What was eating Montgomery Clift ?

‘The sadness of our existence should not leave us blunted, on the contrary–how to remain thin-skinned, vulnerable and stay alive?’ Montgomery Clift

Montgomeri Klift je moj omiljeni glumac svih vremena. Nema nikog u filmskog delu srca Mrs Lovett sem Monti Klifta. Da živim u Americi i imam svoj posao snova – filmski istoričar, verovatno bih smarala sve okolo esejima i istraživanjima o njemu. Ovako mi ostaje piskaranje o njemu.

Svi su čuli za Marlona Branda i Dzemsa Dina, ali za Montgomeri Klifta čuo je mali broj ljudi van kruga filmskih zaludjenika. Brando se i danas smatra filmskim bogom, čovekom koji revolucionizovao način glume  u američkom filmu. Smatra se da pre Branda glumci nisu zapravo glumili već da su iznova i iznova igrali jedan isti lik, a da su 50te godine i Brando doneli pravu glumu, potpuno stapanje glumca sa likom i traganje za istinom koju lik nosi. Ja nisam potpuno saglasna sa tim..ali u nekom drugom postu..

Anyway tako je Brando ušao u istoriju kao najveći filmski glumac 20og veka i utabao put De Niru, Paćinu, Dastinu Hofmanu..pa sve do Edvarda Nortona i Di Kapria. A u stvari ma koliko Brando bio divan glumac, njegov pristup glumi i nije sasvim originalan. Glumac na koga se on ugledao i divio bio je Montgomeri Klift. Ista priča je sa Dzemsom Dinom, koji je čak imao običaj da zove Montgomeri Klifta samo da bi mu čuo glas iako se nisu lično poznavali..Klift je samo mislio da je Dzems Din weird..Naravno ljudi pominju i Klifta kao jednog od značajnih glumaca iz 50tih godina 20og veka, ali ja mislim ne dovoljno. So to set the record straight…par redaka o značaju Klifta u filmskom svetu i njegovoj tragičnoj priči.

Monti je bio rodjen davne 1920 godine u Omahi, malom američkom gradu, gde mora da ima nešto posebno, pošto gomila poznatih ličnosti, izmedju ostalih i Marlon Brando, potiču iz njega. Ali detinjstvo u stvari nije ni proveo u Americi, već putujući po Evropi sa majkom, bratom i sestrom bliznakinjom. Njegova majka je bila nepriznata aristrokratkinja. Naime, njeni pravi roditelji su je dali na usvajanje i tek kad je bila starija saznala je istinu o svom poreklu. Od tada je bila odlučna da dodje do svoje prave porodice koja će je priznati. Smatrala je da svoju decu treba da gaji kao male aristokrate, ali koliko god bilo lepo progovoriti i francuski i nemački sa 5 godina, toliko je bilo heavy da se klinci ne druže ni sa kim i budu upućeni samo jedni na druge..mnogo godina na kauču..Elem, da ovo ne bi preraslo u Kasandru, dovoljno je reći da je Monti mrzeo svoje detinjstvo i nije imao baš sjajan odnos sa majkom do kraja života. Kada je para za baškarenje po Evropi nestalo, Kliftovi se vraćaju u Ameriku, a Monti služi kao ticket meal familije, pošto je već sa 13 godina počeo da radi kao muški model..beše toliko lep ;) Svoju strast prema glumi rano je otkrio i njegov talenat je odmah primećen. Već sa 16 godina igrao je na Brodveju i nije bilo sumnje da je klinac poseban. Montiju je idol bio Lorens Olivije, obožavao je pozorište, nije ni razmišljao o Holivudu i govorio je kako želi da ima ‘the most fruitfull life a man can experience’. Svi su ga obožavali, bio je šarmantan, imao uvrnut smisao za humor i bio jako inteligentan, ali u isto vreme niko ga zapravo nije poznavao i izgledalo je kao da se u njemu odvija neki drugi, tajni život koji niko ne može da otkrije. Više puta je odbijao ponude iz Holivuda za snimanje filmova, dok najzad  tek  u 27oj godini nije pristao da potpiše ugovor sa filmskim magnatima, ali pod uslovom da sam bira filmove koje će snimati i reditelje sa kojima će raditi, što bukvalno nikom sem Keri Grantu nije pošlo za rukom u starom Holivudu.

Njegov prvi film bio je jedan od najboljih vesterna ikada, ‘Red River ‘sa Dzonom Vejnom u glavnoj ulozi. To je bila prava revolucija filmske glume. Dok Dzon Vejn kao predstavnik stare garde deluje sirovo i gotovo isto u svakoj sceni, Kliftov lik je iznijansiran i gotovo poetičan, hipnotišući. U još jednom remek delu ‘A Place in the Sun i kasnije u ‘From Here To Eternity’ Klift pokazuje svoj najbolji kvalitet..mogućnost da zaiista učini da gledalac satima posle filma razmišlja o liku koji je odigran a ne o tome kako je odigran, ma koliko briljnatan glumac bio. U tome je (za mene) glavna razlika izmadju Branda i Klifta. Kod Branda uvek pamtim performans, Brando nameće svoju personu hteo to ili ne, a Klift je povučeniji i kako je Karl Malden primetio, on ostaje u senci lika a zbog toga mnogo puta biva previdjeno koliko je u stvari odličan glumac.

I tako slava nije zaobišla Montgomeri Klifta, pozorištu se nije vratio..moja teorija je da je nije ni mogao pošto je već tada imao zdravstvenih problema i dugo ostajao u bolnici..a za pozorište glumac mora biti zaista zdrav i fizički snažan. Klift je sa druge strane zaradio u Meksiku neku čudnu boljku koja mu je uništila imunitet i imao je kolitis i još neke male gadove. ..A prema Holivudu je ostao hladan i bio u stvari prvi glumac koji je imao cool stav..’ja sam glumac a ne filmska zvezda’. Zato nikad nije odlazio na holivudske svečanosti, nije visio sa holivudskim zvezdama , mrzeo je publicitet i većina njegovih prijatelja su bili sasvim obični ljudi. Bila je doduše jedna filmska zvezda koja je bila njegov doživotni prijatelj..Elizabet Tejlor. Izgledali su kao blizanci i zaista su se voleli, ona je po svemu sudeći bila zaljubljena u njega a on je bio..pa..neodlučan. U više navrata govorio je kako je ona jedina žena koju će ikada voleti i srodna duša, a sa druge strane imao je veze i sa muškarcima. I tako dodjosmo do tačke o kojoj svi koji ga danas pominju bespotrebno psihijatrišu..Montgomeri Klift je bio biseksualac i uglavnom se to pominje kao uzrok njegove nesreće u životu..bio je kako kažu podeljen, kontradiktoran ,a svoju biseksualnost je mrzeo i želeo je da ima ženu i decu a opet se nije usudjivao na taj potez. Mrs Lovett se ne usudjuje da izvodi takve zaključke i ostaje na tome da zaista ne zna šta je izjedalo Montgomeri Klifta.

U Holivudu je Klift bio kao stranac koga su svi voleli i divili mu se, ali niko ga nije kapirao..a on je postajao sve povučeniji  i razočaraniji u svoj život i filmove koji su mu nudjeni. Pre nego što je došao u Holivud poverio je prijatelju kako želi da kao Dostojevski u ‘Zapisima iz podzemlja’, dodje do dna covekovog da bi se kasnije uzdigao i na taj način bio bliži otkrivanju tajne koja je čovek…a smatrao je ( i sa pravom) da za to baš i nema priliku u Holivudu koji je prevshodno bio ‘the entertainment industry’.

I.. početak kraja za Montgomeri Klifta bila je saobraćajna nesreća prilikom vraćanja sa zabave koju je Elizabet Tejlor pripremila u njegovu čast dok su snimali drugi zajednički film. Verovatno da nije bilo Elizabet Tejlor koja je uspela da se uvuče u olupinu od njegovih kola i da izvadi iz njegovog grla izbijene zube na kojima se davio ( respect Liz! ) Montgomeri Klift ne bi preživeo te noći i kako god to zvučalo postao bi legenda kao Dzems Din. Ovako, Monti je preživeo ali mu celo je lice bilo unakaženo i neverovatno je da zapravo i nije imao plastičnu operaciju posle nesreće već su hirurzi učinili sve da mu se lice zapravo ne promeni već samo da mu crte lica znatno ogrube ( ok zvuči glupo ali stvarno je tako..neka rekonstruktivna operacija je u pitanju). Leva strana lica mu je ostala zauvek paralizovana, izgubio je mladalački izgled ali je ipak ostao začudjuće lep..

Iznutra Montgomeri Klift je govorio kako je zapravo ostao sve vreme ista osoba. Samo je sada ta neobjašnjiva tuga koja mu se ogledala u očima postala očitija. On je postajao sve nesigurniji i počeo da pije i da potpuno zavisi od lekova protiv bolova koje je uzimao jer nije prolazio dan a da ne oseća neki nivo bola u telu zbog saobraćajne nesreće. Njegova velika tuga jednim delom je zasigurno bila to što više nije mogao da glumi kao nekada. Nije mogao uopšte da koristi glavni alat svakog glumca  – lice.  Jedino što je ostalo nepromenjeno su njegove oči..sve se ogledalo u njegovim očima. Fascinirajuće je to da su njegove uloge posle nesreće možda čak i bolje od ranijih, jer je neka unutrašnja snaga zračila iz njega i divnih melanholičnih očiju. Ali opet.. nije mogao u potpunosti da se realizuje kao glumac a u privatnom životu nije mario ni za šta. Malo prijatelja je zaista ostalo uz njega do kraja, malo je bilo onih koji su podnosili njegove učestale ekscentričnosti i dečije ponašanje. U 45 godini umro je od srčanog infarkta, bio je sam, neosiguran i upravo je trebalo da snimi svoj četvrti film sa Elizabet Tejlor za koji je ona založila svoj novac samo da bi mu bila pružena prilika da ponovo glumi.

I tako ovaj post ne opravda svoj naslov jer kao ni u slučaju Merilin Monro ni Vivijen Li, zapravo ne znam i ne usudjujem se da dajem zaključke šta ih je činilo tragičnim figurama. Znam da me nešto privlači kod tragičnih ličnosti..there’s something about sadness..

Bila je ovo gomila retro žute štampe i ja kako uzdišem za idolom!

A moram i još neke stvari da dodam:

Dve poznate rok pesme su posvećene Montgomeri Kliftu ‘The Right Profile’ The Clash i ‘Monty got a raw deal’ REM

Montgomeri Klift je voleo dzez, Elu Ficdzerald i Frenka Sinatru ( posebno pesmu I’ ve got the world on a string)

Dao je poznati nadimak Elizabet Tejlor Besi Me..po pesmi ‘Besame mucho’

Bio je jedan od retkih američkih glumaca sa kojim su strani reditelji želeli da rade : Felini i De Sika sa kojim je i snimio film ali je loše primljen

Obožavao je Merilin Monro i govorio kako je najbolja glumica sa kojom je ikada radio

Patio je od insomnije i zaspivao tako što je smarao ljude preko telefona u pola noći i recitovao im nemačku poeziju ( a tako bi se divno družili..evo ni ja nikad ne mogu da spavam)

Nazivao je Marlon Branda silom prirode i kada je Brando imao zastoj u karijeri uvek je govorio kako će se vratiti veći neko ikad. Brando je sa druge strane poštovao Klifta i čak dolazio da ćućori sa njim posle nesreće da bi se vratio i počeo opet da glumi. Neposredno nakon toga snimili su zajedno Young Lions u kojem nemaju nijednu zajedničku scenu

Hičkok je govorio kako bi I Confess sa  bio mnogo bolji film da su mu dali da snimi kraj kakav je hteo, sa vešanjem nevinog sveštenika  koga je igrao Klift, zato što on uvek izgleda kao  da mu je andjeo smrti na ramenu (kad ga Hičkok ušije sa ovakvim rečenicama..)

Bio je idol Robertu De Niru, Dastinu Hofmanu, Leonardu Di Kapriu, Danijelu Dej Luisu, Dzoni Depu i verovatno još gomili…

Lik Edvarda Nortona u filmu 25th hour nazvan je Monti Brogan po Montgomeri Kliftu

Moj omiljeni filmovi Montgomeri Klifta: A Place In The Sun i The Heiress ;)

* jedna od najboljih scena u filmovima,beskrajno parodirana (npr u Simpsonovima) da nekad ne mogu više ni ozbiljno da je shvatim, zbog  toliko iritantne  Šeli Vinters da i meni dodje da je utopim u jezeru, ali Monti je i dalje divan i napeto je..A Place in the Sun

 http://www.tcm.com/mediaroom/index.jsp?cid=116199

4 reagovanja na What was eating Montgomery Clift ?

  1. Nisam mnogo znala o Montgomeriju sem za zanimljivu “vezu” sa Elizabetom. Za njen herojski postupak medjutim tek kod tebe saznajem. Stvarno, kao sto kazes, respect. Ovaj tvoj post me je sada inspirisao da potrazim neke njegove filmove. Licno volim Dina mnogo vise nego Branda i to ne zato sto je umro mlad and in such a way, niti zato sto me Brando malo plasi ;0) vec jednostavno mislim da je ostavio tako mnogo u tako malo filmova, te da je bio izuzetno talentovan i pametan i na drugim poljima stvaranja. By the way imam jednu stranu Felix Nadar Room na blogeru gde stavljam stare fotografije, razne ali ima i staroga Holivuda pa ako te interesuje pogledaj.

    PS crkoh od smeha na recitovanje nemacke poezije u sred noci :) ))

    • Eh divnooo..drago bi mi bilo da Monti stekne novog fana ;) Ja ih rangiram 1. Klift 2. Brando 3. Din
      Dzemsa obozavam u ‘East of Eden’ i u potpunosti se slazem da je bio izuzetno talentovan, ko zna sta bi bilo da je snimio jos filmova a i mogli bismo da parimo oci jos vise ;)
      Sve vezano za stari Holivud je gozba za mene, narafski da cu pogledati ;)

  2. Kada biste znale koliko mi je bzvz sada da konstatujem da sam ja, u (relativno) zrelim godinama, gledala samo Branda, te da se svrstavam u gorenavedenu gomilu…ali ne zadugo, I promice :)

    • ;) ) To mora podhitno da se menja ! Moj savet je poceti sa ‘A place in the sun’ koji je radjen po romanu ‘Americka tragedija’ Teodora Drajzera, a posle zaciniti stvari sa ‘The Heiress’ ( to je prva adaptacija romana ‘Washington Square’ Henri Dzejmsa);)

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s