Pročitala danas..malo Džeka K.

TO ĆE MI ZAUVEK OSTATI TAJNA

Nema načina da se izbegnu enigme.
Ulazimo u kafe s osmehom na licu
i sedamo za sto.
Onda nešto kasnije odlazimo, naše stolice škripe,
podižemo kapute i skupljamo svoje stvari
tužnih lica jer uvek je u pitanju isti stepen
polutuge koja je posebna vrsta tuge
koja nas obuzima kad provalimo da se obećanje
onog prvog – veselog trenutka našeg dolaska
nije obistinilo. A ako i jeste,
sve je tako brzo prošlo.
Naša lica govore. Mi sada napuštamo ovaj sto
koji je toliko obećavao.
Kratki život tog nasmejanog trenutka
ima isti nesvesni kvalitet orgazma i
u tom trenu u našoj duši događa se
FLEŠ
Tuga se nastavlja istog trenutka
kada neko od nas progovori
i kada krenemo ka izlaznim vratima – smejući se,
vraćamo eho na scenu naše
ljudske nesreće.
Izlazimo na ulicu u novi vazduh
koji nam svet nudi.
Ah to ludo srce svih nas.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s