Nekoliko klasika

1. One, Two, Three (1961)

Because, because, because, because…režije jednog zaista duhovitog tipa Bilija Vajldera (Some Like It Hot, Sunset Blvd, Irma La Douce, The Apartment), glume Džejmsa Kegnija, šarma Pamele Tifin, ismevanja kapitalizma, fašizma, amerikanizma i još mnogo toga

Any world that can produce the Taj Mahal, William Shakespeare, and Stripe toothpaste can't be all bad.

2. Suspicion (1941)

Manje poznatiji Hičkokov film i njegova prva saradnja sa Keri Grantom i Džoan Fontejn. Džoan je dobila Oskara za ulogu nesigurne devojke koja se udaje za šarmantnog lovca na miraz, ali ubrzo počinje da tripuje da će je on ubiti i uzeti sav njen novac. Film bi bio bolji da je to istina, ali i ovako je veoma napeto i sasvim zadovoljavajuće.

I think I'm falling in love with you, and I don't quite like it.

3. What Ever Happened To Baby Jane?

Prilično bizaran film o dve sestre, bivše filmske zvezde koje žive u velikoj holivudskoj vili, izolovane od sveta, usmerene jedna na drugu. Jednu igra Bet Dejvis, a drugu Džoan Kraford (mislim da je dovoljno, to je kao staviti dve afričke životinje u ring).

Blanche: You wouldn't be able to do these awful things to me if I weren't still in this chair. Jane: But you *are*, Blanche! You *are* in that chair!

4. The Trial (1962)

Franc Kafka &Orson Vels & Entoni Perkins. Orson je prilično dobro skontao beznadje svih nas Jozefa K. i Entoni Perkjins nije mogao biti bolji izbor za glavnu ulogu.  Orson je The Trial smatrao svojim najboljim filmom.

It's true, you know. Accused men are attractive. Not that being accused makes any immediate change in a man's personal appearance. But if you've got the right eye for these things, you can pick out an accused man in the largest crowd. It's just something about them, something attractive.

5. The Awful Truth (1937)

Prvi od tri filma u kojima je Keri Grant igrao sa svojom, pored Grejs Keli, omiljenom partnerkom Irenom Dun. Slatka screwball komedija o njujorškom bračnom paru koji je prosto neodoljiv. Smatra se da je to film u kome je Keri Grant izdefinisao svoju screen personu.

You've come back and caught me in the truth, and there's nothing less logical than the truth.

6. Wild River (1960)

Najpotcenjeniji film Elije Kazana, koji sa godinama postaje sve bolji. Elija Kazan smatrao je Wild River svojim najličnijim filmom. Poetičan i dirljiv, uglavnom zbog Kazanove režije, senzibiliteta mlade Li Remik i glume post accident Montgomeri Klifta (pored The Misfits, ovo je jedini film u kojem je čak i neprimetno da je imao nesreću i da mu zaista nije bilo lako da glumi).

I'm leaving here, with you or without you, but I want you to know something... I'd be a good wife for you. A DAMN good wife. I'm smarter than you in some ways and I know what's good about you and I know what's bad and I'm not afraid to tell you... I have two children who love you. They love you and I love you... and you're not easy to love, but you do need someone... and I love you. I love you, I love you.

7. Portrait Of Jennie (1948)

Omiljeni holivudski film Luisa Bunjuela sa predivnom Dženifer Džons i uvek odličnim Džozefom Kotenom. To je surreal ljubavna priča o mladom slikaru koji svoju inspiraciju nalazi u Dženi, misterioznoj devojci koja se pojavljuje sporadično u njegovom životu.

Jennie Appleton: How beautiful the world is Eben! The sun goes down in in the same lovely sky. Just as it did yesterday, and will tomorrow. Eben Adams: When is tomorrow, Jenny? Jennie Appleton: Does it matter? It's always. This was tomorrow once.

8.  Leave Her to Heaven (1945)

Jedan od omiljenih filmova Martina Skorsezea Leave Her to Heaven je pravi mali dragulj. Priča o opsesivnoj ljubavi i mladoj ženi koja je spremna na sve da bi zadržala her man. 

There's nothing wrong with Ellen. It's just that she loves too much

9.  You Can’t Take It With You (1938)

Feel good movie Frenka Kapre ( It’s a Wonderful Life, Arsenic and Old Lace) sa Džimi Stjuartom i Džin Artur o lepoti malih stvari i besmislenosti materijalističkog načina života.

Tony Kirby: ...It takes courage. You know everybody's afraid to live. Alice Sycamore: You ought to hear Grandpa on that subject. You know he says most people nowadays are run by fear. Fear of what they eat, fear of what they drink, fear of their jobs, their future, fear of their health. They're scared to save money, and they're scared to spend it. You know what his pet aversion is? The people who commercialize on fear, you know they scare you to death so they can sell you something you don't need.

10.  The Children’s Hour (1961)

Zaista interesantan film jednog od mojih omiljenih reditelja Vilijama Vajlera (Wuthering Heights, Roman Holiday) o problematičnoj studentkinji u ženskom internatu koja optužuje dve učiteljice za lesbianism. Budući da su ovo šezdesete, ovo je zaista bila big fuss. Glavne ženske uloge igraju Odri Hepbern i Širli Meklejn.

Mrs. Lily Mortar: God will punish you. Martha: He's doing all right.

11. Twentieth Century (1934)

Screwball klasik Hauarda Hoksa (ha moj omiljeni Bringing up Baby) sa briljantnim Džonom Barimorom i awesome Kerol Lombard kao ekscentričnim glumačkim parom.

Oscar Jaffe: When I love a woman, I'm an Oriental. It never goes. It never dies. Lily Garland, aka Mildred Plotka: Phooey. Oscar Jaffe: Love blinded me. That was the trouble between us as producer and artist. Lily Garland, aka Mildred Plotka: So that's what it was, was it? How about your name in electric lights bigger than everybody's, and your delusion that you were a Shakespeare and a Napoleon and a Grand Lama of Tibet all rolled into one

A little bit of Elvis

S vremena na vreme volim da ponovo slušam Elvisa. Prvi disk koji sam kupila kada sam bila mala bio je Elvisov. Čak sam gledala i njegove filmove, koji su zaista trash ali ipak, to je – Elvis. Za mene i milione autostopera širom sveta Elvis je legenda i nikad neće umreti. Postoji nešto magično i prelepo u njegovom glasu, načinu na koji je pevao gospel i bio jednostavno živ. 

Blue Moon- ovo mi je omiljena verzija (ne znam zašto, ali setim se Dejvida Linča kad je slušam). Treba mi zagrljaj posle ove pesme.

Blue moon,
You saw me standing alone,
Without a dream in my heart,
Without a love of my own.

Blue moon,
You knew just what I was there for.
You heard me saying a pray for
Someone I really could care for.

Blue moon,
You saw me standing alone,
Without a dream in my heart,
Without a love of my own.

Blue moon…
Without a love of my own.

'He had total love in his eyes when he performed. He was the total androgynous beauty. I would practice Elvis in front of the mirror when I was twelve or thirteen years old.' K.D. Lang..I hear ya!

Svi koji vole Elvisa znaju da je čovek više voleo da peva gospel i romatične pesme u stilu Love Me Tender, a ne one brze rane radove, ali ipak način na koji je pevao ove brze je awesome! Moja omiljena (dobro, jedna od omiljenih) je RIP IT UP :)

'A lot has been written and said about why he was so great, but I think the best way to appreciate his greatness is just to go back and play some of the old records... Time has a way of being very unkind to old records, but Elvis' keep getting better and better.' Huey Lewis

 Medju favoritima je takodje i A Little Less Conversation i Suspicious Minds. Moja Elvis playlist je pozamašna, ne biste verovali šta sve mogu da iskopam. Na primer Girls, Girls, Girls!. Yup,toliko o mom feminizmu:

Girls, big and brassy,
Girls, small and sassy,
Just give me one of each kind
I’m just a red blooded boy
And I can’t stop thinkin’ about
Girls! Girls! Girls! Girls!…but that’s just Elvis

'It was like he came along and whispered some dream in everybody's ear, and somehow we all dreamed it.' Bruce Springsteen

To be continued…ali kao tekst (kao racionalno i potkovano Elvis znanjem, dobro ne racionalno).

A small (but sweet) tribute to Audrey Hepburn

After so many drive-in waitresses becoming movie stars, there has been this real drought, when along came class; somebody who actually went to school, can spell, maybe even plays the piano. She may be a wispy, thin little thing, but when you see that girl, you know you’re really in the presence of something. In that league there’s only ever been Garbo, and the other Hepburn, and maybe Bergman . It’s a rare quality, but boy, do you know when you’ve found it.

-Director Billy Wilder  about Audrey Hepburn-

Odri Hepbern je bila jedinstvena, krhka, draga, šarmantna, prelepa i inspirativna.  Bila je izuzetak u holivudskom poor unfortunate souls svetu. Nije imala tragičnu sudbinu kao Vivijen Li, nije bila neshvaćena kao Merilin Monro, nije bila lepotica poput Rite Hejvort, nije bila glamurozna poput Elizabet Tejlor niti se trudila da bude tough kao Ketrin Hepburn. Od trenutka kako smo je videli u Roman Holiday njen lik je ostao u našim romantičnim srcima, bila je nežna i prirodna, tiha i ispunjena životnom radošću.

Pored svih ovih idolatarija koje napisah, nikako da se upustim u pisanije o Odri. Imam neki čudan osećaj da je suvišno bilo šta pisati o njoj,  da je previše toga i napisano o njoj kao modnoj ikoni, glumici zlatnog doba Holivuda i njenom radu za UNICEF, a opet kao da sve te pohvale nisu ni toliko potrebne koliko je samo lepo gledati neki od njenih filmova, biti zamišljen nad njenim likom i inspirisan njenom ženstvenošću i unutrašnjom lepotom.  Odri je jedna od onih ljudi zbog kojih je svet izgledao divniji i nema nikoga u njenoj ligi, ni ranije, ni sada.

Audrey Hepburn sings La Vie En Rose, Sabrina

Nothing is impossible, the word itself says 'I'm possible'! - Audrey Hepburn

I'm an introvert... I love being by myself, love being outdoors, love taking a long walk with my dogs and looking at the trees, flowers, the sky. - Audrey Hepburn

If my world were to cave in tomorrow, I would look back on all the pleasures, excitements and worthwhilenesses I have been lucky enough to have had. Not the sadness, not my miscarriages or my father leaving home, but the joy of everything else. It will have been enough. - Audrey Hepburn

'm like cat here, a no-name slob. We belong to nobody, and nobody belongs to us. We don't even belong to each other. Holly Golightly (Breakfast at Tiffany's)

Sada, cinici možda ne vole ovu pesmu, ali ja mislim da je baš divna, ona mi baš rasterava hate. To je bila pesma koju je Odri volela da čita svojoj deci, napisao ju je Sem Levinson i većina je zna.

For attractive lips, speak words of kindness.

For lovely eyes, seek out the good in people.

For a slim figure, share your food with the hungry.

For beautiful hair, let a child run his or her fingers through it once a day.

For poise, walk with the knowledge that you never walk alone.

People, even more than things, have to be restored, renewed, revived, reclaimed and redeemed; never throw out anyone.

Remember, if you ever need a helping hand, you’ll find one at the end of each of your arms.

As you grow older, you will discover that you have two hands, one for helping yourself, the other for helping others.

The beauty of a woman is not in the clothes she wears, the figure that she carries or the way she combs her hair.

The beauty of a woman must be seen from in her eyes, because that is the doorway to her heart, the place where love resides.

The beauty of a woman is not in a facial mode but the true beauty in a woman is reflected in her soul. It is the caring that she lovingly gives the passion that she shows. The beauty of a woman grows with the passing years.

If I'm honest I have to tell you I still read fairy-tales and I like them best of all. Audrey Hepburn

My Fair Lady, Loverly

In praise of Joss Whedon’s awesomeness

Džos Vedon je moja platonska ljubav! Ove ozbiljne crushes ostavljam za zgodne glumce, zato što sam esteta..dobro NE, već  zato što sam girly iskreno govoreći. Umesto da razglabam o Džosu i njegovoj biografiji, bolji su quick facts i izlivi obožavanja. Iskrena da budem, upravo sam se vratila sa časa italijanskog i duša mi spava, nije da otaljavam nego mi je sladje da kačim linkove i nešto malo ispišem.

Zašto volim Vedona:

Kreativnost u izobilju, uvrnuti humor i hrabrost da isprobava nove stvari na televiziji. Za one koji možda ne znaju ko je ovaj divni čovek, u pitanju je reditelj kultnih serija Buffy the Vampire Slayer i Angel, manje poznatih Dollhouse i Firefly i neverovatno popularnog web mjuzikla Dr Horrible’s Sing Along Blog.

Za one koji misle da su Buffy i Angel tinejdžerske vampirske priče – so wrong! Provedite barem pet minuta uz obe serije i shvatićete da su to serije koje su zaista duhovito i inteligentno napisane (ok, samo možda ne ceniti Bafi po prvoj sezoni). Sami kreatori popularnog Dr Who i the very awesome How I Met Your Mother su veliki fanovi ovih serija i Vedonovog sjajnog humora. Vampiri su samo metafore za veće teme koje Vedon obradjuje u ovim serijama. Pisala sam o tome u jednom članku, da se ne ponavljam Vampiri u Holivudu – od Nosferatua do romantičnog ideala. Bafi je prva dramedy,  serija koja je uspela da neprimetno i uspešno kombinuje tešku dramu i komediju (čak i mjuzikl u jednoj epizodi) i tako utaba put za druge serije sličnog tipa, kao npr Veronica Mars. Naravno, nije samo Vedon odgovoran za sjajne momente u seriji, već i tim pisaca koji je kasnije pisao za serije 24 i Grey’s anatomy. Obe serije, doživele su kultni status i imaju veliki respect kod dosta cenjenih kritičara, kao što je Rodžer Ebert, ali zbog konzervativnosti i ne znam čega još nikada nisu osvajale Emi nagrade (njah koga briga uopšte, ni Baza Lurmana ne nominovaše za Oskara, blasphemy).  

Prva ludačka TV pomama za romantičnim vampirom...eat your heart out Twilight!

p.s. ako kliknete na sliku iznad uvidećete da sam tragično romantična, mislim ako niste do sada (mada sam ja Bafi & Spajk fan zapravo, ali dobro bilo je trenutaka..)

 Moja omiljena Buffy epizoda, Storyteller.  Preporuke : Something Blue, Hush, Once More With a Feeling, Tabula Rasa

Moja omiljena Angel epizoda, The Girl in Question

Bafi kod mene ima prednost, zbog omiljenog mi vampira i Billy Idol wannabe (u seriji je zapravo Bili ukrao look od njega) lošeg, zatim reformisano dobrog Spajka. Best of Spike & Buffy.

What's this? Sittin' around watching the telly while there's evil still afoot? It's not very industrious of you. I say we go out there and kick a little demon ass! What, can't go without your Buffy, is that it? Let's find her! She is the chosen one, after all. Come on! Vampires! Grrr! Nasty! Let's annihilate them, for justice, and for... the safety of puppies... and Christmas, right? Let's fight that evil! Let's kill something! Oh, come on!

Tu je i čuveni Whedon slanguage (sad sebe zamišljam sa onim nerds iz Amerike što rade po video klubovima i čapre ceo dan o nečemu do čega nikom nije stalo sem njih):

Music of pain–Tunes to sulk by; country music (e.g., Patsy Cline’s „I Fall to Pieces)

PRINCESS MARGARET–Overly effeminate British male (e.g., Wesley)

(TO) SCULLY–Explain paranormal activity with scientific rationale homage to Dana Scully of The X-Files („I cannot believe that you of all people are trying to Scully me“)

TWOSOME OF CUTENESS–Good couple (e.g., Miss Calendar & Giles)

VAGUE THAT UP–To make a foggy explanation even worse

WALKER TEXAS RANGER‘–Must see TV for zombies

WICKED JUMPY–Really nervous-acting

The Ubersuck–Major bummer

Planet Pocket Protector–Geek universe; place where Giles commonly dwells

Zatim, tu su Dollhouse i Firefly, koje jesam gledala, ali tek nedavno i ne tako skoncentrisano, pa ću o njima u nekom drugom tekstu. Počela sam da gotivim Elizu Dushku  iz Dollhouse doduše, a uvek mi je bila antipatična.

Najnovije što sam pogledala od Vedona je a little gem zvani Dr Horrible’s Sing Along Blog. Ako neko (a verujem većina) voli Nila Patrika Harisa, onda će ga sigurno zanimati ovaj web mjuzikl. To je kratak film o stidljivom Biliju koji je zaljubljen u slatku devojku Peni koju upoznaje u laundreymat, ali nikako ne ume da uspostavi kontakt sa njom, dok bezvezni, ali samouvereni tip Hamer (igra ga Nejtan Filion iz Firefly) to uspeva. Džos Vedon je svemu tome dao fantasy element, te je Bili zapravo negativac (Dr Horrible) koji želi da uništi svet, jer ne vidi dobro u njemu, a Hamer superheroj, koji je zapravo egomanijak, veoma površan i plitak tip. Veoma jednostavno, a u stvari duboko. Dr Horrible nije zapravo zao, već je njegova ogorčenost odbrambeni mehanizam protiv sveta u koji ne nalazi način da se uklopi (i veoma blizak pesimističnom tipu iz Zapisa iz podzemlja). Sve to je upakovano u mjuzikl od 40 minuta i zaista je sjajno, prepuno samoironije, humora, a opet veoma srceparajuće.

Dr Horrible – It\’s a Brand New Day

Dr Horrible- On the Rise

On the Rise 

Any dolt with half a brain
can see that humankind has gone insane
to the point where I don’t know
if I’ll upset the status quo
if I throw poison in the water main

Listen close to everybody’s heart
and hear that breaking sound
hopes and dreams are shattering apart
and crashing to the ground

I cannot believe my eyes
how the world’s filled with filth and lies
but it’s plain to see
evil, inside of me
is on the rise

Anyone with half a brain
could spend their whole life
howling in pain
the dark is everywhere
and Penny doesn’t seem to care
and soon the dark in me is all that will remain

Listen close to everybody’s heart
and hear that breaking sound
hopes and dreams are shattering apart
and crashing to the ground

I cannot believe my eyes
how the world’s filled with filth and lies
and it’s plain to see
the evil inside of me
is on the rise.

Penny’s Version

Look around
we’re living with the lost and found
just when you thing you’ve almost drown
you find yourself on solid ground
and you believe there’s good in everbody’s heart

Keep it safe and sound
with hope you can do your part
and turn a life around

I cannot believe my eyes
is the world finally growing wise?
’cause it seems to me
some kind of harmony
is on the rise

Take it slow
he looks at me and seems to know
the things that I’m afraid to show
and suddenly I feel this glow

That I believe there’s good in
everybody’s heart
if you keep it safe and sound
with hope you can do your part
and turn your life around

I cannot believe my eyes
how the world’s finally growing wise
but it’s plain to see
rapture inside of me
is on the rise

Ova pesma je zaista sjajna Dr Horrible – A Man\’s gotta do (Nejtan je zaista odlican ovde)

Na kraju radujem se prvom filmu koji će Vedon snimiti u velikom stilu. Sledeće godine očekuje nas premijera The Avengers, sa Robertom Daunijem, Skarlet Johanson, još mnogo njih i Kobi Smulders (Robin iz HIMYM). Biće legendary!

Sad odoh da se komiram…nastaviću ovo trućanje verovatno…ah tomorrow..a brand new day!

DR HORRIBLE'S SING ALONG BLOG

Svi bi trebalo da imamo Harvija

Kad sam bila mala gledah Harvija, divan stari film sa jednako divnim Džimi Stjuartom. Džimi je igrao ekscentričnog, dražesnog tipa Elvuda Dauda koji za najboljeg prijatelja ima velikog belog zeca Harvija.

Problem je u tome što Harvija vidi samo on, a ne i drugi ljudi, što naravno izaziva podsmeh i iskrenu zabrinutost za ovog  finog, ali  ludog čoveka . Zapravo, u većem problemu od Elvuda su oni koji ne vide Harvija.

Ne ciljam uopšte na kliše priču o tome kako je on večno dete pa vidi dobre duhove, a ostali su matore tikve.  Ne, nego ide socijalni komentar

Harvi  (puka, biće iz irske mitologije, dobri nestašni duh koji se pojavljuje ako ga prizovete) je matafora za idealni svet, naše snove koji smo sami stvorili i zbog kojih realnost vidimo na mnogo manje dosadan i siv način nego što je vide drugi ljudi. Medjutim, ako tu našu luckastost priznajemo i želimo da delimo sa svetom, ljudi nas doživljavaju kao pretnju i u krajnjoj liniji misle da smo zaista poludeli. Stid nas samih, naše posebnosti tera nas da trebimo Harvije i da se prilagodjavamo stvarnosti, kao da je ona neki zakon i red, a zapravo je gomila uplašenih ljudi, od koje je svaki beli zec bolji. Individualnost i luckasto ponašanje prolazi jedino kad gledamo filmove Tima Bartona, a onda opet udjemo u dosadnu školjku, zaboravljajući da ako pustimo snove na slobodu mi možemo biti na njegovom mestu jednog dana (ok, jeste zanela sam se).

Naravno, svaka puka je drugačija (osećam se kao da gledam Discovery) i ima različito značenje za svakog. Možda za neke znači budjenje kreativnosti, a možda samo poseban doživljaj sveta. Tako je u Elvudovom slučaju značila pobedu nad surovom realnošću i postavljanje iznad ljudske gluposti i sitničavosti.  Da ga citiram:

Years ago my mother used to say to me, she’d say, „In this world, Elwood, you must be“ – she always called me Elwood – „In this world, Elwood, you must be oh so smart or oh so pleasant.“ Well, for years I was smart. I recommend pleasant. You may quote me. 

Eh, a ja bih volela da sam više kao Elvud, tako miran i divan čovek, uverite se sami (khm ovako jedino mogu da postavim link, nemam pojma šta je problem) Kako je upoznao Harvija, suzice

Poštujmo individualnost, slavimo ludost i dobre duhove, zaboravimo malo na pragmatičnost i uklapanje u svet. Ja inače stvarno ne volim soljenje pameti preko blogova, ali ovo sam morala da podelim sa elektronskim papirom i vama divnim ljudima.

Dr. Sanderson: Think carefully, Dowd. Didn't you know somebody, sometime, someplace by the name of Harvey? Didn't you ever know anybody by that name? Elwood P. Dowd: No, no, not one, Doctor. Maybe that's why I always had such hopes for it.

Ti divni filmski parovi

Filmska magija je savršena kombinacija dobre priče, scenarija, režije i glume. Kada su romanse u pitanju, da bi nas film zaista očarao potrebna je i dodatna filmska magija, neka vrsta elektriciteta izmedju glavnog glumca i glumice. Sve kockice se slože i više nemamo dve zvezde u filmu, već treću: savršen tandem koji želimo iznova i iznova da gledamo.

Neki od najboljih parova su:

Doris Dej i Rok Hadson

Doris i Rok su obeležili pedesete u starom Holivudu i predstavljali idealni američki par. Snimili su tri urnebesne komedije Pillow Talk, Lover Come Back i Send Me No Flowers.  Down with love (2003) sa Juenom Mekgregorom i Rene Zelveger sniman je kao tribute Doris i Roku, ali ovo dvoje nisu bili najsrećniji izbor za njihove naslednike.  Interesantno je to da su Doris i Rok u privatnom životu bili zaista bliski, ali Doris nikada nije znala da  je on u stvari homoseksualac…hm, wtf?

Širli Meklejn i Džek Lemon

Hipersubjektivno (kao i skoro sve na ovom blogu): najsladji, najromantičniji, najluckastiji ljudi na filmu. Kada ih uparite sa Bili Vajlderom magiji nema kraja. Snimili su dve komedije u Vajlderovoj režiji The Apartment i Irma La Douce.

Ingrid Bergman i Keri Grant

Ingrid i Keri igrali su u dva filma, Hičkokovom Notorious i romantičnoj komediji Stenlija Donena Indiscreet. Njihov dugi, senzualni poljubac u Notorious proglašen je za najerotičniji poljubac u istoriji filma. Also, they were buddies

 Vivijen Li i Lorens Olivije

Oni su bili jedan od najglamuroznijih i najromantičnijih parova dvadesetog veka. Iste godine kada je Vivijen Li igrala Skarlet u Gone With The Wind, Olivije je bio romantični Hitklif u Wuthering Heights.  Kada su se venčali, u novinama su osvanuli naslovi ‘Skarlet i Hitklif zauvek’ . U pozorištu su bili Ofelija i Hamlet, Magbet i njegova Lejdi, Marko Antonije i Kleopatra. Igrali su zajedno u tri filma: Fire Over England, 21 days i That Hamilton Woman. Jedino je That Hamilton Woman film koji je postigao veći uspeh, a to je inače i omiljeni Čerčilov film. Takodje jedan od najlepših parova na filmu, Olivijeovi su izgledali kao doomed lovers i bili su apsolutno šarmantni.

  Klerk Gejbl i Džin Harlou

Seksipilna plavuša Džin Harlou i stari dobri Klerk Gejbl snimili su šest filmova zajedno. Ona je bila moderna,slobodna, pomalo vulgarna i očaravajuće duhovita. On je bio muževan i šarmantan. Smatrao je Džin za dobru prijateljicu i toliko ima je bilo prijatno dok su bili zajedno da je Klerk govorio da je ona one of the boys . Red Dust i Saratoga ostaće su njihovi najvoljeniji filmovi.

Ketrin Hepbern i Spenser Trejsi

Sjajan tim i u stvarnom životu i na filmu bili su  Ketrin Hepbern i Spenser Trejsi.Oni nisu  bili glamurozni ni romantični kao Olivijeovi ili Elizabet Tejlor i Ričard Barton. Oboje su bili intelektualni tipovi. Imali su jake ličnosti i težak karakter i  su smatrani za vodeće glumce u Holivudu. Zajedno su snimili devet filmova, a najpoznatiji su Woman of the Year, Adam’s Rib i Guess Who’s Coming to Diner. Srećom, zbegli su današnje davanje nadimaka koji podsećaju kao namaz za hleb npr. Brangelina i ostali golden age ikone. Ketrin Hepbern je imala sjajnog partnera i u svojim ranijim filmovima. Bio je to Keri Grant. Pored njega je bila mnogo šarmantnija i slobodnija. Ipak, njeni filmovi i ličnost su ostali vezani za Spensera Trejsija, njenu veliku ljubav.

Elizabet Tejlor i Montgomeri Klift

Kao i Ketrin Hepbern, Elizabet Tejlor je u kasnijem periodu svog života snimila nekoliko filmova sa svojim off screen partnerom Ričardom Bartonom. Ipak, njen omiljeni filmski partner bio je Montgomeri Klift.Njihov prvi zajednički film bio je kultni klasik A Place in the Sun, a kasnije su usledili Raintree County i Suddenly, last summer. Trebalo je da igraju zajedno i u filmu Džona Hjustona Reflections in a Golden Eye, ali je Montgomeri Klift preminuo pre početka snimanja filma, a Marlon Brando je preuzeo ulogu. Montgomeri i Elizabet proglašeni su za najlepši par u istoriji filma, a verovatno sve ovo znate…ako ste ikada skrenuli levo od Albukerkija i nasli mene

Sofija Loren i Marčelo Mastrojani

Sofija Loren i Marčelo Mastrojani su zajedno bili neodoljivi, šarmantni. Ostaće zauvek najpopularniji i zasigurno jedni od najvećih  italijanskih glumaca . Zajedno su glumili u sedam filmova od kojih su najuspešniji Marriage Italian Style i Yesterday, Today, Tomorrow Vitoria de Sike.

 Odri Hepbern i Piter O’Tul

Njah, neko bi izabrao Gregori Peka ili Hemfri Bogarta, ali ja volim Pitera. Budimo iskreni, Džordž Pepard i Odri u Breakfast at Tiffany’s – zero chemistry. Inače, Odrini partneri su uglavnom bili stariji od nje, možda je to bila prosta slučajnost ili je Odri delovala toliko ranjivo da joj je trebalo naći father figure, ali kod mene to ne prolazi i ja biram mladog Pitera, jednako elegantnog i slatko uvrnutog kao što je i Odri bila. Zajedno su snimili samo jedan film How to Steal a Million?

Meg Rajan i Tom Hanks

Meg i Tom su par koji je obeležio romantične komedije devedesetih. Zajedno su glumili u tri filma: Joe Versus the Vulcano, Sleepless in Seattle i You’ve Got Mail. Ona je bila slatka, romantična devojka iz komšiluka koju bi svaki muškarac poželeo da ima za ženu.On pomalo sarkastični, u dubini duše romantični tip koji čeka na ženu svojih snova. Možda je ključ njihove magije u tome što su zajedno delovali neobično obično, iskreno i prirodno.

 Džoni Dep i Vinona Rajder

Igrali su  samo u jednom filmu zajedno – Bartonovom Edward Scissorhands  i zaista su delovali kao savršen par. Edward Scissorhands  je bio film o drugačijim, neshvaćenim ljudima i načinu na koji se društvo ophodi medju njima. Džoni je igrao misunderstood Edvarda, a Vinona devojku koja se zaljubljuje u njega. Možda su se tako savršeno slagali jer su i u stvarnom životu bili zajedno i jer su oboje ekscentrici i individualisti. Divno bi bilo pogledati još jedan film sa Džonijem i Vinonom, za dobra stara vremena.

Robert Dauni Džunior i Marisa Tomei

Ko god je gledao slatku romantičnu komediju Only You zna o čemu pričam! Teško je upariti Roberta sa nekim, a Marisa Tomei jednostavno deluje kao njegova bliznakinja. Takodje su igrali zajedno u Čaplinu (mada je Marisa imala manju ulogu).Devedesete su imale svoje trenutke!

 Kijanu Rivs i Sandra Bulok

Njihov prvi film bio je akcioni blokbaster Speed. Još tada bilo je očigledno da Kijanu i Sandra poseduju that special something.  Tek 2006. godine opet će zajedno zaigrati u drami The Lake House. Zanimljivo je da se u The Lake House tokom celog filma glavni likovi ne sreću, te su Kijanu i Sandra  imali samo 5 zajedničkih minuta na kraju filma. Doduše i Meg i Tom su imali samo toliko u Sleepless in Seattle, oh well..

Penelope Kruz i Havier Bardem

Kada je Vudi Alen režirao Vicky, Cristina, Barcelona, mora da je znao da ako sve ostalo u filmu ne bude išlo kako treba, barem će imati Penelope i Haviera. Strasni Španci i njihova otkačena, nekonvencionalna veza bila je najbolja stvar u ovom quirky filmu. Da nešto posebno postoji izmedju Penelope i Haviera bilo je jasno i ranije, kada su snimali film Bigasa Lune Jamon, Jamon, a u filmu Sin Noticias de Dios, Havier je gangster koga je Bog kaznio, tako što ga je na onom svetu zarobio u žensko telo- Penelopino.

Juen Mekgregor i Rene Zelveger

Oboje su slatki, nevini i deluju kao da će zauvek imati 25 godina (ok, Rene je tu sada malo zakazala, ali ipak). Njihov prvi film Down with Love, obećavao je puno, ali da li zbog loše režije, usiljene priče ili jednostavno loše filmske karme, nije ispunio ta obećanja. Medjutim, ono što je vredno u filmu upravo je hemija izmedju Juena i Rene, koja nije prošla nezapaženo. Posle Dole sa ljubavlju,  snimljen je mali slatki film Miss Potter, u kojem Juen i Rene igraju očaravajući par koji nažalost nema srećnu sudbinu.

Žilijet Binoš i Rejf Fajns

Predivna francuska glumica Žilijet Binoš i jednako divni Rejf Fajns igrali su Keti i Hitklifa u Wuthering Heights 1992 godine. Kasnije su zaigrali u hitu The English Patient. Kada su zajedno u filmu prosto osećate nežnost i instiktivno razumevanje koje postoji medju njima. Žilijet i Ralf su sir u mojim makaronima

The stars are ageless, aren’t they?

Marlon & Viv in A Streetcar Named Desire (1951)

Ovo je moj prostor ionako, pa ću da podelim slike for viewing pleasure only. Nema se inspiracije toliko za pisanje, leto je, moreeee. Ovo je potpuno nasumično, tu i tamo ima omiljenih slika, neke upravo i nadjoh. Mnogo Marlona, jer sam upravo pročitala a dishy book by Tarita, his third wife i uživela se potpuno u njegov život.

Uzgred, da li ima bolje slike od poslednje? Larry & Viv …

Marlon & Kim Hunter in A Streetcar Named Desire

Hey, Stella! again Marlon and Kim Hunter

Marlon & Jack Nicholson (The Missouri Breaks (1976))..a scary one though

Genius lasts longer than beauty. (from Dorian Gray).Still Marlon was beautiful

Marlon& Elizabeth Taylor...they were chummy

When Academy Awards were fun (Bette, Marlon and Grace)

And we go to…

I had to overcome the name Rock. If I'd been as hip then as I am now, I would have never consented to be named Rock. Rock Hudson

Beautiful Carole Lombard

Simon Dermott: There's the bathroom, take off your clothes. Nicole Bonnet: Are we planning the same sort of crime? (from How to Steal a Million (1966) with Audrey Hepburn and Peter O'Toole)

I don't mind living in a man's world, as long as I can be a woman in it. Norma Jean

Rita & Orson smokin' hot!

Cary Grant & Amelia Earhart

Kate Hepburn and Clark Gable, classy!

The beautiness of Deanna Durbin

Monty Clift photographed by Stanley Kubrick

You know the passage where Scarlett voices her happiness that her mother is dead, so that she can't see what a bad girl Scarlett has become? Well, that's me. Vivien Leigh

Larry&Viv, take that Brangelina!

Quotes on stardom:

Stardom is like making love in a hammock – ahappy experience but one of uncertain duration.  David Niven

To be a star is to own the world and all the people in it. After a taste of stardom, everything else is poverty. Hedy Lamarr

It’s either some kind of electricity or some kind of energy. I don’t know what it is, but whatever it is, I’ve got it.  Katherine Hepburn

I’m not a film star, I am an actress. Being a film star is such a false life, lived for fake values and for publicity. Vivien Leigh

Stars are ageless, aren’t they? Norma Desmond from Sunset Boulevard (1950)

Mesto pod suncem

‘Mesto pod suncem’ je kultni američki klasik i prvi film ‘Američke trilogije’ reditelja Džordža Stivensa ( druga dva su Šejn (1953) i Div (1956) ). Proglašen od strane čuvenog Čarlija Čaplina za najbolji američki film svih vremena ‘Mesto pod suncem’ je druga adaptacija romana ‘Američka tragedija’ Teodora Drajzera iz 1925. godine. Ovaj roman inspirisan je istinitom pričom sa početka 20-og veka o siromašnom, ali ambicioznom mladiću koji se zaljubio u mladu bogatašicu, dok je i isto vreme bio u vezi sa devojkom svog statusa. Kada je devojka zatrudnela, mladić odlučuje da je ubije kako bi mogao ostati u vezi sa the rich one koja je za njega predstavljala i kartu za ulaz u visoko društvo.

Prva adaptacija ovog romana snimljena je 1931. godine od strane reditelja Johana Fon Stajnberga, ali je doživela neuspeh , velikim delom zbog realističnog prikaza likova i priče koja je za tadašnju publiku bila previše šokantna.

Stivensova adaptacija iz 1951. godine, zasigurno duguje uspeh tome što je snimljena u stilu holivudske romanse (mada neobične), kao i zbog toga načina na koji je lik siromašnog, ambicioznog mladića predstavljen. U ’Mestu pod suncem’ on je dezorijentisani mladić čija je tragedija u tome što zapravo ne pripada ni radničkoj klasi iz koje je potekao, ali ni visokoj klasi, u koju žudi da udje, a ne površni i nemoralni tip kome je stalo samo do bogatstva.

I love you. I've loved you since the first moment I saw you. I guess maybe I've even loved you before I saw you. -A Place in the Sun

Lik mladića Džordža Istmana igra američki glumac tragične sudbine (mnogo puta pomenute u ovim mojim pisanijima) Montgomeri Klift. Po ovoj ulozi ostaće možda najviše zapamćen, a te godine mu je nažalost izmakao Oskar za najbolju mušku ulogu, iako su i danas kritičari slažu oko toga da je bio bolji i od Branda (koji je te godine nominovan za Oskara za ulogu Stenlija Kovalskog u ’Tramvaju zvani  želja’, što je  i sam Brando je  priznao Kliftu posle nekoliko godina…so this is no blasphemy). Klift je jedan od glumaca kod koga je pogled, držanje tela i mali gest odavao mnogo više nego i najsavršenije odigrani dijalog. Sva čežnja, socijalna nelagodnost i usamljenost Istmana ogledaju se u krupnim, setnim očima Monti Klifta. Njegovi poluosmesi, način na koji zbunjeno promatra okolinu i oklevanje dok priča, sve su to sitnice koje prikazuju Istmana kao čoveka kome nije sasvim prijatno u svojoj koži i koji bi radije bio neko drugi.

Stivensov izbor Elizabet Tejlor za ulogu mlade bogatašice Andjele Vikers koja predstavlja američku idealnu devojku pokazao se kao pun pogodak.

The part calls for not so much a real girl, as the girl on the candy-box cover, the beautiful girl in the yellow Cadillac convertible that every American boy sometime or other thinks he can marry.- Džordž Stivens

U to vreme Elizabet Tejlor imala je tek 17 godina, iako je delovala mnogo zrelije, a tragedije, velike ljubavi i pun teret slave bile su daleko od nje. Džordž Stivens osetio je da je ona prava devojka za ulogu, ali je ipak pogrešio kada je pomislio da Elizabet nije a real girl.  Po  priznanju  same Elizabet ‘Mesto pod suncem’ je prvi film u kojem je  zaista glumila, a pre toga film i glumu nije shvatala ozbiljno. Inspirisana karakternom glumom Montgomeri Klifta i koristeći njegove savete, ulozi Andjele Vikers prišla je veoma posvećeno.Odlučila je da je ne odigra  onako  kako su svi očekivali, kao stereotipnu razmaženu bogatašicu, već kao osetljivu devojku bez realne predstave o wild wild world, koja se iskreno zaljubljuje u Istmana. Njena lepota u filmu gotovo je besprekorna i bezvremenska. Svaki put kada bi čežnjivo pogledala Klifta, Stivens je izbliza snimao njihova lica. Kliftovo lice je izgledalo kao da je zaista ozaren suncem.

Tell mama..tell mama all. -famous line from A Place in the Sun

Čar filma takodje je i u karakternoj glumi Šeli Vinters, koja je igrala siromašnu devojku Alis , koja nažalost nije dobro prošla ni na filmu, ni u stvarnom životu.Zanimljivo je to da je Šeli Vinters do uloge Alis imala blonde bombshell status i upravo je Šeli dame koja je dok je bila cimerka Merilin Monro učila MM polusanjivom pogledu i zavodljivom, lelujavom hodu.Medjutim u ‘Mestu pod suncem’ odigrala je običnu, mišastu radnicu u fabrici Alis tako ubedljivo, da su joj posle toga nudjene samo ozbiljne uloge ( jedna od njih je uloga majke u Kjubrikovoj Loliti (1962)), a postala je sinonim za plain girl.

Montgomery Clift & Shelley Winters

Mnogi kritičari se slažu da je lik Alis, iako uverljivo odigran, suviše iritantan i bez mogućnosti da izazove prave simptije kod publike, usled čega se gubi težina zločina koji je Istaman učinio i on čak pridobija te simpatije. Poznata filmska istorička Paulin Kel primetila je   Shelley Winters makes the victim so horrifyingly, naggingly pathetic that when Clift thinks of killing her he hardly seems to be plotting a crime: it’s more like euthanasia. Sa druge strane, iako bi bilo interesantnije da je Alis predstavljena u privlačnijem svetlu, pitanje je da li bi film zaista (barem u vreme kada je snimljen), postigao veliki uspeh ili bi možda doživeo sudbinu svog prethodnika iz 1931. godine. Tada je romansa izmedju glavnih likova bila jednostano neprihvatljiva i nije izazivala nikakvo saosećanje kod publike, koja je bila na strani siromašne Alis.

‘Mesto pod suncem’ bio je nominovan za nekoliko Oskara, od kojih je osvojio šest, izmedju ostalog: za najbolji scenario i najboljeg reditelja. Montgomeri Klift i Elizabet Tejlor smatraju se najlepšim parom u istoriji filma, a univerzalna priča o traženju svog mesta pod suncem ne prestaje da privlači pažnju publike svih generacija. Zanim,ljivo je pomenuti da je ovo omiljeni film poznatog reditelja Majka Nikolsa ( Ko se boji Virdzinije Vulf?, Diplomac, Bliže) Takodje je poslužio i kao inspiracija Vudi Alenu za jedan od njegovih novijih filmova- Završni udarac (Match Point) iz 2005. godine, sa Džonatanom Ris Mejersom i Skarlet Johanson.

A Place In The Sun

Elizabeth Taylor -the last star (1932 – 2011)

Prošlo je više od mesec dana kako je Elizabet Tejlor preminula. Htela sam da napišem jedan dug članak o Elizabet, koji bi obuhvatao i njen privatni zivot i njene filmove, ali najzad odlučih da napišem nesto kratko, ali  iz srca. Možda zbog toga što pisati o privatnom životu Elizabet Tejlor i nije za mene pravi gušt, kao recimo pisanje o životu Vivijen Li ili Montgomeri Klifta. Priznajem, Elizabet mi nije bila ni baš uvek na umu kad pominjem omiljene glumice. Medjutim, trenutka kad sam čula da je preminula obuzela me je iskrena tuga, kao da se rastajete sa dragom osobom, velikom osobom koja će vam uvek nedostajati. Razlog za to jasan je ako imate na umu da sam ja jedan stari black white nerd i zaljubljenik u Stari Holivud.

I've been through it all, baby, I'm mother courage. Elizabeth Taylor

Kada sam bila sasvim mala mislim da sam gledala sve filmove u kojima je  Elizabet igrala kao dete zvezda. Posebno se sećam Lassie Come Home i Jane Eyre koja me i danas rasplače. Sećam se da mi je njen lik bio drag. Zatim sam gledala sve one filmove koje je Elizabet štancovala (Father of a bride, Rhapsoy, Ivanhoe) i znam da sam bila fascinirana njenom lepotom i energijom kojom je zračila. Bilo je neke miline u njenom tankom glasiću, prodornim krupnim očima, načinu na koji je gledala stvari, načinu na koji se smejala. Kada sam odrasla pomalo sam zaboravila Elizabet i više se divila jakim glumicama kao što su Ketrin Hepbern i again Vivijen Li. Zaslužan za ponovo otkrivanje Elizabet je Montgomeri Klift, moja omiljena tragična ličnost i sjajan glumac.

I believe in mind over matter and doing anything you set your mind on. E.Taylor

Neću ovde pisati o njihovom prijateljstvu koje služi kao dokaz o velikom srcu Elizabet Tejlor…(wikipedia će poslužiti ovog puta ). Prvi film u kome su zajedno igrali bio je A place in the sun i to je upravo film koji sam pogledavši ga shvatila da je Elizabet a brilliant actress i lik koji je u stvari simbol čitavog starog Holivuda i jednog prohujalog vremena.

The problem with people who have no vices is that generally you can be pretty sure they're going to have some pretty annoying virtues. I hear ya Elizabeth!

Stari Holivud je bio svet za sebe, u osnovi svet where troubles melt like lemon drops...naravno ne bukvalno, to je samo tako delovalo publici, pa i meni sada..ali bio je svet ideala, glamura i misterije koja je okruživala njegove zvezde. Bio je to svet gde su filmovi bili veći od života i kao protagonisti tih filmova glumci i glumice su bili veći od života. Ne, nije bilo Meril Strip i preterane karakterne glume, ali glumci su bili savršeni i samo prenoseći emocije publici na taj način što su potpuno utiskali svoj lik u lik koji glume.Bili su to već poznati likovi Spensera Trejsija i Hemfri Bogarta na koje je publika navikla i zavolela ih, tako da  joj je možda bilo i više stalo do onoga što oni glume, naprosto zbog toga što su to Spens i Bogi. Nešto kao kada imate omiljenog profesora.Elem,  sve to opet vodi do Elizabet, za koju verujem, kao što već i napisah da je simbol tog doba. Ona je nečujno i lako spela da udje u srce svakog pravog filmskog romantika ( znate one ljude koji vole da gledaju Casablanca dok pada kiša, e takvih )još kao dete i zatim bez imalo vidljivog truda kao devojka i onda i kao prava žena, kao mačka na usijanom limenom krovu. Bila je deo filmske magije, bila je inspirativna žena, imala je oči od kojih vam se čini da je svet zaista dobro mesto, mesto where trouble melt like lemon drops iako njen život, ispunjen tragičnim momentima i nije uvek to bio.

Divan tribute A thing of beauty- Elizabeth Taylor

Scena iz A Place in the Sun (1951), možda i mog omiljenog klasičnog filma, pisaću o njemu ili na http://libartes.com/  ili u sledećem postu, pa ću se uhvatiti i besprekorne glume Elizabet Tejlor

Roses are red, violets are blue…actors in love..actors I love :)

Srećan Dan Zaljubljenih, sve zaljubljene veverice ) Sveti Valentin je bio a great man, pa u njegovu čast evo jednog ljubavnog članka, opet otaljavam…tj kao ja ništa ne pišem, već lupim slike i još ponešto

1. Lorens Olivije i Vivijen Li

Ovo je preuzeto sa zaista divnog sajta koji sam ovde već pominjala Vivien Leigh& Laurence Olivier.Stari prijatelj se priseća njenih reči poslednje godine njenog života.Velika ljubavna priča sa Olivijeom  se već okončala tihim razvodom, a Vivijen je bila sve bolesnija.

Fire Over England (1937)

‘I agree with you,’ she said quietly, ‘that all life consists of a continuous compromise, for everyone.  This is a breathing space for me, while I refill the reservoir.  I shall never marry again.  I am certain of that.  Larry still possesses too much of me.  But as long as I am well enough to go on working, I shall be all right.

‘You remember the first day we met at Jeanne’s (de Casalis) for the air rally, and the wonderful party Noel (Coward) gave that evening, and Ruth Chatterton was there?   I was making “Fire Over England” then, and Larry was in it too. Flora Robson was playing Queen Elizabeth.  It was in that film that Larry and I met, too.  I wonder whether-if the film was shown again-you would see it in our faces, the confrontation with our destiny.  I don’t think I have ever lived quite as intensely ever since. I don’t remember sleeping, ever; only every precious moment that we spent together.

‘We were so young. I mean all of us were so young. Like those who went to the war and did not come back.  I trusted everyone and I imagined, like the very young always do, that everything lasts forever.  I mean a day like this would be followed by another and another and another.

‘But now I know differently, of course.  I know everyone has to face periods of despondency and that one must not always trust everyone, or else one can be very hurt.  At the same time, I have learnt who really are my friends, and that can be very comforting, and gives one confidence for whatever lies ahead.’

2. Montgomeri Klift i Elizabet Tejlor…možete mi dati Bartona deset puta, ali ja stojim iza toga da su ovo dvoje bili soulmates. U prilično pouzdanoj biografiji M. Klifta koju je napisala Patriša Bosvort,   njegovi prijatelji i porodica se slažu  sa mojom malom romantičnom željom U osnovi cela veza bi funkcionisala, da Montgomeri nije bio biseksualac i takodje malo crazy i depresivan (nešto kao i Viv).

Odlomak iz biografije:

‘By evening Monty would have moved to a booth to be joined by Kevin McCharty, nineteen – year old photographer Blaine Waller, and on occasion, Elizabeth Taylor, who had left Nicky Hilton and wanted a divorce.
‘ She wanted to marry Monty - she was very much in love with him’, Blaine Waller recalled. ‘ He would bring her into Gregory’s and introduce her as Bessie Mae. She wore an awful lot of make up, she smoked like a fiend, and used more four letter words than any of us put together, and boy she was gorgeous! I have never seen anybody as beautiful. She was suppose to be staying at the Waldorf but she was actually staying at Monty’s place. He didn’t bring her into Gregory’s too much, mostly they were by themselves – they were very private.’
Monty did bring Elizabeth to dinner at his parents’ apartment. ‘For someone so beautiful Elizabeth Taylor seemed to have a huge inferiority complex’. Waller went on ‘Monty seemed to be one of the few people who could actually break through her facade and relate to her’
..He also would take Elizabeth to Camillo’s Restaurant, one of his favorite Italian restaurants. They would sit in the back very quietly and talk till place closed. One night they remained until long after the last customer had left. The owner, Lawton Carver, suddenly got an urge to paint the dinning room, so he came over to their table and said, ‘You kids just sit there if you want; I’m going to paint’
To his suprise Monty and Elizabeth took of their shoes, picked up the brushes and proceeded to paint the walls. Carver said ‘We had an awful good time talking and painting up a storm’.
Before Elizabeth went to California, she and Monty discussed marriage again. ‘He seriously considered it’ Blaine Waller said. ‘He alluded to it often enough and he wanted kids. But anyhow he finally decided against it’.

 

 

Actors Elizabeth Taylor and Montgomery Clift posing together outside at Paramount Studios during break in filming A Place in the Sun (1951)

 

3. Pol Njumen i Džoan Vudvard

Eh njih dvoje su bili baš srećni…tako očaravajuće netragični i stvarno slatki.  Heh, ali tu nemam veću priču…

Paul’s wedding gift to Joanne was a silver cup that he had inscribed with the words, „So you wound up with Apollo/If he’s sometimes hard to swallow/Use this.“

 

 

 

 

 

Joanne Woodward and Paul Newman

 

4. Lorin Bekol i Hemfri Bogart

..Here’s  looking at you kid! Lorin se seća:

’I’m so lucky to have married Bogie and to have had such a fantastic relationship, even if it was so short [14 years]…I was headstrong and he was patient and so loving and funny and witty, my God! A man of honor and integrity and he lived his life by the Ten Commandments and the Golden Rule. And, by golly, if anyone lied to him, they were out. Most of the time I was in awe of him; he was the most incredible man who walked on earth…

I’ll haveTV on and suddenly hear a familiar voice. I watch [ portions of ] “Casablanca” every time it comes on. When I see a certain scene it reminds me of a part of my life…I realize more every day how fortunate I was to have what I had. Bogie didn’t live long enough to know his children or for them to know him…The great thing about our marriage is whenever he wanted to teach me, he said, ‘Long after I’m gone you’ll remember me.’ And he’s become this incredible icon.

 

 

 

 

 

B&B

 

5. Pa možda i ovo ostaje na maloj želji kao u slučaju Montija i Liz…ali i platonska ljubav se računa, zar ne?

Piter O’Tul i Ketrin Hepbern…:))

Ketrin je bila 30 godina starija od Pitera pa to malo kvari priču, ali su se zaista obožavali.  Iz nekog izbunarenog članka sa Piterom:

‘Everything you hear about the true American spirit — the matriarchy and the femininity and the toughness — you find in Kate Hepburn. She was funny as hell and brave and dotty. Kate! I gave my daughter her name.

Years later, in Ireland, daughter Kate, then nine or ten, said, „Daddy, there’s an old Gypsy woman at the door!“ We had a Gypsy nearby who would pinch our flowers. I went to the door and said, „No, thank you, we don’t — oh, hello, Kate.“ She had four jackets on. One belonged to Barrymore, one to Spencer Tracy, one to me, and one to Humphrey Bogart. Khaki trousers and boots — this was her uniform.’

 

 

 

 

 

Kate and Peter playing cricket on the set of The lion in the winter (1968)

 

bonus bunarenje :

‘I loved her, no question, in the proper platonic sense but, yes, I loved her.

‘We were filming one day and I kept her waiting on set because I was still in my caravan, playing cards.

‘She stormed in and shouted: „You are a real nut and I’ve met some nuts in my day.“ And then she hit me.

‘A couple of hours later, I went to see her and gave her a present to say I was sorry for keeping her waiting.

‘She said: „Don’t worry, pig. I only hit the people I love.“‘

6. Kerol Lombard i Klark Gejbl

Kerol Lombard je jedna od mojih omiljenih holivudskih dama. Bila je kraljica čuvenih screwball komedija i veoma classy lady. Njen savršeni muškarac bio je niko drugi do Reta Batlera…:)) Njihova priča se završila neočekivano tragično kada je Kerol poginula u avionskoj nesreći..imala je svega  33 godine. Klark se posle njene smrti dva puta ženio, ali kako se njegova prijateljica, glumica Ester Vilijams priseća :

‘He was never the same.His heart sank a bit.’

 

Gable & Lombard

‘You can trust that little screwball with your life or your hopes or your weaknesses, and she wouldn’t even know how to think about letting you down.’ Clark Gable

‘Lord knows I love Clark, but he is the worst lay in town. Carole Lombard…and Clark says It’s true – I can’t emote worth a damn.’ ) See now that’s love!! )

Mali Kupidoni su čudni slatki čovečuljci…i da znam…i drugi ljudi se zaljubljuju, pa po čemu su glumci posebni?.Ja kažem..nemam pojma, ovo je moj blog…sweet internet space )

A case of you…:)

Just before our love got lost you said
I am as constant as a northern star
And I said, constantly in the darkness
Where’s that at?
If you want me I’ll be in the bar

On the back of a carton coaster
In the blue TV screen light
I drew a map of Canada
Oh Canada
With your face sketched on it twice

Oh you’re in my blood like holy wine
You taste so bitter and so sweet
Oh I could drink a case of you darling
And I would still be on my feet
Oh I would still be on my feet

Oh I am a lonely painter
I live in a box of paints
I’m frightened by the devil
And I’m drawn to those ones that ain’t afraid
I remember that time that you told me, you said
Love is touching souls
Surely you touched mine
Cause part of you pours out of me
In these lines from time to time

Oh you’re in my blood like holy wine
You taste so bitter and so sweet
Oh I could drink a case of you darling
Still I’d be on my feet
I would still be on my feet

I met a woman
She had a mouth like yours
She knew your life
She knew your devils and your deeds
And she said
Go to him, stay with him if you can
But be prepared to bleed

Oh but you are in my blood you’re my holy wine
You’re so bitter, bitter and so sweet
Oh I could drink a case of you darling
Still I’d be on my feet
I would still be on my feet.

 

Makin’ whoopee: Peter O’Toole

Piter O’ Tul je neodoljivo ekscentrični irski glumac koji je sasvim izvesno last of a  dying breed of real movie gentlemen.

Peter O'Toole in Lawrence of Arabia (1962)

Rodjen  je 1932. godine u malom mestu Konemara u Irskoj u skromnoj  working class porodici. Iako tokom čitavog života ostaje vezan za Irsku (čak uvek nosi na sebi nešto zeleno), odrasta u Lidsu, Engleskoj, pošto se porodica već 1933. godine tamo preselila. Piter voli da kaže da je odrastao u criminal class sredini, budući da su čak tri njegova druga iz detinjstva  kasnije obešena zbog ubistva (ah the Brits!).

Kao da unazadjujuća all in all you’re just another brick in the wall sredina nije bila dovoljna da ubije ambiciju,  ni  Piterova prodica nije bila od pomoći. Njegov otac, kladioničar bio je gotovo konstantno pijan i nezainteresovan za malog Pitera. Majka, medicinska sestra, poreklom iz Škotske, takodje nije imala dobru komunikaciju sa sinom, ali mu je ipak učinila jednu veliku uslugu..usadila ljubav prema literaturi

 

'He looked like a beautiful, emaciated secretary bird ... his voice had a crack like a whip ... most important of all you couldn't take your eyes off him ... acting is usually regarded as a craft and I claim it to be nothing more except in the hands of the odd few men and women who, once or twice in a lifetime, elevate it into something odd and mystical and deeply disturbing. I believe Peter O'Toole to have this strange quality.' Richard Burton

Već sa tri godine, znao je da čita, ali je bio toliko lošeg zdravstvenog stanja da nije krenuo u školu sve do jedanaeste godine. Za školu nešto nije mario i već u trinaestoj godini je napušta i počinje da uči zanat trgovanja polovnih jaguara u lokalnoj prodavnici. Medjutim, jednu ambiciju je ipak imao, a to je bilo novinarstvo. Tako je u želji da uči od novinara počeo kao njihov potrčko i uskoro napisao i nekoliko članaka. Uskoro je ipak zaključio da to nije njegov životni poziv i mladić koji je je nažvrljao jednom u svom notesu zakletvu  I will not be a common man, I will stir the smooth sands of monitony, shvata da umesto pisanja priča o drugim ljudima i dogadjajima on želi da bude dogadjaj…što je dovelo do jednostavnog izbora životnog poziva – glume:)

Sreća se osmehnula Piteru kada je, pozvan da odsluži vojni rok, prekinuo sa poslom novinara i kao dosta mladih vojnika koji su se istakli u službi dobio priliku da bira šta želi da studira o trošku države. Piter je naravno izabrao glumu. Glumu je studirao na Kraljevskoj akademiji dramske umetnosti u Londonu, u klasi sa Albertom Finijem i Alanom Bejtsom. And since then he’s been stiring the smooth sands of monotony…

Veliki talenat za glumu nije prošao neprimećeno i veoma brzo Piter se našao na londonskim daskama koje život znače, a 1958. godine bio je Hamlet u Olivijeovoj postavi čuvenog Šekspirovog komada. Sam Lorens Olivije rekao je da je Piterov Hamlet  the greatest ever. U pozorišnim krugovima smatrali su ga naslednikom Lorensa Olivijea, ali Piter nije imao dovoljno discipline sa pozorišni život. Patio je od nesanice i bio veoma nervozan (..povraćao pred skoro svako izvodjenje predstave..poor fella). Neki u tome nalaze razlog početka njegovog legendarnog opijanja sa Ričardom Bartonom i Ričardom Harisom, ali on sam tvrdi da je smešno reći da je tražio ( i da su svi oni tražili) spas od problema i nesigurnosti u piću. Piter O’Tul i dva Ričarda su jednostavno voleli da piju : I loved the drinking and waking up in the morning to find out I was in Mexico. It was a part and parcel of being an idiot. Ni ja nikako ne mogu da zamislim Pitera na AA sastanku, jednostavno verujem da je čovek živeo život punim plućima. Zaista se opijao do daske, budio na čudnim mestima, voleo da ide bez ključeva i novčanika..Jednom je obećao supruzi da će je odvesti do Rima, pa pogrešno skrenuo i završio u staroj Jugoslaviji

 

'He can do anything. A bit cuckoo, but sweet and terribly funny.' Katharine Hepburn

Doba ’60-tih bilo je njegovo doba u svakom smislu.Ne samo što je živeo kako je hteo, već je i postao prava filmska zvezda. 1962. godine Dejvid Lin je snimio kultni klasik Lawrence of Arabia, a Piter je nezaboravno odigrao mladog idealistu T.E. Lorensa. Svi kritičari se slažu da ne postoji drugi glumac koji je mogao odigrati Lorensa. Piter se izdvajao ne samo lepotom ( Noel Coward je prokomentarisao If you’d been any prettier it would have been Florence of Arabia), već intenzitetom glume, urodjenim smislom za sarkazam i dostojanstvom. Kao i Ričard Barton, bilo je očigledno da je Piter treniran za Šekspira i da je učio od majstora kakvi su bili Olivije i Gilgud. Njegova dikcija je bila besprekorna, nekad je bio i pomalo teatralan za razliku od američkih glumaca koji su imali more realistic pristup glumi. Medjutim, za razliku od Olivijea i Gilguda koji su uvek delovali kao da ih kamera ne voli dovoljno na filmu, Piteru je film išao jednako dobro kao i pozorište. U godinama koje su usledile stvorio je čitav niz nezaboravnih karaktera u filmovima kao što su The Rulling Class, Becket, The Lion in the Winter, Goodbye Mr. Chips,How to steal a million, What’s new pussycat, My favorite year, The Stunt Man. Neverovatno je to koliko je Piter O’Tul drugačiji u svakom od tih filmova. Delimično je razlog sigurno to što je bio hard working actor koji je bio posvećen i učenju tehnikalija u glumi, a ne samo neko ko se oslanjao na emotivnost i intuiciju u glumi. Drugi razlog jeste i talenat i velika imaginacija..Gluma je za Pitera O’Tula:..using imagination to link emotion )

'Well, it was pitch dark and there he was. Tall, blue eyes, slim, quite good-looking... in a brutal, mean way, Papa. A terrible man! ' from William Wyler's 'How to steal a million' (1966)

1976. godina bila je kritična za Pitera…tada je podvrgnut operaciji pri kojoj mu je otklonjen pankreas i od tada je na invalidskoj dijeti. Njegovo zdravstveno stanje otežalo mu je dobijanje uloga i jedno vreme se mislilo da će zauvek igrati epizodne uloge ostarelih lordova i kraljeva, ali je dokazao suprotno ulogama u My favorite year, The Stunt Man i The Last Emperor. Što se privatnog života tiče, Piter je zaključio da he can still make whoopee, but now sober!

Bio je nominovan za Oskara čak osam puta, ali ni jednom ga nije dobio…2003 je zato dobio Lifetime Achievement Award koji je isprva odbio, jer kako tvrdi ne voli nikakve časti ( odbio je i titulu od kraljevske porodice).

Poslednji film za koji je nominovan je Venus (2006) u kome praktično igra sebe..ostarelog glumca koji pred kraj života ima platonsku vezu sa mladom devojkom. Niko drugi do O’Tula zapravo ne bi mogao izneti ulogu kako sam kaže-dirty old man-a:) Čudno je to da ni kod jednog drugog glumca koji je sad već u dubokoj starosti nemam osećaj da kad ga slušam i gledam  nije zapravo star. Kod mene Piter nikako ne može da ostari..

Anywho…Piter sada uživa u Šekspirovim sonetima, tvrdi da je to najveći čovek koji je ikada živeo, planira da napiše treći deo svoje autobiografije ( Loitering with intent : the child, Loitering with intent : the apprentice), igraće u filmu ’Mary Mother of Christ’, sa Al Paćinom i dear Džonotanom Ris Mejersom. And I hope he still makes whoopee.

For me, life has either been a wake or a wedding. Peter O'Toole

Divan tribute nekog kreativnog fana, sa muzikom Maurice Jarr-a  iz Lawrence of Arabia

The Rulling Class je britanska farsa snimljena 1972. godine. Ujedno je i kritika britanskog društva i prilično pesimistična slika ljudske prirode. Piter je nazvao ovaj film..a comedy with a tragic relief. Zaista vredno u filmu je Piterova gluma..igra ludog tipa koji prvo umišlja da je Hrist ( u tom delu je baš divan) ali zatim da je Džek Trbosek ( u tom delu je baš scary…ali glupi you tube nema dobar klip sa tim prvom delom, pa se odlučih za ovaj gde tripuje da je Džek Trbosek).

How to steal a million je sladak mali film sa Odri i Piterom. Možda nije najbolji ni Odri, ni Piteru, a ni Vajleru koji je već bio režirao Roman Holiday sa Odri, ali je opuštajuć i očaravajuć Piterovu ulogu je isprva trebalo da tumači Gregori Pek i film je trebalo da bude mali tribute to Roman Holiday. Meni je ipak drago što nije. Piter je prema mom mišljenju bio Odrin najbolji partner u filmovima.Odri je gotovo u svim poznatijim filmovima igrala sa dosta starijim partnerima, a u Breakfast at Tiffany’s onaj plavi tip Džordž Pepard je prilično bezličan pored Odri. Piter i Odri zajedno su zaista prava uživancija, a i u real life su se lepo slagali. p.s. kako su trejleri bili glupi…

 

 

Sentimentalni momenat…:)

Nije članak već ulepšavanje bloga…:)

Moja omiljena pesma ‘Your song ‘ od Eltona Dzona…postala omiljena u trenutku kad sam čula Juena Mekgregora kako je peva u Moulin Rouge.  Yup, imala sam sam 14 leta (čini mi se) kad sam gledala film i od kad čuh pesmu postadoh openly romantic!Poison koji sam popila pročitavši prethodno Wuthering Heights je tada baš počeo da deluje…

Elem, Juenova verzija mi je omiljena ali ovih dana slušam i noviju divnu brit verziju

Mala najava…sledeći članak biće posvećen fascinaciji Piterom O’ Tulom…:))) Na mojoj listi voljenih glumaca popeo se na počasno drugo mesto..odmah ispod Montgomerija:)

I have no intention of muttering my last words on the stage. Room service and couple of depraved young women will do me quite nicely for an exit.:))

Me would like to hang out with Peter..young..old..whatever:)

 

Savršeni filmovi za praznike part II

Divni ljudi koji zalutate u moj mali kutak : SREĆNA NOVA GODINA ))) od srca )

Krajnje je vreme za nastavak praznične liste

1. The Apartment (1960) je još jedan klasik Bilija Vajldera (Some Like It Hot, Sunset Boulevard ) sa sjajnim Džekom Lemonom i Širli Meklejn u glavnim ulogama. The Apartment je satirična komedija o naizgled sasvim prosečnom, usamljenom tipu C.C. Baksteru  koji teži ka tome da dobije unapredjenje u kompaniji tako što pušta svoje nadredjene da koriste njegov stan za ‘sastanke’. Medjutim, kada se ispostavi da je jedna od devojaka zaposlenih u kompaniji ,u koju je Bakster potajno zaljubljen, u stvari ljubavnica njegovog šefa, Bakster shvata da je vreme za promenu došlo. Sve to..uoči Božića:) Razlozi  zašto obožavam ovaj film:

Scenario Bili Vajldera..nikad ne omane:) Inače je napisao scenario za nekoliko filmova koji se danas smatraju najboljim komedijama (Some Like It Hot, Ninotchka, The Apartment, The Seven Year Itch, Ball of fire). Bili Vajlderu će biti posvećen neki od narednih postova.

Gluma Džeka Lemona. Iako mi je omiljeni glumac Montgomeri Klift, moram priznati da kada bih govorila o savršenom glumcu to bi bio Džek Lemon. Lemon je bio podjednako sjajan i u komedijama i u heavy dramama. Takodje je bio i omiljeni glumac Bili Vajldera, a The Apartment je drugi film koji su zajedno snimili (snimljen je neposredno posle Some Like It Hot). I Džek će dobiti post.

Džek Lemon & Širli Meklejn = magic on screen. Mislim da su mi draži i od Doris Dej i Roka Hadsona. Drugi film koji su snimili zajedno je preslatka komedija koju je takodje režirao Vajlder Irma la douce.

C.C. Baxter: You hear what I said, Miss Kubelik? I absolutely adore you. Fran Kubelik: Shut up and deal...

2. Sabrina (1954) je takodje klasik Bili Vajldera. U pitanju je neobična ljubavna priča izmedju šoferove kćerke Sabrine, romantične u stilu mladog Vertera ( Odri Hepbern) i starijeg, sasvim neromantičnog bogatog neženje koga igra Hemfri Bogart. Bogartova uloga prvobitno je bila pisana za Keri Granta, ali je on ipak odustao od uloge. Njah..i ja mislim da bi Keri bio bolji izbor, ali i dalje volim Bogija, mada je imao i bolje uloge

1995. godine radjen je rimejk Sabrine sa Džulijom Ormond i Harisonom Fordom, ali je ostao u senci originalnog filma.

Odri peva La vie en rose

3. Waterloo Bridge (1940) je drugi film koji je Vivijen Li snimila u Holivudu, neposredno posle Gone With The Wind. Ovaj film je možda pomalo tužan za praznike, ali za one koji vole da budu pomalo melanholični…:) Vivijen igra mladu balerinu zaljubljenu u britanskog oficira (njega igra Robert Tejlor, mada je trebalo da igra dragi Lorens Olivije) koji odlazi u rat. Greškom, balerina dobija vest da je njen dragi poginuo i u teško ratno vreme, verujući da je sama i da nema druge opcije, počinje da se prostituiše. Medjutim..oficir se vraća…

Auld Lang Syne

4. Forrest Gump (1994) je malo remek delo Roberta Zemekisa sa očaravajućim Tomom Henksom u ulozi ne tako inteligentnog Foresta Gampa koji prolazi kroz sito i rešeto u životu i ipak zna jednu stvar koju mu je mama rekla :

Life is like a box of chocolates. You never know what you’re gonna get.

Film je dobio Oskara za najbolji film 1994. godine

5. Love actually (2003) je britanski mali dragulj, koji je već postao obavezni deo prazničnog programa. Da li zbog savršene glumačke postave, suptilne režije Ričarda Kertisa ( Four weddings and a funeral, savršeni sitkom Blackadder) i interesantnih, ne baš potpuno predvidljivih pričica, Love actually je jedan od najboljih feel good filmova koji su snimljeni u skorije vreme.

6. Song of the south (1946).. morate imati na umu da ovaj blog u osnovi piše jedno dete Ovo je Diznijev igrani film o letu koje jedan dečak (Bobi Driskol, dete-glumac tužne sudbine, koji je pozajmljivao glas Diznijevom Petru Panu) provodi na southern countryside. Životnim mudrostima uči ga stari sluga Ujka Remus, kroz priče o malom zecu, liscu i medvedu.

Everybody has a laughing place…

7. Idemo dalje (1982) je prvi domaći film koji pominjem..a zaista volim domaće filmove, barem one stare Markovićeve, Šijanove i Paskaljevićeve

Idemo dalje je režirao Zdravko Šotra, a glavnu ulogu tumači Dragan Nikolić. To je divna priča o odrastanju i o tome kako odrasti a ostati dete tj zadržati u sebi lepotu koja će spasiti svet.

The curious case of Paul Newman (1925-2008)

I was always a character actor. I just looked like Little Red Riding Hood. Pol Njumen

Paul Newman...the sweet bird of youth..:)

Ne znam kako da započnem ovaj članak, pa reko’ da ga započnem kao bajku pa dokle stignem…

Bio jednom jedan lepi Jevrejin madjarsko- poljsko -slovačkog porekla čija se porodica kao i mnoge porodice početkom 20og veka obrela u Americi, u Ohaju. Ime lepog Jevrejina bilo je Pol Leonard Njumen (on je jedan od retkih kojima Holivid nije promenio ime). Pol se može se reći, od samog starta svog ‘Ohajo života’ izdvajao od ostale dece, što lepotom, što pameću. Kao i sva lepa deca, bio je hrabren od strane majke da se okuša u pozorištu (to su one školske produkcije za koje mi nešto ne marimo da uključimo decu nego sve nešto smuti pa prospi). Tako je njegova prva uloga kad beše mali bila uloga dvorske lude u Robin Hudu. Medjutim, kako je mali Pol rastao interes za glumu nije više pokazivao. Njegova najveća želja bila je da pilotira, ali se ispostavilo da je daltonista..eh..destiny has funny ways…

Elem, Pol je odvojskovao svoje za vreme rata, a kasnije je završio studije drame na Jejlu i počeo da pohadja časove glume kod Li Strazberga u Njujorku. Usledio je i uspeh na Brodveju..a u  medjuvremenu je uspeo da se i oženi sa manje poznatom glumicom Dzeki Vit.

Pol Njumen sa drugom zenom, glumicom Dzoan Vudvard. Jedan, ako ne i jedini uspesan brak u Holivudu koji je trajao od 1958, sve do njegove smrti 2008. Pol je jednom rekao:Why fool around with hamburger when you have steak at home? ))

Pol & Dzoan

I kako to ide kod lepih ljudi, život im često pruži ruku, pa je Holivud veoma brzo postao zainteresovan za Pola. E sad, da me Pol čuje (zamislimo samo da mu je uopšte stalo) verovatno bi se slatko nasmejao i ponovio svoju rečenicu ‘Being handsome and a couple of cents can get you a coffee’. Stvar je u tome da je Pol Njumen bio jedan zaista prelep čovek, ali da je njegov uspeh uvek ležao u pravom radu i posvećenosti glumi. Danas, a naravno i ranije, bilo je u Holivudu zaista mnogo lepih lica koja nisu imala pojma da glume i od njih..ništa ne ostade . Medjutim,u slučaju Pola Njumena kockice su se drugačije postavile. Tako je Pol zaista retka kombinacija lepote, talenta i što je je još čudnije za Holivud—normalnosti (ali na dobar način).

Nego..Holivud i Pol:)

Pol se pojavio u Holivudu početkom ’50-tih godina, Klift-Brando-Din dobu, kada je Holivud raskidao sa starim stilom glume i kad nisi bio glumac ako nisi pohadjao časove kod Li Strazberga ili Stele Adler (mrzim tu priču, ali neka im…). Kao i pomenuta tri glumca Pol je bio kombinacija talenta i lepote, ali na svu sreće nije u sebi nosio unutrašnje demone koji su uništili ovo troje. Mora se doduše priznati da ni Polov talenat za glumu nije zaista bio toliko veliki kao npr Brandov. Sam Pol je kasnije priznao kako mu je, posebno na početku karijere bilo teško da glumi, da nije bio instinktivan glumac kao njegova žena Džoan Vudvard i da mu je dugo trebalo da stekne osećaj za istinu u laži .

Ali dok su i Brando i Klift dopustili da im talenat propada zbog ličnih demona, Pol je sedeo iz dana u dan u Strazbergovom studiju za glumce, posmatrao, isprobavao, oštrio talenat i sticao sigurnost. Zato, ako nekad pogledate njegove rane filmove The Silver Chalice (1954), The Rack (1956), pa čak one gde je bio jako dobar Somebody up there likes me (1956), Cat on a hot tin roof (1958), a zatim pogledate dva neprevazidjena ‘rebel‘ filma Hud (1963) i Cool hand Luke (1967) ili neki uspešniji film iz 60-tih, shvatićete koliko se njegov stil glume promenio i kako je postao mnogo izražajniji. Sve zahvaljujući posvećenosti glumi i zanemarivanju lepote…Kažu da zaista nije mario za lepotu i da je bio a very humble man.

The Sting (1973)

 

Butch Cassidy and the Sundance Kid (1969)

Reći za Pola da je bio odličan glumac i skroman čovek je prilično malo pošto je njegov život bio toliko ispunjen da čitav blog može da mu se posveti.  Bio je i reditelj, strasno je voleo auto trke (čak se trkao u 80-oj  i pobedio), bio je preduzetnik, politički aktivista-liberal… i najbitnije od svega osnovao je kompaniju hrane Newman’s Own čiji je sav profit odlazio sirotištima i još uvek odlazi (kompanijom upravlja njegova porodica).

Moja omiljena scena iz Cool Hand Luke, Pol peva Plastic Jesus:

I don’t care if it rains or freezes
Long as I got my plastic Jesus
Sitting on the dashboard of my car

Comes in colors, pink and pleasant
Glows in the dark because it’s iridescent
Take it with you when you travel far

Get yourself a sweet Madonna
Dressed in rhinestone, sitting on a
Pedestal of abalone shells

Going ninety, I ain’t scary
Because I got the Virgin Mary
Assuring me that I won’t go to Hell

Get yourself a sweet Madonna
Dressed in rhinestone, sitting on a
Pedestal of abalone shells

Going ninety, I ain’t scary
Because I got the Virgin Mary
Assuring me that I won’t go to Hell.

Polovi citati

I never ask my wife about my flaws. Instead I try to get her to ignore them and concentrate on my sense of humor. You don’t want any woman to look under the carpet, guys, because there’s lots of flaws underneath. Joanne believes my character in a film we did together, ‘Mr. and Mrs. Bridge’ comes closest to who I really am. I personally don’t think there’s one character who comes close . . . but I learned a long time ago not to disagree on things that I don’t have a solid opinion about.

I had no natural gift to be anything–not an athlete, not an actor, not a writer, not a director, a painter of garden porches–not anything. So I’ve worked really hard, because nothing ever came easily to me.

I picture my epitaph: ‘Here lies Paul Newman, who died a failure because his eyes turned brown.’

I’m a supporter of gay rights. And not a closet supporter either. From the time I was a kid, I have never been able to understand attacks upon the gay community. There are so many qualities that make up a human being… by the time I get through with all the things that I really admire about people, what they do with their private parts is probably so low on the list that it is irrelevant.

I don’t think there’s anything exceptional or noble in being philanthropic. It’s the other attitude that confuses me.

Study your craft and know who you are and what’s special about you. Find out what everyone does on a film set, ask questions and listen. Make sure you live life, which means don’t do things where you court celebrity, and give something positive back to your society.

The great Chaplin!

Najlepši govor ikada, iz jednog od najboljih filmova ikada -’The great dictator’ Čarli Čaplina ( njegovog talkie prvenca u kojem je parodirao Hitlera i govorio protiv nacizma u doba kad je Hitler bio na vlasti…kad je nemi Čarli progovorio zaista je progovorio ). Čaplin je kasnije u životu rekao kako bi dao sve da zna šta Hitler misli o filmu, iako ne znamo šta je Adolf mislio zna se da ga je gledao dva puta.

‘I’m sorry, but I don’t want to be an emperor. That’s not my business. I don’t want to rule or conquer anyone. I should like to help everyone if possible – Jew, Gentile – black man – white.

We all want to help one another. Human beings are like that. We want to live by each other’s happiness – not by each other’s misery. We don’t want to hate and despise one another. In this world there’s room for everyone and the good earth is rich and can provide for everyone.

The way of life can be free and beautiful, but we have lost the way. Greed has poisoned men’s souls – has barricaded the world with hate – has goose-stepped us into misery and bloodshed. We have developed speed, but we have shut ourselves in. Machinery that gives abundance has left us in want. Our knowledge has made us cynical; our cleverness, hard and unkind. We think too much and feel too little. More than machinery we need humanity. More than cleverness, we need kindness and gentleness. Without these qualities, life will be violent and all will be lost.

The aeroplane and the radio have brought us closer together. The very nature of these inventions cries out for the goodness in man – cries for universal brotherhood – for the unity of us all. Even now my voice is reaching millions throughout the world – millions of despairing men, women, and little children – victims of a system that makes men torture and imprison innocent people. To those who can hear me, I say: ‘Do not despair.’ The misery that is now upon us is but the passing of greed – the bitterness of men who fear the way of human progress. The hate of men will pass, and dictators die, and the power they took from the people will return to the people. And so long as men die, liberty will never perish.

Soldiers! Don’t give yourselves to brutes – men who despise you and enslave you – who regiment your lives – tell you what to do – what to think and what to feel! Who drill you – diet you – treat you like cattle, use you as cannon fodder. Don’t give yourselves to these unnatural men – machine men with machine minds and machine hearts! You are not machines! You are not cattle! You are men! You have the love of humanity in your hearts. You don’t hate, only the unloved hate – the unloved and the unnatural!

Soldiers! Don’t fight for slavery! Fight for liberty! In the seventeenth chapter of St Luke, it is written the kingdom of God is within man not one man nor a group of men, but in all men! In you! You, the people, have the power – the power to create machines. The power to create happiness! You, the people, have the power to make this life free and beautiful – to make this life a wonderful adventure. Then in the name of democracy – let us use that power – let us all unite. Let us fight for a new world – a decent world that will give men a chance to work – that will give youth a future and old age a security.

By the promise of these things, brutes have risen to power. But they lie! They do not fulfil that promise. They never will! Dictators free themselves but they enslave the people. Now let us fight to fulfil that promise! Let us fight to free the world – to do away with national barriers – to do away with greed, with hate and intolerance. Let us fight for a world of reason – a world where science and progress will lead to all men’s happiness. Soldiers, in the name of democracy, let us unite!

Hannah, can you hear me? Wherever you are, look up Hannah. The clouds are lifting! The sun is breaking through! We are coming out of the darkness into the light. We are coming into a new world – a kindlier world, where men will rise above their hate, their greed and their brutality. Look up, Hannah! The soul of man has been given wings and at last he is beginning to fly. He is flying into the rainbow – into the light of hope, into the future, the glorious future that belongs to you, to me, and to all of us. Look up, Hannah… look up!“

Savršeni filmovi za praznike (znam, znam rano je :)..)

Kako sam ja zapostavila ovo moje malo pisanije! Znam, znam Božić je daleko,ali mene obuzele praznične misli i uživanje u zimiiii, dugoj i hladnoj. Pa evo članka o prazničnim filmovima koji umeju da ulepšaju zimske dane i oraspolože mene malu Dakle, kad bude Božić i Nova, a vi zaludni i ušuškani u toplim krevetima, filmski program obično očajan , nadam se da ćete se osloniti na pirateriju i pogledati nešto od preporučenih filmova…

1.  Moj omiljeni praznični film ‘The Bishop’s Wife’ (1947) sa Dejvidom Nivenom, Keri Grantom i Loretom Jang u glavnim ulogama.  Divan mali film za koji samo pravi filmski nerd-ovi znaju.

Dejvid Niven, pravi britanski dzentlemen i uzgred i sjajan pisac u ovom filmu igra bišopa koji želi da sakupi novac kako bi  sagradio katedralu. E sad, bišop je sasvim ok lik, ali non stop misli na tu katedralu i zapostavlja svoju porodicu, a i budući da je stalno natmuren i nije da baš širi ljubav medju ljudima. Veče uoči Božića se obraća Bogu i moli ga da mu ukaže pomoć. Pomoć stiže u vidu andjela..njega igra niko drugi do Keri Granta. Medjutim, Kerijeva pomoć se ne ogleda u menadzerskim savetima za prikljupanje novca, već u ukazivanju bišopu, njegovoj porodici i pa.. skoro svakom ko se pojavi u filmu,  da je prava radost života u jednostavnim stvarima, ljubaznosti i ljubavi prema bližnjem svome. Praktično Keri je u filmu muška Amelija Pulen..sa razlikom što je Amelija delovala povučeno i pogubljeno, a Keri to naravno nije.

Ovo je jedna od najlepših scena u filmu.. radost klizanja Hm..koju još ne osetih:)

Citat iz filma :

The only people who grow old were born old to begin with. -poručuje nam Keri

2. Drugi omiljeni film…It’s a wonderful life (1946). Mislim da nema osobe koja nije gledala Kaprino remek delo ili da mu barem nije poznata priča. Svake godine se prikazuje za Božić, a ja mislim da bi ga svakog dana trebalo prikazivati.

Nema boljeg filma za dizanje raspoloženja i divno je gledati Džemsa Stjuarta u ulozi malog čoveka koji iako počinje da sumnja u sopstvenu vrednost na kraju shvata da je njegov život dragocen upravo zbog toga što prožima živote drugih ljudi (uz pomoć andjela naravno, samo što andjeo ovog puta nije Keri Grant već simpatični starac sa sedom kosom….i stari Holivud je baš voleo supernatural stories).

Uzgred SVI filmovi Frenka Kapre su zaista divni filmovi puni saosećanja za običnog čoveka, puni životne radosti i na neki način idealistička slika čoveka i pobuna protiv surovog kapitalizma i monotonije koja vlada u društvu. Posebno vredi pomenuti Mr Deeds goes to town, It happened one night, You can’t take it with you.

3.  Holiday (1938)..stvarno staro, stvarno dobro! Treći zajednički film Keri Granta i možda najveće ikone starog Holivuda, Ketrin Hepbern. Za razliku od njihovih kultnih filmova Bringing up Baby i Phildelphia story, ovaj film je manje poznat ali je po mom malom skromnom mišljenju najbolji. Iako je pisan kao komedija, Holiday uspeva da bude u isto vreme zaista očaravajuće pitak  a  deep. Ljubavna priča izmedju mlade bogatašice koja prezire bogataški i udoban način života i verenika njene sasvim drugačije sestre, koji želi da se otisne u svet, živi punim plućima (ali bez dinara) zapravo je okidač za postavljanje onog divnog pitanja koji svi mi postavljamo sebi..ko sam, šta želim i kako vidim sebe u svetu? U stvari reč je o neophodnosti traženja odgovora za tim pitanjem i ne odustajanjem od te potrage iako nas iza ugla čeka siguran posao i plata, a u dubini duše nam je smor..ehhh. ..

4. Ben – Hur (1959) je jedan od najvećih klasika ikada snimljenih. Reditelj filma je jedan od najtalentovanijih i najcenjenijih reditelja starog Holivuda, Vilijam Vajler (Sabrina, Wuthering Heights). Kao i u slučaju It’s a wonderful life, nema šanse da ovaj film niste ukačili jednom na televiziji ili  da ga se ne  sećate iz detinjstva,..a uglavnom se sećate da je trajalo kao gladna godina i da ste plakali…

Originalno je naslovljen kao A tale of Christ. Film paralelno prati život mladog jevrejskog princa Ben Hura, koji je nepravedno bačen u ropstvo od strane svog najboljeg prijatelja Rimljanina, i život Hrista (mada je ceo film više fokusiran na život Ben Hura i na to kako Hristova učenja utiču na njega da zaboravi na osvetu i shvati vrednost praštanja).

Jedna od najlepših scena u filmu:

5. E sad za razliku od prva 4 ovaj nije Božićni klasik, ali meni uvek dobro legne za praznike…Some Like It Hot (1959). Ja sam ubedjena da nema bolje komedije od Vajlderoog klasika o  dva muzičara  koji beže od mafije i prerušavaju se u žene da bi putovali sa ženskim orkestrom. Ne mogu da nabrojim koliko je filmova snimljeno sa tipovima koji se prerušavaju u žene, ali ovo je original i definitivno je najbolji. Sve ostalo je skrnavljenje…Niko nije nadmašio scenario Bili Vajldera, glumu Džeka Lemona i šarm i harizmu Toni Kertisa i Merilin Monro. Zajedno sa Bringing up Baby i Arsenic and old lace, moja omiljena komedija

6. Da predjemo na boju…

Jedan od novijih filmova koji će zasigurno postati klasik..Big Fish (2003).

Za mene najbolji film Tima Bartona, mada najmanje uvrnut:) Big fish je sa jedne strane Tim Bartonova ‘Aska i vuk’, priča o tome kako umetnik ima potrebu da pripoveda i tako odagna misli i o neizbežnoj smrti. Sa druge strane to je priča o potrebi za pričom koju svi ljudi imaju , bili umetnici ili ne, a sa istim razlogom…produžavanje, ulepšavanje ovih trenutaka koje imamo i bežanje od smrti.

Big fish je vizelno zadivljujuć, nadahnut film a osoba koja drži ceo film, jeste škotski glumac Juen Mekregor. Juena Mekgregora je divno gledati…:) Ne zato što je zgodan, on je ionako zgodan na nekonvencionalan način, već zato što ima pored neospornog talenta za glumu, veliku harizmu i u stanju je da pomislite ‘How wonderful life is when someone like him is in the world’ Takvu harizmu imao je Dzems Stjuart…pa ako povežete It’s a wonderful life i Big Fish, eto divote.

‘There comes a point when any reasonable man will swallow his pride and admit he made a mistake. The truth is… I was never a reasonable man’

7. Jeux d’enfants/Love me if you dare (2003) je francuski film koji ne znam u koji žanr da klasifikujem, a o kome sam već pisala u članku ‘I see life in french rosy hues’. Pogrešno sam nazvala par iz filma Romeom i Julijom, kad su u stvari bliži Hitklifu i Keti iz Orkanskih visova..zabrinuti samo za sebe, zaljubljeni potpuno jedno u drugo i bez ikakve želje za odrastanjem. Divan je to film!

To be continued…..:))

The one about Tom Hardy

Kada je Nevena pisala o nekom novom glumcu? -Nikad, nikad…iako ne poriče da ima divnih, talentovanih mladjih glumaca. Evo kršim pravilo i pišem o jednom novom, svežem licu koje će tek za nekoliko decenija biti u kategoriji ‘divnih, pomalo zaboravljenih glumaca’ koje ja ne zaboravljam (dobro recimo da ga moja deca neće zaboraviti, ’cause I will expire and go to my maker :) ).

Tom Hardy

Elem, novo sveže lice je u prošlom postu najavljeni Tom Hardi. Ako je neko gledao najnoviji Nolanov blockbuster film ‘Inception‘ sigurno je u glumačkoj postavi pored svih ‘većih’ imena primetio i jednog interesantnog, zgodnog Britanca koji je uspeo da zasija u maloj ulozi, potvrdi Olivijeovu čuvenu: ‘there are no small parts, just small actors‘ i unese malo humora u prilično bleak ‘Inception‘. Tako je Tom Hardi sada već prošlog leta osvojio Holivud, uvek gladan nove letnje zvezde.

Iz predstave 'Man of mode' na West End-u..hm..izgleda nešto nalik pomodarstvu prisutnom danas u JDP-u..ali valjda je bolje..a i ne bih se zalila da gledam Toma

Razlog zašto verujem da Tom Hardi neće deliti sudbinu sa Bredli Kuperom (inače volim darlin’ Bradley) jeste što Tom spada u one ‘serious ‘ glumce tipa Kristijan Bejl ili Geri Oldman i već se iskalio na londonskim daskama koje život znače i britanskim indie filmovima. Tako da šta god da Holivud pripremi za njega..snaći će se Najgore što može da se desi jeste da utroši talenat kao Kristijan Bejl na neke glupe akcione filmove Ovo je bio mali intro i ja zabrinuta za Tomovu budućnost..dok uvezujem predmete u sudu punih 8 sati..a Tom sada verovatno leškari u svojoj vili…neka zaslužio je Sad ozbiljno..zašto se divim Tomu i volim Toma:

1. Tom je actor’s actor…daje sve od sebe u svakoj ulozi, dakle nije štekara na osećanjima (najbolje mu ide sa negativcimai izgubljenim dušama za sada).

2. Tom me podseća na jednog od omiljenih mi glumaca…Marlon Branda. Pomalo likom, a pomalo i ludačkom energijom. I njemu bi se mogao pripisati komentar Ričarda Bartona na glumu Montgomeri Klifta :Monty, like Garbo and Brando, had the extraordinary facility of giving you a sense of danger.You were never quite sure whether he would blow his lines or explode. Moja rečenica bi išla..Tom like Monty and Brando

3. Tom ima sve odlike ‘tragic figure ‘( koje na čudan način bude nežnost u meni ) kao Brando ili Vivijen Li…bolje rečeno imao je te odlike, sad je ok. Naime, prilično rano je postao alkoholičar i imao unutrašnje demone, ali sad izvukao i nesreću sipa u uloge , a ne čašu..mislim nadam se..čovek ima 33 godine, mlado je to.

4. Tom je nekonvencionalni Englez. Kada govorimo o engleskim glumcima, obično imamo na umu Kolina Firta i uštirkane Engleze. Tom kao da je omašio zemlju…sem akcenta uopšte se ne uklapa medju finu englesku gospodu ( a iz dosadne srednje klase je), koju inače jako volim. Jednostavno ima nečeg slobodnijeg, neengleskog u njemu..to ćete shvatiti ako pogledate nešto sa njim..teško mi da se izrazim:)

5. Iako je od onih glumaca koji svoj posao shvataju veoma ozbiljno, čini mi se da ne shvata sebe suviše ozbiljno i volim to. Uvek su mi bili škakljivi oni tragično ozbiljni glumci koji mogu da raspredaju o glumi čitav dan i na taj način pričaju o sebi u superlativima. Tom je čovek koji kapira da je glumac ‘jedno biće koje se igra i pritom naš omiljeni psihoterapeut’ ali ne i Dostojevski…To sam kao skapirala iz pročitanih intervjua..

6.Last but not the least Tom ima  pravi star quality…nema definiciju ali je o tome najbolje rekla stara, dobra Ketrin Hepbern ‘It’s either some kind of electricity or some kind of energy. I don’t know what it is, but whatever it is, I’ve got it.’…hm..Tom has it

Završih sa hvalospevom…ako ne verujete pogledajte :

1. Stuart a life backwards (BBC, 2007) je prilično divan mali  film radjen po romanu Aleksandra Mastersa o real life alkoholičaru, narkomanu, beskućniku (koji je povrh svega bolovao od mišićne distrofije) i zaista divnoj, izgubljenoj duši  Stjuartu Šorteru. Ovo je jedan od onih zaista potrebnih filmova danas..onima koji govore o ljudima na margini društva, o kojima se obično ne snimaju filmovi, ali koji zaslužuju da njihova priča bude ispričana. Sa obzirom da Tom nije bio mnogo daleko od Stjuarta bio je savršen izbor za Stjuarta, a on a i ja mislimo da mu je najbolja uloga do sada..

U delovima na youtube:

Stuart: A Life Backwards

A može i da se skine sa neta Blagosloveni da su pirati!

2. Bronson (2008) je britanski indie film, radjen u stilu ‘Paklene pomorandže’ o životu Majkla Petersona a.k.a Čarlsa Bronsona, ‘najnasilnijeg britanskog zatvorenika‘. Lik Bronsona u stvari je okidač za priču o ugnjetavačkom britanskom sistemu, pobuni i korenu nasilja. Nažalost, sam film zaista ne obradjuje temu uspešno i nije ‘must see’ ali je Tom zaista fantastičan, dijaboličan i brandovski nastrojen u ovom filmu.

3. Wuthering Heights (2009)..mislim da bih mogla blog da napišem o Visovima i da sam baš davež..ali šta mogu. Ovo je poslednja adaptacija romana i po mom malom mišljenju pored 1939 i 1992..najbolja verzija (a ima ih..). Izgleda da nijedna adaptacija do sada nije uspela da potpuno uhvati Bronte duh i smisao romana. Uvek nešto nedostaje…Verzija sa Tomom Hardijem, možda na prvi pogled deluje kao da je pravljena za mladje generacije i da nije verna romanu.Tom Hardi pomalo podseća u prvim scenama na ‘Tim Bartonovog ‘ Hitklifa.Anywho, Tom je zaista kao krojen za Hitklifa i ima veoma moćan screen presence (to što stalno upadam sa engleskim, ne mogu da odolim -zabavnije je.. znam da ponekad iritira). Glumica koja igra Ketrin, Šarlot Rajli je inače Tomova verenica u pravom životu. Kao Ketrin je solidna, mada nije dovoljno jaka i deluje kao da će je Tom pojesti u nekim scenama.  O Visovima ću još daviti…u nekom od narednih postova.

4. Oliver Twist ( BBC,2007)…njega ja još uvek nisam celog pogledala..čuvam ga. Tom igra Bil Sajksa, obično omraženog lika. Ali ova današnja deca poludeše zbog Toma, pa prave fan you tube slajdove..‘Marry me Bill Sikes’..hm..?!

5. The Take ( Sky 1, 2009) je adaptacija romana Martine Kol. The 80s, londonsko podzemlje, luda (meni omiljena) radnička klasa i zaplet u stilu grčke tragedije. Tom igra glavnu ulogu, psiho sitnog kriminalca koji je moderna verzija Fjodora Karamazova. Zaista dobra mini serija i gleda se u jednom dahu!

Ali teško može da se skine..za ovo treba cryptload program, skida se brzo:

The Take

6. The Virgin Queen (BBC, 2005)..drama o privatnom životu i vladavini Elizabete I. Već sam pisala o seriji u nekom od prethodnih postova. Zašto volimo Toma Hardija kao Robert Dadlija? -Zato što je u ovoj verziji Dadli a motherfuckin’ man da budem nepristojna i iskrena..:))

U sledećem, nadam se skorijem postu, kad uhvatim vremena..vraćam se starom Holivudu-tema: Pol Njumen )

Odbrojavanje: The Virgin Queen (Elizabet I)

Queen Elizabeth I..well isn’t she a beauty?

Mislila sam: krajnje je vreme da našvrljam nešto. Inače kad pogledam svoj mali vidzet za posete sita se nauživam..ovde nabasaju oni koji ukucavaju guiletta masina ‘hairy armpit’ i ‘fotografije za desetogodišnje devojčice’ (ovo za me je zbunilo). Tako da sad sa novim postom prigodnog naziva ‘The Virgin Queen’ očekujem puno poseta..:)

Dakle..tjudorofilija se nastavlja..Posle Tjudorovih valja pogledati ‘The Virgin Queen’ (BBC 2005) koja pokriva čitav život Elizabete I, ćerke Henrija VIII i Ane Bolen i najznačajnije engleske vladarke. Pre nego što krenem da ronim u ono o čemu najbolje znam..Elizabet u filmu i seriji..a little bit of history / the real deal:

Elizabeta I rodila se 7.septembra 1533.godine.Majka joj je bila druga žena Henrija VIII, Ana Bolen,kojoj je odrubljena glava kada je Elizabeta imala nepune tri godine.Posle toga Henri ju je odstranio sa dvora,zato sto ga je podsećala na Anu Bolen.Elizabeta će se vratiti na dvor za vreme Katarine Par,poslednje žene Henrija VIII. Na presto dolazi 17.novembra 1558,nakon smrti svoje polusestre,Henrijeve prve kćerke Marije(Marija je,zbog krvavih progona protestanata,koji su se desavali za vreme njene vladavine,prozvana Bloody Mary).

Elizabeta I je vladala od 1558.-1603.;uspela je da zakonom  ustanovi definitivno uredjenje Anglikanske crkve koje se trajno održalo.Uprkos mnogim bračnim ponudama nikada se nije udala.Mnogi kazu da se nije udala zato sto nije se nije mogla udati za coveka kog je stvarno volela,jer bi to izazvalo skandal,koji Engleska u to vreme ne bi dobro podnela.Elizabetina vladavina naziva se Elizabetanskom erom ili Zlatnim dobom i okarakterisana je mnogim promenama u engleskoj kulturi. Vilijem Šekspir, Kristofer Marlou i Ben Džonson stvarali su za vreme ove ere. Frensis Drejk postao je prvi Englez koji je obišao Zemlju; Frensis Bekon je objavio svoja filozofska i politička gledišta, a počela je i engleska kolonijalizacija Severne Amerike pod vođstvom Ser Voltera Rejlija i Ser Hemfrija Žilbera.
Umrla je 24.marta 1603.godine a nasledio ju je Dzejms I sin Marije, kraljice Škotske.

Anywho…Elizabet I je bila fascinantna istorijska ličnost koja je oduvek imala posebno mesto u filmskom svetu. Može se reći da je još jedino Kleopatri posvećena tolika pažnja. Prvi film o Elizabeti snimljen je davne 1912. godine. Bio je francuski nemi film, u kojoj je glavnu ulogu tumačila čuvena Sara Bernar. U starom Holivudu takodje su se snimali filmovi o Elizabet.Bile su to zašećerene romanse The Private Lives of Elizabeth and Essex (1939), i The Virgin Queen (1955) sa Bet Dejvis u glavnoj ulozi. Film Young Bess (1953) takodje se bavio Elizabetinim ljubavnim životom, a glavnu ulogu tumačila je Džin Simons. Bilo je naravno uvek filmova u kojima je Elizabet bila special guest star, dobra kraljica za koju bi svi njeni podanici dali život (npr Shakespeare in Love ( Džudi Denč u ulozi Elizabete).

Medjutim od 1998 godine kada je indijski reditelj Shekhar Kapur snimio Elizabeth sa Kejt Blanšet u glavnoj ulozi svet je zaražen Elizabetomanijom, a zahvaljući uspehu ovog filma, scenarista Majkl Herst odlučio je da napiše scenario za seriju ‘Tjudorovi’. Razlog zašto je film tako dobro prošao kod publike leži verovatno u činjenici da se izromansirana Elizabet prilično dopada savremenoj ženi. U Kapurovom filmu Elizabeth i nastavku Elizabeth: The Golden Age (2007) je predstavljena kao žena koja je bira da bude sama, kojoj ni jedan muškarac nije dorastao, koja je dovoljno jaka da ne bude nesrećna iako je usamljena, a pritom je potpuno posvećena svojoj zemlji i u svakom smislu too good to be true.

Zar nije Kejt Blanšet a fierce bitch koja je takvo osveženje pored wimpy žena u današnjem Holivudu?

Eh a koliko mi se dopala Kejt kao  Elizabet, toliko sam se razočarala u Kapurov prikaz Elizabete kada sam zaista pročitala siže njenog privatnog života i odgledala čarobnu BBC seriju The Virgin Queen..o kojoj..evo najzad reči.

U Elizabeth Robert Dadli, čovek koga je Elizabet zaista volela i koji je bio uz nju sve do svoje smrti prikazan  je kao nesigurni fićfirić  ( igra ga zgodni i talentovani Džozef Fajns koji se nekako ipak nije uklopio u ceo film) koji izdaje Elizabet i zbog koga se ona razočarava u muškarce i zatvara svoje srce za ljubav ( inače je govorila da ima muško srce..khem..). U nastavku filma Dadli se ni ne pojavljuje, a u nedostatku ljubavnog začina tu je izmišljena romansa izmedju ser Valtera Ralija koga igra Klajv Oven.

The Virgin Queen je prva mini serija posle scary Elizabeth R (1971) koja potpuno istinito prikazuje Elizabetin privatni život i Elizabet kao (ha..sad ću da zvučim kao Ameri kad daju intervju) osobu, a ne kao ikonu.

U ulozi Elizabet je engleska glumica An Mari Daf, koja se pokazala kao savršen izbor za queen of England. Moram priznatio da mi je u početku izgledala kao Sideshow Bob, ali ako duže vreme buljite u njeno neobično lice zapravo ćete provaliti da je žena zaista nekonvencionalno lepa. Pored toga zaista je moćna glumica tipa Vanese Redgrejv, samo ima u njenoj pojavi nema ničeg nametljivog i nije od onih glumica koje vam se svide na prvu loptu. Kada bih poredila An mari i Kejt Blanšet kao Elizabet rekla bih da mi se An Mari mnogo više dopada, jer mi se čini da je mnogo iskrenije i nepompeznije prišla ulozi nego Kejt.

Ulogu Roberta Dadlija igra glumac kome se ozbiljno divim i koji će čak imati i poseban post, Tom Hardi. Dadli je po svemu sudeći bio kompleksna i jaka ličnost ( a i zar bi ga Elizabet volela da je bio drugačiji). Elizabet i Dadli su odrasli zajedno. Njegova ženidba sa Ejmi Dadli, organizovana od strane njegovog oca, bila je prepreka da se Elizabet (kasnije kada je krunisana) uda za Dadlija. Dosta bračnih ponuda je odbijala. U ranijim godinama možda iz ljubavi prema Dadliju, a kasnije zato što nisu bile politički pogodne. Sve u svemu ostaje da je zaista volela Dadlija, ali je čudna činjenica da se nije udala za njega posle smrti Ejmi Dadli i pored neprihvatanja takvog braka od većine plemstva. Pisci serije  su takvu odluku objasnili  Elizabetinim strahom od intimnosti sa muškarcem ( u seriji je zaista bila kraljica-devica celog života). Naime, na Elizabet je veliki trag ostavila nesrećna sudbina njene majke Ane Bolen, čiju je giljotinu naredio Elizabetin otac Henri VIII. Stoga je Elizabet imala odbojnost prema braku i često je sumnjala u Dadlijevu ljubav. Ne tako loše objašnjenje ali  ne tako verovatno. Inače kraljičino devičanstvo je možda jedina stvar koja je fikcija u celoj seriji, sve ostalo se podudara sa istorijom. Medjutim platonska ljubav i čežnja Elizabet za Dadlijem su pun pogodak i nekako čine priču lepšom i tužnijom.

Kada je u pitanju Dadlijeva ljubav prema Elizabeti , ona možda u stvari i nije bila bez skrivenih namera  jer je i  sam Dadli želeo da se domogne vlasti ( njegovu porodicu su zvali ‘nekrunisani vladari Engleske’). Ali i pored toga može se reći da je voleo Elizabet i bio joj odan do kraja života ( umro je zbog srčanih problema). Na samrti joj je poslao pismo u kojoj se raspitivao za njeno zdravlje pominjući svoju bolest samo u jednoj rečenici i obećavajući kako će joj uskoro doći. Kraljica je to pismo stavila medju svoj nakit, napisavši na njemu His last letter..šmrc:( U kasnijim godinama Elizabete u njen život ulazi još jedan Robert, erl od Eseksa. Ne zna se tačno da li je on samo bio pastorak ili zaista sin Roberta Dadlija. Elem sa njim je Elizabet imala sredovečnu krizu i prilično ga je favorizovala, ali je on digao bunu protiv nje i završio svoj mladjani život na giljotijini..tough luck. Ulogu Roberta 2 igra Hans Mateson (igrao je Živaga u verziji ‘Dr Živaga’ sa Kirom Najtli). Hans nešto ne deluje na mene…Zato je tu Robert 1 i Tom Hardi:)

 

Stvar koja je tako divna u vezi sa ovom serijom je scenario. Za razliku od formalnosti ispunjenom Elizabeth R (mada znam da zadrti poznavaoci istorije preferiraju tu verziju) i čak i verzijom sa Kejt Blanšet i samim Tjudorovima u The Virgin Queen sam tekst zvuči savršeno prirodno i čak moderno imajući u idu da je radnja smeštena u XVI vek i da njihov način govora bio zaista nakićen dosadnim..majesty…na..na..na..’pričam a ništa rekao nisam’. Naravno sa druge strane rečnik im je bio bogatiji, pa to prija to my brain and ear

Nažalost serija nije zadobila priznanje kakvo zaslužuje jednostavno zbog činjenice da je prikazana u pogrešno vreme. Naime..bilo je previše Elizabete 2005 godine. BBC je odlučio da sačeka da Chanell 4 prikaže Elizabeth sa Helen Miren, Džeremi Ajronsom i Hju Dansijem. Verzija sa Helen Miren odnela je sve pohvale dok je  The Virgin Queen tek kasnije zadobila fanove.Meni se više dopada od verzije sa Helen Miren zato što mi je romantičnija i pokriva čitav njen život…

Na kraju ako ništa drugo seriju valja pogledati zbog fantastične muzike. Serija je dobila prestižnu nagradu Ivor Novello za najbolji soundtrack . Muziku je je Martin Fips, a pesme izvodi grupa Mediaeval Baebes. Glavna tema The Virgin Queen je u stvari deo pesme On Monsieur’s Departure koju je sama Elizabet napisala posle neuspešnih bračnih pregovora sa Vojvodom od Anžua.

I grieve and dare not show my discontent,
I love and yet am forced to seem to hate,
I do, yet dare not say I ever meant,
I seem stark mute but inwardly do prate.
I am and not, I freeze and yet am burned,
Since from myself another self I turned.

My care is like my shadow in the sun,
Follows me flying, flies when I pursue it,
Stands and lies by me, doth what I have done.
His too familiar care doth make me rue it.
No means I find to rid him from my breast,
Till by the end of things it be supprest.

Some gentler passion slide into my mind,
For I am soft and made of melting snow;
Or be more cruel, love, and so be kind.
Let me or float or sink, be high or low.
Or let me live with some more sweet content,
Or die and so forget what love ere meant.

Ove you tube fan fikcije nekad umeju da izgledaju kao špica za latinoameričku sapunicu, ali pesma je zaista divna:

Tu su već matori, ona propisno zabeljena a on smoren:)

 

 

 

 

Odbrojavanje: Tjudorovi

Mrtva sam…od kako diplomirah zanemarih virtual world, ali danas mi je dan za krokodilisanje i nadošlo mi da upotpunim ‘nikad dosta kostimiranih drama’ post, ali sa serijom postova ;) Slede The Virgin queen, Lost in Austen, The Take(ok nije kostimirano ali za moju dušu) i najzad divni Brideshead Revisited o kome  ću da pišem kad budem baš inspirisana, jer tu treba da integrišem i Lorensa Olivijea

Nego da počnemo:

 The Tudors (2007-2010)

Tjudorovi su radjeni u irsko-kanadskoj koprodukciji ,a cela serija je snimana u Irskoj. Tvorac ove serije je Majkl Herst,  koji se proslavio kao pisac scenarija za filmove Elizabet (1998) i Elizabet : zlatno doba(2007). Kako su se oba filma o engleskoj vladarki pokazala kao veliki uspeh, Herst je odlučio da se zabavi Tjudorovima na malom ekranu i životom Elizabetinog oca- Henrija VIII-og. Kada je počelo prikazivanje Tjudorovih , serija je postigla veliki uspeh kod mladje publike, dok su je kritičari doživeli  kao svojevrsan blasphemy, kako serija obiluje scenama eksplicitnog seksa, nije baš potpuno istorijski tačna, a glumci izgledaju kao supermodeli. Istina je da serija jeste ciljano snimana za američko tržište i mladju publiku, sa sve sexy posterima i čak natpisom na jednom od njih ‘It’s good to be  king’ što je u stvari replika iz Smešne strane istorije Mela Bruksa. Ipak Mrs Lovett staje u odbranu Tjudorovih, jedan je od fanova serije i prihvata seriju kao highly entertaining period drama

It's good to be king!

Snimiti četiri sezone o životu Henrija VIII nije lak zadatak. Za razliku od odlične HBO serije Rim u kojoj ima mnogo više istorijskog materijala za pravljenje ‘uzbudljivije’ serije, život Henrija VIII bio je značajan za Englesku zbog dva dogadjaja: uvodjenja protestantizma u Englesku i braka sa Anom Bolen sa kojom je imao ćerku Elizabet I, koja je možda najznačajniji monarh Engleske. To je dovoljno da se snimi film ili mini serija, ali ako govorimo o jednočasovnim epizodama onda se treba žestoko potruditi da bi serija zaista uspela. Iako po onome što sam čitala istorijska odstupanja nisu previše velika (a na kraju krajeva u svakoj seriji postoje), čini mi se da tvorci serije i nisu imali nameru da snimaju baš ozbiljnu istorijsku dramu, već su jednostavno iskoristili lik Henrija VIII za večnu temu o ljudskoj prirodi i o tome kako ona biva iskvarena kada čovek poseduje vlast i igra se Boga. Sa druge strane tu je i uvek zanimljiva i uvek eksploatisana tema religije i uloge koju ona ima u životu ljudi, koja nas dovodi  do pitanja Velikog Inkvizitora..da li su Hristova učenja u stvari preveliko breme za čoveka? Jer ono što je u Tjudorovima savršeno prikazano, (pogotovo u mnogo mračnijim, poslednjim epizodama) jeste da su pravi vernici retki, a da ima najviše ekstremnih katolika i ekstremnih protestanata, da je svako u svojoj sopstvenoj zabludi, a da pritom u svakom živi jedan starozavetni čovek  koji je sasvim daleko od slike i prilike Isusa Hrista.

Henrijevi brakovi, jesu pravo tabloidno štivo i verovatno razlog zašto je serija postigla veliku popularnost. Kome ne bi bio zanimljiv tip koji je od svojih šest žena dve poslao na giljotinu, a dve smestio gde mu je volja kad su ga smorile i bio velika napast kad su pitanju trudnoće i muški naslednik? Na veliku negativnu kritiku takodje je isprva naišao izbor glumca koji igra Henrija. Njega igra mladi Irac Džonatan Ris Mejers koji da..izgleda kao supermodel. Dok je sasvim izvesno da pravi Henri nije izgledao kao supermodel, istina je da i ne možemo da znamo kako je izgledao kad je bio mlad. Postoji Holbajnov portret Henrija, kad je već bio star i poznato je da je takodje u poznim godinama bio veoma gojazan, jer je imao povredjenu nogu i nije više mogao da bude fizički aktivan kao u mladosti. Zato ko kaže da Henri VIII nije bio zgodan kao mlad? Doduše imao je ridju kosu,što baš i ne govori u prilog njegovoj lepoti…samo moj ukus..Anyway, prvi glumac koji je igrao Henrija bio je genijalni engleski glumac Čarls Loton (The Private Life of Henry VIII, 1933), koji je bio gojazan i imao impozantnu pojavu, pa odatle i mit da svaki glumac koji ga igra treba da je big and strong, što priznaćemo Džonatan i nije. Medjutim, u celoj izromansiranoj priči o grešnom kralju Henriju, njegovoj oholosti i ljubavima, Džonatanovo lice koje je je jedan modni stilista nazvao ‘eternal spring’ sasvim se uklapa i teško da bi neko zaista gledao ovu seriju da neko drugo lice ubija toliku raju a i svoje prijatelje i supruge. Površno, ali tako tačno..I dare to say!

Posle turobnog, grešnog života Henri nam otvara dušu u poslednjoj epizodi, koja ima jednu predivnu sekvencu Henrijevog sna sa belim konjem na kome jaše smrt i mladim Henrijem koji ponosno gleda u sazveždje dok mu se konjanik približava. Bila je to dobra serija!

When we compare the present life of man on earth, with that time of which we have no knowledge, it seems to me like the swift flight of a single sparrow, through a banqueting hall on a Winter’s day.  After a few moments of comfort, he vanishes from sight, into the Wintery world from which he came.  Even so, man appears on earth for a little while.  But, of what went before this life, and what will follow, we know nothing.

The Tudors

Cipelice & ciglice & veštica & čarobnjak

Jedna divna dama me je podsetila da je vreme da napišem nešto i o Čarobnjaku iz Oza i putu od žute cigle, po kome me je ovo moje malo pisanije i dobilo ime. 

Čarobnjak iz Oza je jedan od filmova koji obeležiše moje detinjstvo. Snimljen je po dečijem romanu autora Frenka Bauma ‘Divni čarobnjak iz Oza’. Godina kada je snimljen beše davna 1939-ta, koju mnogi nazivaju zlatnom godinom holivudskog filma (iste godine snimljeni su  klasici Prohujalo sa vihorom, Orkanski visovi, Poštanska kočija, Ninočka, Gospodin Smit ide u Vašington). Te iste 1939 godine Evropa je bila u ratu, a Holivud je bio bezbedno mesto ‘where troubles melt like lemmon drops’ kao Oz iz priče o Čarobnjaku..

Priča o Doroti iz Kanzasa koja igrom slučaja dospeva u magičnu zemlju Oz je jedna od najlepših dečijih fantazija ikada napisanih, a film iako sniman pre 70 godina nikako da zastari. Zanimljivo je to što  je i pored današnjih specijalnih efekata u Hari Poteru’(mene je potpuno zaobišla ‘poteromanija’ i nikako da skapiram kako toliki negativci ne mogu da srede kratkovidog dečka..) i još nekim novim dečijim filmovima, Čarobnjak  i dalje neuništiv i mislim da nema deteta kome će biti dosadno da ga gleda ‘ne 3D’ Oz i Doroti.Ono čime Čarobnjak potpuno kupuje pažnju svakog deteta jeste iskrena emocija i entuzijazam glumaca, a pre svega priča sa kojom svako može da se identifikuje..priča o odrastanju, značaju porodice i suočavanju sa strahom.

Doroti u Kanzasu..mašta o zemlji 'negde iznad duge'. Delovi filma u Kanzasu snimani su u 'sepia' boji za razliku od delova u Ozu-nestvarnoj zemlji, gde je sve snimano u jarkim bojama

Slično kao u Alisi u zemlji čuda, Petru Panu i Narniji glavna junakinja ulazi u bajkoviti svet, u stvari izmaštan od nje same, gde mora prevazići mnogobrojne prepreke i ostvariti odredjeni cilj  samo da bi shvatila istinu o sebi i lakše savladala prepreke koje je čekaju u realnom svetu.

Doroti Gejl je devojčica iz malog grada Kanzasa. Ona živi srećno sa svojim ujakom, ujnom i prijateljima dok jednog dana njen mali pas Toto ne ujede neprijatnu komšinicu gdjicu Galč, koja ga posle toga odvodi da bi ga uspavali. Pas uspeva da pobegne i vrati se devojčici, a ona pošto uvidja da bi joj ponovo uzeli psa odluči da pobegne od kuće. Dospeva na vašar gde upoznaje madjioničara koji  čita ljudima njihove sudbine. Medjutim madjioničar uvidevši da je devojčica pobegla od kuće, govori joj kako je njena ujna veoma bolesna i kako mora podhitno da se vrati kući. Doroti onda pokušava da se vrati kući ali nailazi veliki tornado. Ona biva uvučena u njega i budi se u zemlji Oz u kojoj je dočekuje Dobra veštica sa Severa i mančkini, koji joj pevaju pesmu u znak zahvalnosti što je ubila Zlu vešticu sa Istoka. Da bi se vratila kući Doroti mora doći do Čarobnjaka iz Oza, zbog čega joj Dobra veštica daje talisman- magične crvene cipelice koje su pripadale Zloj veštici sa Istoka. Sasvim slučajno iste cipelice želi i Zla veštica sa Zapada koja postaje Dorotin glavni neprijatelj. Osim što je čuvaju crvene cipelice, Doroti je sigurna sve dok ide putem od žute cigle koji vodi do Smaragdnog grada gde se nalazi Čarobnjak. Na putu  do čarobnjaka joj se pridružuju Strašilo koje je u potrazi za pameću, Limeni čovek koji je u potrazi za srcem i Plašljivi lav koji je u potrazi za hrabrošću.

                                                                                             

We're off to see the Wizard, the wonderful Wizard of Oz..because, because,because..because of the wonderful things he does

Oz je u stvari ma koliko bajkovit bio samo odraz Kanzasa. Dobra veštica koja dočekuje Doroti i otprema je na put u stvari je lik njene preminule majke. Crvene cipelice koje Doroti dobija kao talisman zapravo su znak da je došlo vreme za sazrevanje, to su ‘cipele za odrasle’. Moj dragi put od žute cigle u stvari  je put ‘samoostvarivanja’, to je spiralni put koji vodi preprekama i opasnostima koje treba prevazići da bi se na kraju došlo do blagostanja i potpunosti. Strašilo, Limeni čovek i Plašljivi Lav (likovi njenih prijatelja u Kanzasu) su zapravo jedan karakter -’odrasla osoba’ koja je inteligentna, osećajna i hrabra, a Doroti je na putu da postane odrasla. Naravno tu je i Zla veštica sa zapada (u stvari lik gdice Galč) koja predstavlja nas same u sukobu sa sobom, sopstvenim strahom i nemoći. Svako ima svoju Zlu vešticu na sopstvenom putu od žute cigle koja želi da nam oduzme crvene cipelice i ne da nam da ostvarimo svoju pamet, hrabrost i osećajnost. I poslednji u zemlji Oz je Čarobnjak. Čarobnjak predstavlja očinsku , dobronamernu figuru (on je lik čoveka sa vašara) koja nema zapravo moć da vrati Doroti kući i da popravi sve stvari, kao što ni naši roditelji ne mogu uvek da nam pomognu, već dolazi vreme kada mi moramo da se izborimo sa sopstvenim problemom.

                                                                                                                  

Wizard to Scarecrow:Why, anybody can have a brain. That's a very mediocre commodity. Every pusillanimous creature that crawls on the Earth or slinks through slimy seas has a brain. Back where I come from, we have universities, seats of great learning, where men go to become great thinkers. And when they come out, they think deep thoughts and with no more brains than you have. But they have one thing you haven't got: a diploma.

Wizard of Oz:As for you, my galvanized friend, you want a heart. You don't know how lucky you are not to have one. Hearts will never be practical until they can be made unbreakable The Tin Woodsman:But I still want one.

Moj omiljeni lik Plašljivi Lav ( kad sam bila mala u Boško Buha se davala odlična predstava u kojoj je lava igrao Boda Ninković)

Put ‘em up, put ‘em up! Which one of you first? I’ll fight you both together if you want. I’ll fight you with one paw tied behind my back. I’ll fight you standing on one foot. I’ll fight you with my eyes closed… ohh, pullin’ an axe on me, eh? Sneaking up on me, eh? Why, I’ll… Ruff!

Zla veštica sa Zapada:Going so soon? I wouldn't hear of it. Why my little party's just beginning

Iz zemlje snova Doroti uspeva da se vrati u Kanzas izgovorivši čuvene reči ‘There’s no place like home’. U Kanzasu se budi u svojoj staroj sobi, okružena prijateljima i porodicom gde shvata da je sve bio san, ali da je sad ipak za iskustvo mudrija.

Somewhere over the rainbow
Way up high
There’s a land that I heard of once in a lullaby

Somewhere over the rainbow
Skies are blue
And the dreams that you dare to dream really do come true

Someday I’ll wish upon a star
And wake up where the clouds are far behind me
Where troubles melt like lemon drops
A way above the chimney tops
That’s where you’ll find me

Somewhere over the rainbow
Blue birds fly
Birds fly over the rainbow
Why then oh why can’t I?

If happy little blue birds fly beyond the rainbow
Why oh why can’t I?