Nekoliko redaka o Normi Dzin

‘ To have survived, she would have had to be either more cynical or even further from reality than she was. Instead, she was a poet on a street corner trying to recite to a crowd pulling at her clothes.’  Arthur Miller

Norma Dzin Bejker aka Merilin Monro…bila je zvezda, postala legenda, bila je i i dalje je jedinstvena. Ne pristajem na teoriju o Normi Dzin kao priglupoj plavuši na barbituratima koja nije znala šta želi u životu i koju smaknuše Kenedijevi. Kao i o svemu drugome Mrs Lovett hoće da piše the whole (well maybe a bit romantic ) truth and nothing but the truth.

Norma Dzin je bila ‘the misfit’ u našem malom surovom svetu.Od kada? Od rodjenja verovatno. Kako ne biti pored mentalno nestabilne majke, nekoliko hraniteljskih porodica, ranog seksualnog zlostavljanja ? Almodovar bi imao pune ruke posla kad bi snimao film o Normi Dzin. Od malena je bila daydreamer, potpuno u svom malom svetu za koji je govorila da je tako divan jer u njemu sam sebi možeš da postaviš granice. Holivud, Dzin Harlou i filmovi bili su savršen beg od realnosti, a Holivud nije ni slutio ko o njemu mašta.

Počela je kao starleta, imala dve tri male uloge u kojima za divno čudo nije bila prestavljena kao dumb blonde..medju njima su Don’t Bother to Knock i Niagara.  Ali glumeći u komedijama kao što su How to Marry a Millionare, Some Like It Hot (jedan od najboljih filmova ikada..just sayin’),  The Seven Year Itch, počela je da dobija uloge glupih plavuša i nikako nije mogla da ih se oslobodi. Kao što to obično biva lik je poistovećen sa glumicom i svi su mislili da znaju Normu Dzin, a ona naravno kao i svi mi nije ni sama znala sebe. 

Njeni prijatelji, režiseri, glumci kažu da je bila potpuno drugačija nego likovi koje je igrala. Imala je sjajan smisao za humor, bila jako inteligentna, bila avid reader i jako šarmantna ali i tajanstvena, stidljiva i uvek više u svom make believe svetu nego u stvarnosti. Za komediju je bila zaista nadarena,  imala je sjajan comic timing i uvek izgledala kao da se i ona sama zabavlja.

If I play a stupid girl and ask a stupid question I’ve got to follow it through. What am I supposed to do – look intelligent?

Htela je da razbije kalup, da je publika i kritičari ozbiljno shvate kao glumicu. Htela je decu, htela je život..ali nekako se izgubila u Holivudu i svemu što on nosi, ili nečem sasvim drugom, nečem mnogo dubljem. Da je bila malo gluplja, malo površnija,  malo manje komplikovana..bila bi srećna. Ali ona je i sama primetila kako želi sreću ali ko je u ovom životu uopšte srećan?

Jedini lik za koji verujem da jeste skica Norme Dzin jeste u Hjustonovom filmu ‘The Misfits’. ‘The Misfits’ je film radjen po scenariju Artura Milera i govori o otudjenosti čoveka od prirode, od drugih ljudi, o usamljenosti. To je bio poslednji film Norme Dzin. Bila je u lebdećem stanju, često je zaboravljala tekst, bila je kao mali barbiturat, ali u svakoj sceni je savršena. Sa njom je u filmu igrao  još jedan real life misfit Montgomeri Klift, koji je inače uvek bio kučka kad se radi o drugim glumcima. Imao je zamerke na skoro sve glumce, ali kad je reč o Normi Dzin on joj je jedini zaista odao počast rekavši kako je divna, intuitivna glumica. Drugi glumci velikim delom izvajaju svoj lik pre nego što se snimi scena, tako da pravoj – zajedničkoj glumi nema mesta, ili jednostavno reaguju na druge glumce ali to nekako otaljavaju, kao da sve zanatski odradjuju. Norma Dzin je zaista reagovala, osluškivala druge glumce, u svakoj sceni drugačije. Ja verovati Montiju Plus gotivim to što je Sonji Savić bila omiljena glumica.

Ne znam ko je  ubio Normu Dzin, ne znam da li se Norma Dzin ubila, ne znam zaista šta ju je mučilo..ovo bejah ja u ulozi psihijatra i gomila nasumičnih misli o tome šta me fascinira kod nje. Znam da volim njene tužne oči, detinji osmeh i njen glas. I gomilu njenih citata koji mi ulepšavaju dane.

Imperfection is beauty, madness is genius and it’s better to be absolutely ridiculous than absolutely boring.

The real lover is the man who can thrill you by kissing your forehead or smiling into your eyes or just staring into space.

 I don’t mind living in a man’s world, as long as I can be a woman in it.

 

 It’s not true that I had nothing on. I had the radio on. 

 

I don’t mind being burdened with being glamorous and sexual. Beauty and femininity are ageless and can’t be contrived, and glamour, although the manufacturers won’t like this, cannot be manufactured. Not real glamour; it’s based on femininity. We are all born sexual creatures, thank God, but it’s a pity so many people despise and crush this natural gift. Art, real art, comes from it, everything.

 

I knew I belonged to the public and to the world, not because I was talented or even beautiful, but because I had never belonged to anything or anyone else.

 

Love and work are the only two real things in our lives. They belong together, otherwise it is off. Work is in itself a form of love.

 

I’m selfish, im patient, and a little insecure. i make mistakes, out of control, and at times hard to handle. but if you can’t handle me at my worst, you sure as hell don’t deserve me at my best.