kad su ga smorile i bio velika napast kad su pitanju trudnoće i muški naslednik? Na veliku negativnu kritiku takodje je isprva naišao izbor glumca koji igra Henrija. Njega igra mladi Irac Džonatan Ris Mejers koji da..izgleda kao supermodel. Dok je sasvim izvesno da pravi Henri nije izgledao kao supermodel, istina je da i ne možemo da znamo kako je izgledao kad je bio mlad. Postoji Holbajnov portret Henrija, kad je već bio star i poznato je da je takodje u poznim godinama bio veoma gojazan, jer je imao povredjenu nogu i nije više mogao da bude fizički aktivan kao u mladosti. Zato ko kaže da Henri VIII nije bio zgodan kao mlad? Doduše imao je ridju kosu,što baš i ne govori u prilog njegovoj lepoti…samo moj ukus..Anyway, prvi glumac koji je igrao Henrija bio je genijalni engleski glumac Čarls Loton (The Private Life of Henry VIII, 1933), koji je bio gojazan i imao impozantnu pojavu, pa odatle i mit da svaki glumac koji ga igra treba da je big and strong, što priznaćemo Džonatan i nije. Medjutim, u celoj izromansiranoj priči o grešnom kralju Henriju, njegovoj oholosti i ljubavima, Džonatanovo lice koje je je jedan modni stilista nazvao ‘eternal spring’ sasvim se uklapa i teško da bi neko zaista gledao ovu seriju da neko drugo lice ubija toliku raju a i svoje prijatelje i supruge. Površno, ali tako tačno..I dare to say!

Posle turobnog, grešnog života Henri nam otvara dušu u poslednjoj epizodi, koja ima jednu predivnu sekvencu Henrijevog sna sa belim konjem na kome jaše smrt i mladim Henrijem koji ponosno gleda u sazveždje dok mu se konjanik približava. Bila je to dobra serija!

When we compare the present life of man on earth, with that time of which we have no knowledge, it seems to me like the swift flight of a single sparrow, through a banqueting hall on a Winter’s day.  After a few moments of comfort, he vanishes from sight, into the Wintery world from which he came.  Even so, man appears on earth for a little while.  But, of what went before this life, and what will follow, we know nothing.

The Tudors

Pročitala danas..malo Džeka K.

TO ĆE MI ZAUVEK OSTATI TAJNA

Nema načina da se izbegnu enigme.
Ulazimo u kafe s osmehom na licu
i sedamo za sto.
Onda nešto kasnije odlazimo, naše stolice škripe,
podižemo kapute i skupljamo svoje stvari
tužnih lica jer uvek je u pitanju isti stepen
polutuge koja je posebna vrsta tuge
koja nas obuzima kad provalimo da se obećanje
onog prvog – veselog trenutka našeg dolaska
nije obistinilo. A ako i jeste,
sve je tako brzo prošlo.
Naša lica govore. Mi sada napuštamo ovaj sto
koji je toliko obećavao.
Kratki život tog nasmejanog trenutka
ima isti nesvesni kvalitet orgazma i
u tom trenu u našoj duši događa se
FLEŠ
Tuga se nastavlja istog trenutka
kada neko od nas progovori
i kada krenemo ka izlaznim vratima – smejući se,
vraćamo eho na scenu naše
ljudske nesreće.
Izlazimo na ulicu u novi vazduh
koji nam svet nudi.
Ah to ludo srce svih nas.

Svet Emili Bronte

Often rebuked, yet always back returning

Often rebuked, yet always back returning
To those first feelings that were born with me,                                
And leaving busy chase of wealth and learning                                
For idle dreams of things which cannot be:

To-day, I will seek not the shadowy region;
Its unsustaining vastness waxes drear;
And visions rising, legion after legion,
Bring the unreal world too strangely near.

I’ll walk, but not in old heroic traces,
And not in paths of high morality,
And not among the half-distinguished faces,
The clouded forms of long-past history.

I’ll walk where my own nature would be leading:
It vexes me to choose another guide:
Where the gray flocks in ferny glens are feeding;
Where the wild wind blows on the mountain side

What have those lonely mountains worth revealing?
More glory and more grief than I can tell:
The earth that wakes one human heart to feeling
Can centre both the worlds of Heaven and Hell.

Emili Bronte ( 1818 – 1848)..jedina Bronte sestra koju volim, osoba odgovorna za moj veru u beskrajnu ljubav, srodne duše i opsednutnost tragičnim ljubavnim pričama. Iza sebe je ostavila jedan od najcenjenijih engleskih romana Orkanski visovi i zbirke pesama.

Isti jorkširski kraj opisan u Visovima, bio je i  njen dom. Tamo je zajedno sa sestrama Šarlot i En i bratom Branvelom, pisala priče i pesme o imaginarnoj zemlji Angria.  Bila je najpričljivije i najmaštovitije Bronte dete, ali izvan porodičnog kruga nije imala prijatelje. Kao odrasla volela je da posmatra i sluša druge ljude, ali je izbegavala druženje i bilo kakav prisniji kontakt sa njima. Moguće je da je Emili bilo jedina od dece koja zapravo nikad nije napustila imaginarni svet Angrie i da nije bilo nagovora njenih sestara Šarlot i En, zbirka pesma koju su pisale zajedno  Poems by Currer, Ellis and Acton Bell (1846) nikad ne bi bila ni objavljena, kao ni njen jedini roman Orkanski visovi ( 1847). Sve 3 sestre pisale su pod pseudonimom, zbog zazora koji su kritičari imali prema ženskim piscima. Njen pseudonim bio je Elis Bel. Emili je čak isprva odbila da otkrije svoj identitet posle izdvanja Orkanskih visova.

Njene sestre su mnogo više putovale i školovale se u inostranstvu, dok je Emili najsrećnija bila kad je u Jorkširu. Za njeno obrazovanje uglavnom je odgovoran njen otac koji je sa njom često vodio razgovore o književnosti i politici. Uzimala je privatne časove klavira i crtanja.

Posle smrti  njenog brata Branvela, pesnika i slikara koji poslednje godine svog života proveo ovisan o alkoholu i otudjen od familije, Emili Bronte se razboljeva od tuberkuloze i umire u 30oj godini.

Prilično štur opis njenog života? Veoma malo se zaista zna o njenom životu, a s obzirom na ono što se zna ( vodila prilično tih, povučen život  i volela više imaginarni svet od stvarnog ;)), biografi često izvode zaključke o njenoj ličnosti poredeći je sa glavnim  junacima Orkanskih visova. Jeste, jeste i meni se svidja da je tako zamišjam ;)

Davne 1847 kad su prvi put bili izdani, Orkanski visovi nisu bili cenjeni kao danas.  Sve do kraja 19og veka, roman Džejn Ejr Šarlot Bronte smatran je najboljim Bronte romanom. Medjutim, kritičari najednom počinju da stavljaju Emili Bronte iznad Šarlot i En, opisujući je kao usamljenog genija, intrigantnu individuu i slobodan duh. Naravno krenule su zatim brojne interpretacije Orkanskih visova, ali do dana današnjeg kad je reč o Visovima, kritičari nikako da se slože ni gde da ih svrstaju. Za neke je to samo ljubavna priča, dok je za druge mnogo više od ljubavne priče i nešto sasvim izuzetno u čitavoj engleskoj književnosti, ako ne i najbolji engleski roman.

Pročitah brojne interpretacije ali mi nekako nijedna ne pije vodu. Kao da se ceo roman previse komplikuje i izvode se skroz nelogični zaključci, a u stvari priča je jednostavna i lako vas može navesti da je otpišete kao samo jednu ljubavnu priču.Ali ono što čini roman posebnim jeste spiritualnost i snaga glavnih likova preko kojih Emili Bronte iskazuje svoje vidjenje sveta. Svet Hitklifa i Keti  je dečiji, imaginaran, oni simbolizuju biološku energiju ljudskog bića. Oni su pobeda ljudskog duha nad učmalom i dosadnom realnošću koja postoji u svetu Lintonovih i ujedno jedino što želimo da bude stvarno. Čini mi se da je Virdžinija Vulf najbolje rekla o geniju Emili Bronte:

‘She looked out upon a world cleft into gigantic disorder and felt within her the power to unite it in a book. That gigantic ambition is to be felt throughout the novel–a struggle, half thwarted but of superb conviction, to say something through the mouths of her characters which is not merely „I love“ or „I hate,“ but „we, the whole human race“ and „you, the eternal powers…“ ‘

Roman je zaista nadahnuto napisan, poetičan i mračan na momente, mističan a opet u čvrstom realističkom okviru. Ljubav &  socijalne razlike & religija & komunikacija i razumevanje & detinjstvo & patrijahalna familija..sve je to savršeno sklepala Emili u jednom romanu koji zauzima posebno mesto u mom srcu. Čitala sam ga 1999 za vreme sumornih dana bombardovanja..

Moj omiljeni  bajronovski junak Hitklif

Pored Ivana Karamazova, Raskoljinikova i Stavrogina upravo  je Hitklif jedan od mojih omiljenih muških likova u književnosti.

Hitklif je svakako najupečatljivija ličnost u Orkanskim visovima. O njegovom životnom putu kućepaziteljka Neli Din kaže ‘To je istorija kukavice u tudjem gnezdu’. Lik Hitklifa obavijen je misticizmom. Mi zapravo ništa ni ne znamo o njegovom poreklu i ranom detinjstvu, niti kako se kasnije obogatio i postao gospodin. Iako mu kače prideve animalan, okrutan, nemoralan Mrs Lovett je skapirala Hitklifa kao jedinog lika u knjizi koji ima odredjenu moralnu snagu i koji samo prividno deluje nehumano.Jeste, jeste..ima puno mržnje u Hitklifu, ali za sve su to krivi drotovi Hindli i onaj smorni Linton. Čak je i Ketrin bila bitch prema njemu, e onda je stvarno pukao. Njegova jedina tragedija je što nije mogao da se pomiri sa činjenicom da ga je ona izneverila, pa se malo svetio i kovao gadne planove protiv svih koji su ga ugnjetavali da bi na kraju skapirao kako nema nikakve poente u osveti.  Ali  bolje i  to nego da se zadovolji Izabelom Linton, ispija čajeve sa njom i smara se ceo život. Ako je već izdan, neka ostane djubre do kraja!Ja sam  uz njega 100% (ok malo je heavy bilo ono sa ubijanjem pudle..ali..let’s pretend it never happened).Doduše jednog trenutka sam se stvarno zapitala da nešto nije u redu sa mnom pošto sam se ja sa Hitklifom najviše identifikovala u celoj knjizi.

Eh..Boni Tajler me razume..’Total eclipse of the heart’..inspirisana ljubavlju Ketrin i Hitklifa..

‘The writer was inspired by Catherine and Heathcliff’s relationship in the novel „Wuthering Heights“. Theirs was an intense and passionate–but also self destructive and toxic–relationship. The song is about a love affair that draws you in and won’t let you go, even though it would be healthy to get away. The „total eclipse of the heart“ lines refer to the lover overshadowing one’s life so much that the sun’s light is blocked out, plunging the person’s heart in darkness.’ I hear ya Bonnie!

Moja 2 omiljena filmska Hitklifa

Lorens Olivije ( 1939)

Pa možda to nije sarkastični, mračni Hitklif kako ga većina zamišlja..dobro ni ja…(I like my Heathcliff more demonic ;))  ali meni je Lorens ipak divan : prek, zaljubljen, sa malom dozom otrova koju ispušta. Marija Kalas je jednom rekla za njegovog Hitklifa ‘a dream, a wonderful dream’..Prosto ne mogu da ne volim Hitklifa i da se ne saosećam sa njim, pa mi onda ovaj više Vajlerov Hitklif nego Emilin taman nekako prija…nema druge polovine knjige i dosadne dece koju je Hitklif muštrao iz osvete, samo Hitklif i Keti on the moors i romansi nikad kraja ;)

Tom Hardi (2009)

U najnovijoj BBC verziji, Tom Hardi je Hitklif kakvog sam zamišljala u knjizi, sa posebnom dozom  Brando energije. He nails it ;) Posebno kao stariji Hitklif, onako propisno osvetoljubiv i na ivici ludila. Od trenutka kad mu čuh glas..eto to je Hitklif, u svemu odgovara. Da je igrao u mnogo bolje izrežiranoj verziji iz 1992 gde bi mu bio kraj? Inače postajem njegov fan ( sjajan je u  BBC ‘The Virgin queen’ i britanskoj ‘the godfather’ mini seriji ‘The Take’ ;) ) Godine odanosti prema Olivijeu ne daju da bude na prvom mestu, ali..hands down najbolji Hitklif je Hardi ! Mada volim i Rejfa Fajnsa u verziji iz 1992..ali pošto baš biram..

Moj omiljeni citat iz Orkanskih Visova

Simon de Bovoar, francuska književnica and a great dame reče kako je ovaj citat = potpuno predavanje žene u ljubavi, stapanje njenog identiteta sa identitetom muškarca koga voli..ruku na srce nije to rekla u pozitivnom smislu..ali ajde ;) I kako Ketrin kaže:

‘Moje velike nesreće na ovom svetu bile su Hitklifove nesreće, a svaku sam osećala od početka, on je moja velika misao u životu. Kad bi sve ostalo nestalo, a on ostao, ja bih još uvek postojala; a kad bi on bio uništen a svi drugi ostali, svet bi mi postao sasvim tudj, činilo bi mi se da nisam deo njega. Moja ljubav prema Lintonu je kao lišće u šumi-vreme će je izmeniti, svesna sam toga kao što zima menja drveće. Moja ljubav prema Hitklifu liči na večite stene ispod površine; izvor malo vidljive radosti ali neophodne. Neli, ja sam Hitklif! Uvek, uvek mislim na njega, ne kao na neko zadovoljstvo, jer ni ja nisam uvek zadovoljstvo sama sebi, već kao na svoje sopstveno biće.’

Jedna od najlepših kompozicija Alfreda Njumana, čuvenog filmskog kompozitora

Dve fiktivne posete Tolstoju i Dostojevskom

Grlom u jagode – Tolstoj

Te 1828..rodio se Lav Nikolajevič Tolstoj na imanju Jasna Poljana u kraju Tula, nedaleko od Moskve. Prvi utisak prilikom posete Tuli : transportovani ste u jedan od Tolstojevih romana ili Puškinovih pripovedaka. Za razliku od Moskve u kojoj se u vazduhu može osetiti stres, nervoza i turobnost života našeg, Tula je mala oaza gde vreme sporije teče, a ljudi vas zaista gledaju u oči i osmehuju se.Da je pesma bila bi ruska verzija ‘What a wonderful world’. Bilo je to Tolstojevo utočište u kojem je kontemplovao, znojio se i pisao Anu Karenjinu i Rat i mir. 1910, već bolestan odlazi od kuće i umire od upale pluća na stanici Astapovo..

Njegov grob nalazi se u Jasnoj Poljani, mesto gde je sahranjen nazvano je Mesto zelenog štapića ( Tolstoj se kao dečak igrao sa bratom potrage za zelenim štapićem..a ko pronadje zeleni štapić nikad neće biti bolestan ili umreti).

Obeleženo mesto gde je bila kuća u kojoj se Tolstoj rodio

Tolstojeva kuća

Tolstojeva kuća, veoma posebna i dragocena kuća, prvenstveno iz razloga što ništa u njoj nije renovirano i menjano za razliku od većine drugih kuća muzeja. Sećam se da sam bila mirna kao mala buba kojoj je dato da se kači po Tolstojevim prozorima..Ne sećam se svega što je ruska vodičica pričala, ipak beše to pre skoro 5 godina. Ostala su mi u sećanju njegova mala radna soba, u kojoj je pisao Anu Karenjinu i Rat i mir, a kasnije je davao rukopis svoj ženi da sve to sredi kako valja..’and behind every great man, there has to be a great woman’. ;)

Njegova biblioteka bogata svakom knjigom koja mu je došla pod ruku..priče o posetama Gorkog, Čehova i Turgenjeva, učenju svih jezika i nesavladivog mu kineskog..sve te mi je nekako u magnovenju. Ono čega se ja sećam jeste velika Tolstojeva dnevna soba..njegova kći bi obično sedela i svirala klavir a Tolstoj bi u svojoj fotelji sedeo i tiho plakao slušajući muziku. E sad možda glupo zvuči ali meni tek tad kliknu..’kako volim Tolstoja!’. Ima jedan deo u ‘Mladiću’ Dost0jevskog, omiljenog mi pisca..kada se mladić govori starijem prostom čoveku sa sela ‘Ja u Vama osećam lepotu’. E tako ja ceo život tragam za tom suštinskom životnom lepotom i sva se ozarim kad pronadjem ljude koji je nose. Tako u tom trenu i u poseti Jasnoj Poljani osetih divni duh Tolstoja i zaista ga zavoleh. Setila sam se svog omiljenog dela iz Ane Karenjine..kada guvernanta Doline dece kazni dečaka ne davši mu kolač posle ručka, a njegova sestrica dolazi sa svojim kolačem i dok dečak plače govori mu ‘Ješćemo zajedno’. Ah lepote na pretek.i takva lepota se zaista, bez ikakvog preuveličavanja može osetiti na njegovom imanju.

Imanje Volkonski, dom Tolstojevog dede Nikolaja, pretvoren u školu za života Tolstoja

Grlom u jagode – Dostojevski

Moj odlazak u Peterburg prosto je bio sa namerom..ništa mene tu nije toliko interesovalo koliko da vidim dom Dostojevskog i mesta koja je voleo. Moj lajt motiv da je tada bilo te pesme, verovatno bi bio ‘I’m your biggest fan, I’ll follow you until you love me…’

Te 1821 rodjen je Fjodor Mihajlovič Dostojevski, otac egzenstencijalizma, najveći psiholog od svih pisaca, po nekima (i izmedju ostalih i mene male) najveći pisac koji je ikada živeo. U svet Dostojevskog prosto budete uvučeni ili ne. Ja sam uvučena onog trena kada sam počela da čitam Zločin i kaznu po drugi put u 17oj  godini..prvi put ne računam, bila sam premlada i preglupa. Iskreno njegove kjige su one kojima čovek treba da se vraća u životu i više puta iščitava da bi ih razumeo, ali recimo da sam ja neke svoje životne stavove izgradila uz Dostojevskog i njegove likove.  U Peterburgu sam baš i bila u tom periodu..zato je moja fiktivna poseta meni toliko draga.

U Peterburgu je Dostojevski živeo kada je bio mlad i iako se rodio u Moskvi, Peterburg je smatrao svojim gradom. U njemu je proveo i poslednje 4 godine svog života. Živeo je sa ženom i dvoje dece u malom stanu, koji je danas pretvoren u muzej. Stan se nalazi na uglu ulice Dostojevskog i Kuznečne ulice.

Ono što je za mene bilo razočaranje u samu sebe..bilo je ‘Eto Tolstoja, čiji nisam die hard fan..osetih tako divno, a ne mogu uopšte svog omiljenog ruskog čoveka da osetim :(‘..to ja onako spiritualno.  Dok čitam, volim ga i kao da se znamo Fjodor i ja, ali nikako ne mogu da ga zamislim da je zaista postojao.

Stan je zaista skroman, ali charming. Najveća soba pripada deci Dostojevskog,  u kojoj je uočljiv  portret devojčice i dečaka ( ali ne zaista njegove dece, već crno beli portret  dvoje dece koji gledaju jedno u drugo) i veliki kutak za igru i drveni konjić koga je napravio Dostojevski. Noću je pisao a danju spavao, ali kad god je bio odmoran svaki svoj trenutak posvećivao je deci i igrao se sa njima. Njegova ćerka Ljubov, kasnije se prisećala kako je sem što se igrao sa njima jako voleo da im čita Puškinovog ‘Viteza tužnog lika’, koga takodje u Idiotu recituje Aglaja knezu Miškinu.Trpezarija u kojoj su obedovali je  mala a odmah do nje nalaze se dve sobe: jedna manja soba njegove žene Ane sa  radnim stolom, gde je sredjivala  pravne stvari pošto je bila pravnik po obrazovanju i druga soba Dostojevskog, u kojoj je pisao i provodio većinu vremena. Tu je napisao Zločin i kaznu i Braću Kramazove. Već bolestan, drugi deo Braće Karamazova morao je da diktira supruzi, dok je on ležao na skromnom crnom ležaju na kome je i preminuo. Na zidu njegove sobe visi njegova omiljena slika Rafaelova ‘Sikstinska Madona’. Ista slika nalazi se i u Tolstojevoj sobi na njegovom imanju, ali deluje mnogo impozantnije i u delovima je.

U muzeju nisu bile dozvoljene slike koliko se sećam..a i da budem iskrena ne bih tu kliktala fotoaparatom..nekako mi nije bilo do toga…U Jasnoj Poljani mi je nekako bilo drugačije..tu sam vala bila kao Kinez kad dohvati fotoaparat. Moj paparaco instinkt proradio je kad sam izasla iz stana  i uputila se kao ‘Zločin i kazna’ mestima. Kad dodjoh u Beograd provalih na svoju nesreću da je bilo mnogo više takvih mesta, nego što sam ja obišla..glupi dzepni vodič! Elem, dva Raskoljnikova mesta:

Senski trg..tamo se Raskoljnikov često šetkao dok se premišljao to kill or not to kill..to nisam slikala jer je bilo prenagurano i delovalo kao Cvetkova pijaca..tako da nije bilo neke magije koju sam mogla da uhvatim na fotografiji. Senski most se zato nalazi tik pored trga i to je most sa koga Raskoljnikov želi da skoči kad se premišlja to be or not to be..

Inače mali skromni stan u kome je Raskoljnikov obitavao nalazi se u ulici odmah do ulice Dostojevskog. Ja sam bila smeštena (ne namerno) u hostelu u ulici Dostojevskog..

Naravno..reka Neva koja se nekoliko puta spominje u Zločinu i kazni..a i u pripoveci Bele Noći ( glavni junak se stalno sastaje sa Nastenjkom, devojkom u koju je zaljubljen pored Neve)

Tvrdjava Petropavlovsk..u kojoj je Dostojevski bio zatvoren kao mladić 1849 godine zbog učešća u liberalnom intelektualnom pokretu Petraševaca, za koje se sumnjalo da spremaju atentat na cara. Bio je osudjen na smrt, izveden na giljotinu, medjutim u poslednjem trenutku, kazna je promenjena..otposlat je u Sibir..i ostalo je istorija.

Hm..e sad nekima je morbidno..ja inače ne idem okolo po grobljima poznatih, niti me interesuje..ali mesto gde je Dostojevski sahranjen je zaista zanimljivo. To je groblje nekoliko ruskih umetnika ( Čajkovski, Glinka izmedju ostalih) koje se nalazi pored manastira Aleksandra Nevskog. Na nadgrobnoj ploči uklesan je citat iz Biblije korišćen u Braći Karamazovima :Ako psenicno zrno pavši na zemlju ne umre – ostace jedno , a ako umre – donece mnogo ploda „

Dostojevski & Tolstoj

Nikada se nisu upoznali iako su gajili duboko poštovanje jedan prema drugome. Dostojevski je nazvao Anu Karenjinu besprekornim umetničkim delom. Svome knezu Miškinu iz Idiota dao je ime Lav Nikolajevič. Često je govorio (i to sa pravom), da su Tolstojevi romani savršeni delom zbog toga što je Tolstoj imao vremena na pretek da ih prepravlja i ulepšava. Sa druge strane Dostojevski je bio siromašan, pisao je za novac i dokaz njegovog genija upravo je činjenica da jeste štancovao roman za romanom ali svaki je bez preterivanja remek delo.

Tolstoj je zamerao Dostojevskom što je previše sentimentalan prema svojim junacima i nazivao ga traljavim piscem, ali sa napomenom da je i jedna traljavo napisana strana Dostojevskog vrednija od mnogo knjiga tadašnjih pisaca. Roman Zločin i kazna, smatrao je previše predvidivim. Medjutim posle smrti Dostojevskog priznao je da je bio ljubomoran na umetnost Dostojevskog..ali ne i  na njegovo srce..jer kako neko može biti ljubomoran na nečije veliko srce? U pismu prijatelju napisao je da je istinski zaplakao kad je čuo za smrt Dostojevskog, ne zbog toga što je Rusija izgubila velikog pisca, već zaista dobrog čoveka.

Poslednji roman koji je Tolstoj čitao su Braća Karamazovi. Knjiga se i dalje nalazi na stočiću pored njegovog kreveta u kući u Jasnoj Poljani.  Interesantno je to što se čuvena rečenica kojom se završava Ana Karenjina, izgovorena od strane Ljevina ( u čijem liku se prepoznaje dosta Tolstojevih osobina i verovanja) ‘U Boga verujem ali u kog Boga ne znam ‘može zaista pripisati Tolsoju. On je bio vernik ali u ‘my way’ stilu..odbacivao je crkvena učenja, Hristovo božanstvo, ideju o začeću Bogorodice, ideju o zagrobnom životu. Verovao je u Hristova propovedanja i smatrao da samo ovaj život imamo, u kome treba da se ponašamo u skladu sa tim propovedanjima. Crkva  ga je smatrala raskolnikom. Izgleda kao da je do kraja života tragao za odgovorom u kog Boga veruje. Dostojevski je nasuprot Tolstoju prihvatao crkvena učenja i ideju o zagrobnom životu, a svoju ideju o vaseljenskom hrišćanstvu u potpunosti je izložio upravo u Karamazovima.

Moj omiljeni citat Dostojevskog : Lepota će spasiti svet…izmedju redova..mi treba da spasavamo lepotu.

Trenutni nasumični favoriti Mrs Lovett

Facebook smara..tamo ne mogu da razradjujem ovakve stvari do detalja..u stvari od kako imam blog sve me manje FB interesuje..ah moja površnost i potreba da elektroprezentujem svoj svet..

1. Pesma ‘I heard it through the grapevine’..u prevozu, dok šetam i buljim u ljude…nemam pojma zašto ali Marvin Gaye i psihodelični soul je jedina pesma koju sam slušala do iznemoglosti a da je nisam potpuno izgustirala!

2. Knjiga koju danas ne ispuštam iz ruku, uz svu pripremu za letovanje..tj smaranje oko kupovine mleka za telo itd..Dnevnik Nižinskog..najzad nadjoh..poslednji primerak, čekao mene malu u Delfi knjižari..živeli Delfi!..Dodatak mojoj kolekciji ‘Tragične ličnosti koje volite’..Ah Nižinski..

3. Dilan Tomas i Vilijam Batler Jejts..divni ljudi u čijim se stihovima davim..

Malo Dilana..

And death shall have no dominion

And death shall have no dominion.
Dead mean naked they shall be one
With the man in the wind and the west moon;
When their bones are picked clean and the clean bones gone,
They shall have stars at elbow and foot;
Though they go mad they shall be sane,
Though they sink through the sea they shall rise again;
Though lovers be lost love shall not;
And death shall have no dominion.

And death shall have no dominion.
Under the windings of the sea
They lying long shall not die windily;
Twisting on racks when sinews give way,
Strapped to a wheel, yet they shall not break;
Faith in their hands shall snap in two,
And the unicorn evils run them through;
Split all ends up they shan’t crack;
And death shall have no dominion.

And death shall have no dominion.
No more may gulls cry at their ears
Or waves break loud on the seashores;
Where blew a flower may a flower no more
Lift its head to the blows of the rain;
Though they be mad and dead as nails,
Heads of the characters hammer through daisies;
Break in the sun till the sun breaks down,
And death shall have no dominion.

Trunčica Vilijama..

Clothes of Heaven

Had I the heavens’ embroidered cloths,
Enwrought with golden and silver light,
The blue and the dim and the dark cloths
Of night and light and the half-light,
I would spread the cloths under your feet:
But I, being poor, have only my dreams;
I have spread my dreams under your feet;
Tread softly because you tread on my dreams.

4. Traženje slobodnih ljuljaški po parkovima..da ne bih dobila ‘kobilo!’ pogled od roditelja koji žele da posade decu na ljuljaške..mada ga i nisam često dobijala..fini su ljudi ;)

5. Torta sa piškotama…juče pravila za zakasnelo proslavljanje rodjendana..danas dokrajčila..singin’ ain’t this life so sweet..;)

6. I nezaobilazni La Vie En Rose i maštanje o Parizu…

 

When I was just a little girl…part I

..ne nije Doris Dej…mnogo sam volela knjige i filmove ;)

Evo nekoliko mojih imaginarnih drugova iz detinjstva :

1. Stara ruska bajka o Vasilisi Prekrasnoj.

Inače bila sam bajkomanijak sve do 8 godine, ali  i još uvek sam ;) Tata mi je često pričao bajke pred spavanje, ali to mi nije bilo zanimljivo, pa me je čovek onda odveo u Boško Buha koje je tada bilo super pozorište za decu. Tada sam se i navukla na pozorište…Elem da bih sama bila u svom fairy svetu, zainatila sam se i naučila  rano da čitam, oko 5 godina, mislim da sam imala ( dobro imam i starijeg brata koga sam volela da kopiram pa je to ubrzalo dosta stvari). Moja omiljene bajke bile su ‘Bajke iz celog sveta ‘-  komplet knjiga koji je moja sestra imala, pa sam ih stalno uzimala i čitala kad sam bila u poseti kod nje..a to je bilo često ;) Sreće moje medju njima je bila i Vasilisa Prekrasna koju sam pre čitanja i gledala u Boško Buha i  zaljubila se u carevića Ivana koga je tada igrao Goran Šušljik ( o divna vremena!). Vasilisa je princeza na koju je bačena kletva, pa je pretvorena u žabicu,a kletva će biti skinuta tek kad se neko zaljubi u nju. E sad ko drugi do divnog carevića..posle mnogo ‘jutara koja su pametnija od večeri’ , ‘preciznije 7 gora i mora’ ..kletva je skinuta i oni su živeli zajedno do kraja života. Eh a jedino što mi je bilo još zanimljivije od čitanja i gledanja bajki bilo je kad sam ih sama smišljala..i tata i ja smo jednom zajedno smislili Snežana i sedam patuljaka 2 ;)

2. Crvene čizmice

Zaslužuje da se pomene..mada nikako ne mogu da provalim ime filma na ruskom. Čini mi se da smo mi to preveli Crvene čizmice, a ko zna kako se film stvarno zove. Jedina osoba koja se seća filma je moja drugarica iz gimnazije, pa smo čak po Moskvi bezuspešno tražile film..:( U pitanju je dečija  ruska bajka o devojčici koja živi sa mamom i starijim bratom. Jednoga dana njen brat nestaje i ona polazi u potragu za njim. Ne bi živa ostala od veštice i još nekih gadova da nije bilo njenih crvenih čizmica..dotle seže moje sećanje, pošto su taj film pustili možda samo jednom na prvom kanalu, ja snimila ali…brat presnimio..life’s a bitch ! Kao mala sam tako želela da imam crvene čizmice..

3. Diznijevi crtaći

Živeli zauvek ! Stari Diznijevi crtaći su mi topili srce..a politika mi je bio omiljeni kanal, pogotovu subotom od 12 ..Kao baš mala volela sam užasno Malu sirenu i Uspavanu lepoticu, a posle sam zavolela Aladina za kojeg držim da je najbolji Diznijev crtać i Lepoticu i Zver. Bambi mi je uvek bio mnogo tužan..a i danas mi je tužan kad pomislim na njega…Eh da ne postanem sentimentalna..moj omiljeni negativac..Ursula iz Male sirene i najbolja pesma…Poor unfortunate souls

The men up there don’t like a lot of blabber
They think a girl who gossips is a bore
Yes, on land it’s much preferred
For ladies not to say a word
And after all, dear, what is idle prattle for?

Volela sam i WB crtaće previše no što je zdravo..možda zato i volim najviše Aladina jer me podseća na mešavinu diznijevske topline i WB ludog humora.

4. Prva prava knjiga -‘Kraljević i prosjak’ Marka Tvena..a da budem surovo iskrena, imala sam 6 ili 7 godina, zainatila sam se da je pročitam i još kao naučim latinicu..ali fabulu uopšte nisam pratila..izbor je pao na knjigu jer je prema mom mišljenju bila ‘debela’. I tako se u stvari nikad nisam nešto uživela u celu priču, znam samo da sam stigla do kraja. Sećanje na to mi je upropastilo celu priču pa ni kasnije nisam htela da je pročitam kako treba a ni crtać nisam volela. A ovo behu prijatelji ?..Zanela sam se..e pa sem bajki, narodnih i divnih tužnih Andersenovih..moj novi prijatelj postala je Margaret Mičel..i to je bio prvi pravi roman koji sam pročitala ( izvini Tvene bila sam mala i nisam čitala već trčala maraton sa tvojom knjigom), a posle sam pročitala Orkanske Visove..mm..e posle toga negde u 13oj godini vadim sve što je bilo na policama i biram da se upoznam sa my lifelong prijateljem Dostojevskim i gomilom drugih Rusa..koji zaslužuju poseban post.

5. Filmovi koje sam gledala too young da ni meni nije jasno kako ih se sećam..u stvari čega se sećam

Gone With The Wind..kad sam ga prvi put gledala imala sam osećaj kao da gledam nešto zaista bitno i grandiozno..možda zbog kostima, rata i činjenice da traje kao gladna godina. Prvo sam gledala film, pa kasnije čitala roman pa tek onda gledala film i razumela šta gledam.Pošto mislim da sam imala najviše 5 kad sam ga prvi put gledala..i teško sam izgurala do kraja..sleeping habits a kid has.. Od tada datira  moja ljubav prema Vivijen Li, jer je ona ( Kanye West’s voice) the best dame and actress ever! A sad..čega sve nema na youtube..ovo je trejler parodija..Gone With the Wind With Vampires…

It  Started With Eve

Malo poznata screwball komedija sa divnom Dinom Darbin i engleskim genijalnim glumcem Čarls Lotonom. Čarls Loton igra matorog bogataša koji na samrti želi da upozna verenicu svog sina. Prava verenica te večeri nikako nije mogla da stigne, jer je bila u drugom gradu, a u pitanju su minuti. Zato njegov sin unajmljuje devojku koja će biti njegova verenica barem na tih nekoliko minuta. Ali..stari bogataš ipak ne umire,a poprilično mu se dopada lažna verenica..kao i svima nama i njegovom sinu..Iz opisa zvuči kao kučka a nije, ali mi ne idu ovi sižei ;) When I was just a little girl I asked my mother..can I be Deana Durbin when I grow up?

Arsenic and old lace..otkrih svoju ljubav prema uvrnutim komedijama..i prema Keri Grantu..Dve bakice koje iz milosti truju  usamljene starce kupinovim vinom sa trunčicom arsenika , a sahranjuje ih u podrum njihov nećak koji misli da je Tedi Ruzvelt, tek oženjeni drugi nećak koji pre nego što odlazi na medeni mesec otkriva šta se  se sve dešava i pošto je jedini normalan u celoj priči odlučuje da sredi situaciju..Ali tu je i poseta njegovog brata koji je pobegao iz zatvora i ludog doktora, pratioca njegovog brata koji mu je napravio novo lice.. Najbolji film Frenka Kapre a i Keri Granta..s tim što Keri nije voleo ovaj film.mislio je da se suviše preglumjuje u njemu. Kad bolje razmislim Keri je baš bio friend kad bejah mala..ovaj film, Bringing up baby, Penny serenade, neki film sa njim i Sofijom Loren u kom ona igra dadilju..,ma ima ih…obožavam čoveka..;)

Gledala i staru pozorišnu predstavu sa Oliverom Marković i Tajanom Lukjanovom..a jedva čekam novu da gledam sa Goricom Popović i Sekom Sabljić.

The Heiress…kraj ovog filma ostao mi je zauvek urezan..gledala sam film zajedno sa sestrom, a samo ga se ja sećam a ona je starija od mene..uvrnuto..i ovog puta mnogo mala sam bila..Olivija de Haviland u ulozi bogate ali mišaste devojke koju niko ne primećuje i koju rodjeni otac ubija u pojam poredeći je sa njenom pokojnom majkom koja je bila sušta suprotnost. Ali jednog dana zgodni Montgomeri Klift dolazi i zavodi je..dok se otac ne umeša i otkrije njegove prave namere. Ipak Olivija je baš zapela (u stilu Paris Hilton ‘I want him..I want him..but Ms Hilton that’s somebody’s child’ morala sam da ubacim) i hoće da pobegne sa Montijem razbištinjena, što se Montiju baš i ne svidja…pa je napušta. Nekoliko godina kasnije Olivija je ogorčena  bogata usedelica i u stvari ženska verzija svog oca..cold bitch that doesn’t forgive anything! Monti se vraća sa pričom da nije hteo da je odvoji od oca tra la la…Dogovaraju se da se sad venčaju i Monti odlazi po kofere i dolazi do njene kuće, medjutim kuca na vrata, ali ona su zaključana..i tako očajnički kuca na vrata..i onda lupa..a Olivija samo što ne počne da peva I will survive..Ma mora da je Glorija Gejnor gledala ovaj film.

Go on now go walk out the door
just turn around now
’cause you’re not welcome anymore
weren’t you the one who tried to hurt me with goodbye
you think I’d crumble
you think I’d lay down and die

Pa ja nisam nešto bila srećna krajem..ako će Olivija da ode i hekla u sobi ceo život..Pored svega Monti je odigrao lik na takav način da može da se raspravlja o njegovim pravim namerama i o tome da li je Olivija zatvorila vrata gadu ili osobi sa kojom je možda i mogla da bude srećna..Ok, kad sam bila mala bilo mi je krivo samo zato što je on previše lep da bi mu vrata bila zatvorena..tek kasnije sam razmišljala o filmu ;)

6. Volela sam Neven, Zorana Radmilovića u Pričama iz Nepričave, stare Fore i fazone sa Mirom Karanović i njenim ‘sestro slatka’,  Metlu bez drške i lik Vesne Trivalić..a mislila sam da je Gala Videnović najlepsa na svetu…a da i Veru Čukić kad kaže ‘Brankice, sine, igraćeš se kad porasteš’

7. Volela sam Sudar Titana ili kako sam ga ja zvala Pegaz..;) Puštala sam ga iznova i iznova svima koji su me čuvali i bili ili nisu bili raspoloženi za grčku mitologiju..a u Perseja sam bila zaljubljena..dugo..dugo..Eh a šteta..pogledala sam film nedavno i stvarno je loš, na stranu što 80tih nije bilo specijalnih efekata..film je stvarno loš..ali ja ga još uvek volim! Ah mit bajka..dajte mi sve!

8. Volela sam plašljivog Lava iz Čarobnjaka iz Oza..ma ceo Oz sam volela..Pa evo i blog je dobio ime po putu od  žute opeke kojim Doroti i njen Toto i prijatelji moraju ići da bi našli the wonderful wizard of oz..because..because..because..because..because of the wonderful things he does..;)  Inače, stvarno sam se plašila (kao i sva deca verovatno) zle veštice, a da ironija bude veća, glumica koja je igrala vešticu, Margaret Hamilton je bula luda za decom i čak je  jedno vreme pre nego što je postala glumica radila kao vaspitačica u obdaništu. A posle veštice, deca bi je prepoznavala i nisu htela da joj pridju…

To be continued..;)

Kad se posle dužeg vremena iskreno osmehnete

Pročitah ‘Pismo Katarini’..i izmami mi iskren osmeh, kao mali dizač samopouzdanja, energije, vere u ljude, hoću da ćućorim sa Marčelom koji je bio tako divan da svojoj unuci sroči ovo pismo ;) (Marčelo Bernardi bio je poznati italijanski pedijatar i psiholog)

Draga Katarina,

predložili su mi da ti napišem pismo i ja sam prihvatio, jer ovo što imam reći tebi odnosi se i na sve tvoje vršnjake, ustvari sve vas koji ćete 2000. godine imati oko 20 godina. Kad budeš čitala ovo što ti sada pišem, mene više vjerovatno neće biti. Zato, ovo pismo ima i vrijednost testamenta, jer mislim da drugi neću pisati, budući da ti ne mogu ostaviti ništa osim – sjećanja.

Ne želim te savjetovati niti upozoravati, niti bodriti, niti učiniti bilo šta što je slično tome. Mnoge savjete, dobre ili loše, već si imala prilike čuti i mnoge ćeš tek čuti, pa sumnjam da bi ti i moj doprinos u tom pogledu nešto pomogao. Zato ću se i zadovoljiti da ti ovdje izrazim svoje misli,
osjećanja i uvjerenja.
Ponavljam, sjećanje je jedino bogatstvo koje ti mogu ostaviti. Sjećanje na jednu osobu koju si, vjerujem, voljela i to nezavisno od njene vrijednosti, što smatram još važnijim. Ko zna šta ćeš ti raditi kroz 20 godina. Ko zna kakva ćeš biti. Ko zna da li ćeš i tada, kao danas, biti inteligentna, nježna, hrabra, ponosna, iskrena, inventivna, puna smisla za šalu. Nadam se da hoćeš, ali je sigurno da će svijet učiniti sve da ti pomogne da izgubiš te lijepe osobine. Protiv tebe udružiće se mnoge sile, a naročito jedna – strah.

Strah od izolacije i zamjeranja društvu, strah od siromaštva, strah od neuspjeha, od obaveze i odgovornosti, od borbe, od samoće, strah od ljudi, strah od smrti. Čini mi se da je strah najteža bolest koja ugrožava čovječanstvo i, očito, sredstvo koje osigurava uspjeh svakoj ucjeni; osnovni instrument pomoću kojega se svako može prisiliti da se prilagodi određenoj situaciji, ma kakvo da je zlo u pitanju. Strah je najbolji put na kojem se svako može prisiliti da se odrekne vlastite autonomije, nezavisnosti i, na kraju, slobode. Sad se ničega ne plašiš i to za mene predstavlja veliko zadovoljstvo. U tebi još ne zapažam znake onih strahova koje samo odrasli umiju usaditi u glave djece. Volim te promatrati kako sama stičeš iskustva, kako se krećeš po mračnoj sobi, kako proučavaš insekte i životinjice u prirodi, kako pokušavaš pomilovati psa lutalicu ili mirno prilaziš nepoznatim ljudima. U ovom svijetu, ti i tvoji vršnjaci predstavljate pravu utjehu i, naravno, nadam se da će to vječno trajati, da ćeš uvijek ostati takva, plemenita i borbena, sigurna i jaka, ponosna i ljupka. Ako u tome uspiješ, imaćeš, po mom mišljenju, sve uslove da izabereš pravi put.
Mogu ti reći, bar što se mene tiče, da sam sve ne baš sretne odluke u životu uvijek donosio pritisnut strahom i nesigurnošću. Jednom prilikom, pošto si mi ručicom pokazala četvrtinu mjeseca, objasnila si da je slomljen. Zatim si me uvjeravala da si ti to učinila i pokazala si mi kako si učinila: uhvatila si ga objema rukama i snažno tresnula o zemlju. Imala si tada 18 mjeseci. Ustvari, tvojoj mašti i mašti tvojih vršnjaka nema granica. Uvjereni ste u svoju nesalomljivost, svemoć. Vjerujete da možete izmijeniti svijet. Pretjerujete. Ali, odrasli pretjeruju u drugom smislu. Oni su “praktični”, “realni”, “konkretni”. Vidjećeš: govoriće ti da je svijet oduvijek bio takav i da će takav uvijek biti. Govoriće ti da je oduvijek bilo bogatih i siromašnih, da je oduvijek bilo bijede, odatle i gladi, privilegija, ropstva, rata. Govoriće ti da je svako ko je nešto pokušao izmijeniti išao pravo u propast. Sasvim su lišeni mašte. Čak i nade. Ako nešto već nije ostvareno, reći će ti da je to nemoguće ostvariti. Da je čovjek sazdan tako, da je društvo takvo, da je svijet takav. I reći će ti da je mirenje sa stanjem jedina razumna stvar. I prilagođavanje, isto tako.
Ako i kroz 20 godina budeš posjedovala kreativnost i samopouzdanje kojima raspolažeš danas, i ako im odgovoriš da se, uz volju, sve može mijenjati, naročito položaj ljudi; ako im odgovoriš da se svijet može zasnivati na osjećajnim odnosima umjesto na novcu; ako im odgovoriš da treba razmišljati o svijetu koji se sastoji od ljudi, a ne od gazda i sluga; ako im tako odgovoriš, reći će ti da je sve to samo jedna utopija.
U tvojoj kući 2000. godine biće još uvijek, bar se nadam, stvari koje su pripadale tvojim djedovima, njihovim roditeljima, njihovim djedovima i roditeljima njihovih djedova. Biće tu knjiga, slika, namještaja, predmeta svake vrste, crteža, rukopisa, fotografija, svega što je pripadalo generacijama koje su prethodile tebi. Stvarčica bez vrijednosti, ako hoćeš, ali svjedočanstava duge istorije čiji si i ti dio bila i prije nego što si se rodila.
Tradicija. Po meni, ne treba to sve baciti. I tradicija ima svoje značenje, mada ne ono koje joj se najčešće daje. Prije svega, smatra se da je tradicija pravilo koje treba uvijek i svuda slijediti, kao skup običaja i navika koje treba netaknute sačuvati i u sadašnjosti i u budućnosti. Ja, opet, smatram da vrijednost tradicije nije u tome, već u nečemu sasvim drugom; tradicija, kao i sve što se odnosi na prošlost, treba isključivo služiti kao polazna tačka da se učini i više i bolje, znači drugačije. Iranski filozof Džubran rekao je: “Život se nastavlja, ne zaustavlja se na juče.” Mi se, međutim, očajnički hvatamo za juče, i onda tradicija postaje teret koji nam ne dopušta da napredujemo, zatvor iz kojega ne možemo izaći. Čak to i ne želimo, jer budućnost, nepoznato, novo, drugačije, izazivaju – strah.
Eto, ta se riječ opet vraća. Reći će ti da je strah osjećaj koji obuzima svakoga. Da, tačno je. Ali, strah svakoga ne uništava. Tebe neće, naprimjer, i ne samo zbog tvog dječijeg neznanja, već zato što si sva okrenuta stvarima i ljudima koje voliš, osvajanju i progresu, svijetu. Ukratko, ti si izvan i iznad si svoje ličnosti. Oni koji, i kada odrastu, ostanu takvi, mnogo su jači od bilo kakvog straha.
Ovo su, kao što sam ti u početku rekao, moje misli i osjećaji koji me obuzimaju dok se igram s tobom. Ovo pismo, koje ti ostavljam, samo je djelić mog života. Učini od njega, naravno, samo ono što ti sama budeš željela.

Tvoj djed

Stari dobri grčki mitovi

Danas sam se setila Dedala i Ikara…Svi znamo priču..Dedal je bio vrhunski pronalazač, neimar, vajar, a Ikar njegov sin.  Izgradio je lavirint za Minotaura po naredjenju kralja Minosa. Da se priča o lavirintu ne bi proširila,kralj Minos je zatvorio je Dedala i Ikara, a kontrolisao sve puteve i brodove. Da bi pobegao sa ostrva Dedal je napravio krila za sebe i Ikara, uvezao je pera zajedno, veća je osigurao koncima, a manja voskom. Pre nego što otpočeše let, Dedal je upozorio Ikara da ne leti previsoko jer će sunce otopiti vosak, ali ni prenisko jer će morska pena natopiti krila. Ikar nije slušao oca i leteo je sve više i više, dok na kraju Sunce nije otopilo vosak, krila se raspala a Ikar je pao u more i utopio se. Dedal je večno krivio sebe i svoj izum sa smrt svog sina.

Svaka priča ima pouku, ali meni su omiljene pouke grčkih mitova..Ne leteti suviše visoko jer precenjuješ sebe – rezulatat nezadovoljstvo sobom, neprihvatanje stvarnosti. Ne leteti suviše nisko jer potcenjuješ sebe – rezultat opet nezadovoljstvo sobom i što je možda gore, svest da možemo da damo više od sebe, samo ništa ne radimo povodom toga. Ovo je samo jedna pouka koja se može izvući iz mita..ono što je najbolje kod svih grčkih mitova je što postoji bezbroj interpretacija i svako može izabrati onu koja mu najviše godi!

Kad smo kod grčkih filmovanih mitova, kad sam bila mala, na televiziji se davala dečja serija Pripovedač. Starac je pored kamina, nama deci i svom pomalo iritantnom kučetu pričao bajke i grčke mitove. Serija je radjena početkom 80tih, scenario je odličan. Pisao ga je čuveni britanski reditelj Entoni Mingela. Hvala Bogu na pirateriji..kad budem imala decu imaću spremne diskove, a hvala i youtube što mogu da se sad podsetim i mita o Dedalu i Ikaru ;)